Razdvajanje od djece - >Image by prostooleh on Freepik

/11 /11

No kada poraste svaki put kada morate napustiti prostoriju ona se rasplače i tada njena privrženost djeluje i više nego kao posesivnost. Pokušajte izdržati. Vaša beba upravo doživljava tjeskobu (anksioznost) zbog odvajanja, razvojnu fazu kroz koju sva djeca prolaze (ponekada i više od jedanput) tokom ranog razdoblja svog razvoja. Ono što je bitno, ta faza jeste nešto što prođe samo od sebe i privremena je...

Anksioznost zbog odvajanja ili stručno, separacijska anksioznost, jeste stanje velike tjeskobe i uznemirenosti  koje pogađa malu djecu, a uzrokuje ga stvarno ili predstojeće razdvajanje od roditelja i sigurnog kućnog okruženja. Često se manifestira kao izrazit osjećaj nelagode i  straha koji se javlja kod djeteta prilikom odvajanja od bliske osobe koja pruža sigurnost ili kao reakcija kada im pristupi stranac.  Može se javiti i kod starije djece, najčešće kada krenu u školu.

Zbog čega se separacijska anksioznost uopće javlja?

Oko 6 mjeseca života beba počinje shvatati kako su ona i majka dvije cjeline, da su različite. To za bebu u osnovi znači da ona može biti ostavljena, da je mogu drugi napustiti. U ovom periodu beba je također sposobna za tzv. reprezentativno mišljenje, što zapravo podrazumijeva da beba može u mislima zadržati sliku nekoga objekta (kao što je mama) i nakon što taj objekat više nije prisutan i vidljiv. Drugim riječima, daleko od očiju ne znači i izvan misli (to je još jedan razlog zašto se beba iznenada trzne kada se sa njom igramo igrice „bu“).

Kako dijete raste i razvija se i ulazi u  kasno dojenačko doba (oko 1-2 godine), ono razvija snažniji poriv ka neovisnošću no ipak mu je potrebna bezuslovna podrška i prisustvo značajnih drugih. Sve to u konačnici može dovesti do razvoja straha kod djeteta da može biti napušteno kada god majka nije tu.

Još uvijek je nejasno zašto neka djeca prolaze kroz ovu fazu relativno blago dok druga to proživljavaju poprilično intenzivno. Koji god razlog toj intenzivnosti bio, roditelji trebaju biti sretni zbog činjenice da će njihovo dijete prevazići tu fazu. Kada, postavlja se pitanje?  Tu su nalazi donekle nepodudarni. Ono što je jasno potvrđeno jeste da je separacijska anksioznost u blažem obliku prisutna tokom cijelog perioda do 3. godine djetetovog  života, sa nekoliko pikova, odnosno razdoblja kada je taj osjećaj straha naročito prisutan i dodatno pojačan kod djeteta. Praksa ukazuje na to da se ti periodi intenzivne anksioznosti kod djece javljaju u razdoblju sa 18 mjeseci, oko 2-2,6 godine, a nekada i oko treće godine. Potom ta anksioznost opada.

U trećoj godini dijete bi već trebalo da je u potpunosti prošlo i savladalo tu fazu svog razvoja. U međuvremenu, postoje različiti savjeti ali i trikovi kojima se možete služiti kako bi taj period razdvajanja učinili što bezbolnijim.

Mašite i pozdravljajte se sa djetetom kada odlazite.

Ovo je jednostavna taktika ali i ona koju roditelji najčešće ignoriraju. Umjesto ovoga pristupa, a strahujući od reakcija svog djeteta, roditelji pokušavaju da se iskradu iz kuće/stana kada je dijete nečim drugim zaokupljeno. To je velika pogreška. Ovakav pristup može vas spasiti boli koju možete osjetiti ako gledate kako vam dijete plače, no u konačnici on može još više pojačati  osjećaj straha kod djeteta. Ukoliko vaše dijete misli kako možete nestati svakoga časa bez ikakve najave neće vas puštati iz svoga vida. Ovo također važi i za odlaske na spavanje.

Pomozite svom djetetu da gleda unaprijed.

Iako je sposobnost  vašeg djeteta da komunicira u velikoj mjeri ograničena malim vokabularom, ono razumije i više nego što govori. Stoga je važno da dijete pripremite na odlazak pričajući mu o tome unaprijed. Uvjerite se da vaše dijete zna gdje idete i kada se vraćate. Možda ćete poželjeti da djetetu kažete i određene detalje, poput toga ko će ga čuvati kada vas ne bude i u kakvim aktivnostima može učestvovati.

U konačnici, jako je bitno da o djetetovoj dadilji ili o vrtiću govorite sa entuzijazmom. Dijete od vas očekuje određeno osiguranje da će sve biti u najboljem redu. Da bi  se uvjerili kako vaše dijete prati sve što mu govorite tražite od njega odgovor na neka jednostavna pitanja poput toga gdje mama i tata idu i ko će ga u međuvremenu čuvati, naravno, sve to, ukoliko je dijete sposobno verbalno se izraziti. 

