/11 /11

Popisali smo sedam loših dječjih navika i najbolje načine na koje možete reagirati na njih.

Kopanje nosa. Osim pristojnosti, problem je i stvar higijene budući da se preko nosa mogu širiti bakterije i virusi. Nemojte dijete koriti niti uporno govoriti “fuj”. Umjesto toga, pobrinite se da uvijek ima podrezane nokte kako se ne bi ozlijedilo, neka češće pere ruke i uvijek mu u trenutku kad krene “na posao” ponudite maramicu. Djeca najčešće kopaju nos kada ih svrbi, začepljen je ili ih nešto smeta na neki drugi način, pa se potrudite da zrak bude dovoljno vlažan, a po potrebi posjetite i liječnika kako bi otklonili uzroke iritiranog nosića.

Čupkanje kose. Obično se ova navika pojavljuje kod vrtićaraca i često ide u kombinaciji s cucanjem palca. Nemojte dijete kažnjavati, lupati po prstićima, navlačiti mu rukavice niti ga ošišati na kratko jer sve navedeno će vrlo vjerojatno samo pogoršati problem. Umjesto toga, zaokupite malene ručice didaktičkim igrama i zanimacijama i nastojte skrenuti pozornost s kose na nešto drugo. Kao što dolazi, tako ova navika i prolazi u kompletu s cucanjem palca. Ako se nastavi i u školskoj dobi tada je riječ o ozbiljnijem problemu, a postane li kronična bilo bi dobro potražiti savjet liječnika.

Cucanje, odnosno dudanje palca. Istraživanja pokazuju da gotovo polovica djece mlađe od 4 godine duda palac, što se smatra posve normalnim i prihvatljivim ponašanjem u toj dobi. Riječ je o radnji koja predstavlja ugodu i utjehu mališanima, ali način da se riješe stresa, smire i razbiju dosadu. Najbolji način za iskorijeniti dudanje palca je dakle pobrinuti se da mu ne bude dosadno, odnosno kao i kod čupkanja kose, okupirati ga različitim zanimljivim igrama i didaktičkim igrama. Ako se to ponašanje nastavi i nakon pete godine, možete pokušati nanijeti nešto neugodnog okusa na prst, ili pak staviti flaster ili zavoj na njega. Koristite nagrade za svaki sat, zatim dan a na kraju i tjedan bez cucanja palca Ako ni to ne pomogne a dijete je starije od šest godina, možda ćete morati potražiti savjet zubara i pedijatra.

Masturbiranje. Većina djece do dobi od četiri godine nesvjesno masturbira, što može biti vrlo nelagodna spoznaja za roditelje. No, riječ je o savim prirodnoj pojavi, budući da djeca u toj dobi upoznavaju svoje tijelo i otkrivaju što im čini ugodu. Zbog toga dijete nemojte ni slučajno posramiti, ljutiti se ili braniti im, već ih uputite da je to u redu raditi kada su sami. Koristite jednostavne i jasne izraze i uputite tete u vrtiću, bake i djedove i ostale s kojima dijete provodi više vremena da reagiraju na isti način. Ako primjetite da je u pitanju ponašanje koje se događa ekstremno često ili ga dijete opetovano pokušava nametnuti i drugima, potražite savjet stručnjaka. To može ukazati da je dijete bilo izloženo neprimjerenom ponašanju ili pak da je žrtva seksualnog zlostavljanja.

Grickanje noktiju. Velik broj djece u dobi između 10 i 18 godina grize nokte, no ova loša navika se može pojaviti i već u dobi od tri godine. Kao i u drugim slučajevima, nije pametno dijete grditi i opominjati. Umjesto toga, pobrinite se da su noktići uvijek uredno podšišani, koristite sredstva za jačanje noktiju i losione za ruke – zdrav, uredan nokat teže je odgristi no već slomljen. Ako je u pitanju djevojčica, više puta tjedno uređujte nokte, lakirajte ih prozirnim lakom i njegujte.

Grickanje usana. Počinje obično kada su usne suhe i ispucale, a daljnjim grickanjem i oblizivanjem stanje se samo pogoršava i “vuče” na nastavak ove loše navike. Da biste to spriječili redovito mališanu nanosite hranjivi balzam za usne. Prije spavanja usne možete nježno istrljati vlažnim ručnikom kako biste odstranili mrtve stanice kože, a zatim nanesite novi sloj balzama.

Škrgutanje zubima. Najčešće ovu naviku roditelji primjećuju kada dijete spava, no nikako ga zbog toga nemojte buditi ili naknadno opominjati. Naime, djeca toga najčešće uopće nisu svjesna, a stručnjaci se i dalje ne mogu dogovoriti dolazi li do ove navike zbog stresa i napetosti ili je uzrok negdje drugdje. Najbolje što možete učiniti jest djetetu pružiti maksimalno sigurno i opušteno okruženje te pažljivo brinuti o njegovim zubima, uz češće posjete stomatologu kako bi se na vrijeme utvrdilo ako ova loša navika ostavlja kakve negativne posljedice.