Emmy
|
Ja razumijem da postoje frustracije, kao i razni razolozi za akumuliranje nezadovoljstva u rodbinskim odnosima, ali meni licno smeta i nikako ne mogu opravdati ljutnju zbog vrijednosti poklona. Materijalne stvari mi nisu toliko bitne, nikad nisam gledala poklonu u zube niti procjenjivala vrijednost poklonjene stvari. S time se ne opterecujem, smatram da je zivot prekratak da bih se time bavila. Kod nekih ljudi koje poznajem, pa cak i rodbine, ljubav se mjeri iznosom novca kojim je poklon kupljen djetetu/odrasloj osobi za rodjendan, ponekad kao da se takmice. Meni je bitan moj mali kosmos oko mene, draga lica, a kad kupujem poklon uvijek ga sa paznjom i ljubavlju biram, nekad je to sitnica, nekad velika stvar, kako kada. Nazalost, kod nas se to nekako puno gleda, ja tebi - ti meni, djeca se uce od malih nogu da budu materijalisti. To su samo stvari, ono sto mi imamo izmedju nas, topla rijec i razgovor je ono sto trebamo njegovati, a to je ono sto se nikakvim novcem ne moze kupiti
_____________________________
Mamina radost 20.12.2006. Druga radost stigla 20.08.2010.
|