Uvijek gledajte na svjetliju stranu - budite pozitivni.

Separacijska anksioznost je u najmanjoj mjeri samo stvar vašeg djeteta - vi također ne morate biti oduševljeni time što ga ostavljate pa makar i nakratko. Ali ukoliko dozvolite da se ta zabrinutost pokaže budite sigurni da će je dijete osjetiti. Pored toga, dramatični odlasci mogu samo potvrditi djetetove osjećaje nesigurnosti. Stoga, pokušajte ostati pribrani i pozitivni - čak i kada je dijete histerično. Pričajte sa njim i pokušajte ga uvjeriti da će te se vratiti uskoro. Da bi situaciju održali optimističnom pokušajte usvojiti i koristiti različite vesele i blesave fraze na odlasku kako bi se dijete naviklo na njih i kako bi mu one služile kao signal vašeg odlaska.

Pokušajte sa tranzicijskim/prijelaznim objektom.

Imajući podsjetnik na mamu ili tatu može djetetu pomoći da se suoči sa odsustvom, stoga kada idete vani pokušajte djetetu ostaviti nekakav lični predmet. To može biti bilo šta - fotografija, stara majica ili posebni siperak kojeg vaše dijete jako voli. No postoji mogućnost da to može imati i obrnut efekat tako što će djetetu služiti kao stalni podsjetnik vaše odsutnosti. Zato provjerite sa osobom koja čuva vaše dijete da biste vidjeli da li je dijete bilo uznemireno. I sigurnosna igračka, poput plišanog mede može također predstavljati  izvor smirenosti za dijete.

Igrajte igru „imenujmo taj osjećaj“.

Istinsko razumijevanje emocija za vaše dijete još je miljama daleko, no vaše dijete je u stanju naučiti naznačiti ili dati ime nekim svojim osjećajima. Kada ono počne paničariti  recite mu kako razumijete da je ono tužno što mama odlazi. Da ono što ono osjeća znači da mu vi nedostajete i da i vi to osjećate također kada niste sa njim. Ponekada jedino što dijete treba jeste da izrazi svoje strahove. Učeći ga kako da imenuje ono što osjeća može pomoći u uklanjanju anksioznosti.  

Postavite postepene prijelaze.

Ukoliko ostavljate dijete kako bi kratkotrajno izašli upitajte osobu koja čuva Vaše dijete da dođe pola sata prije nego vi krenete. To će pomoći da se dijete i „nova“ osoba polako upoznaju u jednoj sigurnoj atmosferi odnosno u vašoj prisutnosti.

Ukoliko počinjete sa vrtićem ili dijete mislite dugoročno ostavljati sa nekom osobom, možda je dobro uzeti nekoliko dana slobodno sa posla kako biste se uvjerili da se dijete adekvatno prilagođava.  

Izađite iz kuće u isto vrijeme.

Rastanci i opraštanja su mnogo lakša kada dijete učestvuje u njima. Stoga umjesto da ga ostavljate u kući pitajte osobu koja čuva vaše dijete da ga, ukoliko je to moguće, izvede u park upravo onda kada i vi odlazite iz kuće. Uvjerite se da dijete razumije da i vi odlazite također. Inače će se dijete jako uznemiriti kada se vrati kući i vidi da je kuća prazna. 

Uključite dijete u aktivnost.

Dajte vašem djetetu ali i dadilji da se zabave određenom aktivnošću prije nego što odete. Kada dođe vrijeme polaska dajte svom djetetu brzi poljubac i mahnite mu s vrata. Moguće je da dijete i dalje bude plakalo no uključenost u aktivnost će mu poslužiti kao način da skrene vlastite misli ubrzo nakon što odete. 

Naučite dijete da se uspješno nosi sa vašim odlaskom.

Nijedan roditelj ne želi da mu dijete bude bespotrebno tužno, ali suočavanje sa separacijom je jedno od mnogih stresora sa kojima se vaše dijete mora susresti u životu. Ponekada ne raditi ništa,  pogotovo onda kada ste probali sve - jeste najbolji savjet.

Naučiti dijete da se suočava sa nečim jeste važan razvojni zadatak. Vaše dijete mora naučiti i shvatiti da će biti situacija u životu kada ono neće biti sretno. Ukoliko je vaše dijete toliko vezano za vas i toliko je privrženo da počinje protestirati čak i kada napustite prostoriju, situaciju možete pogoršati time što ćete mu konstantno udovoljavati. Ako znate da je vaše dijete sigurno, u redu je pustiti ga da malo plače. Pokušajte ga umiriti govoreći mu da je sve u redu ali nakon toga nastavite sa svojim poslom i nemojte pritom osjećati grižnju savjest.

**** Na Ringeraji ****

• Još mnogo zanimljivih tekstova o vašoj dječici pročitajte ovdje >>>KLIK<<<
• Da bi ste pratili razvoj vaše bebice možete ako se prijavite i svakog ponedjeljka primate mailing kalendara razvoja djeteta
• Ako želite diskutovati sa mamama dječice možete ovdje >>>KLIK<<<

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba