Spavanje s djetetom u krevetu - Image by valuavitaly on Freepik

/11 /11

“Što kažeš, mili?” odgovorila sam mu (mada sam bila prilično sigurna da sam dobro čula).

“Volim te.” prošaputao je ponovo, zagrlio me, stegao i utonuo u san.

Eto, zbog toga. Od svih razloga na svijetu, ako bih morala izabrati jedan zbog kojeg moj petogodišnjak i dalje spava s nama, izabrala bih ovaj.

Nije zato što mi je tako lakše nego da noću ustajem kad ružno sanja… mada je i to točno.

Nije ni zbog toga što je za bebe i djecu najsigurnije spavati uz mamu i tatu… mada je i to točno.

Nije ni zbog toga što su sisavci stvoreni da spavaju baš tako, mladunci tik uz roditelje… mada je i to točno.

Nije ni zato što bebe i djeca spavaju više i bude se manje kad su uz mamu i tatu… mada je i to točno.

Nije čak ni zato što bebe manje plaču i duže doje kad spavaju s mamom… mada je i to točno.

Nije ni zato što srce beba koje spavaju pored mame i tate radi smirenije… mada je i to istina.

Ne, nije ni zbog jedne od ovih stvari.

Spavamo zajedno zbog osjećaja koji nam to pruža.

Da smo sigurni. Voljeni. Da smo zajedno.

Zbog one slatke sreće koju osjetim kad moje dijete prvi put dovede prijateljicu iz vrtića i pokaže joj našu sobu uz riječi “ovdje moja obitelj spava”.

Zbog ovakvih, tihih pospanih trenutaka. Momenata u kojima naša povezanost u trenutku postane dublja, jača i čvršća od Kineskog zida.

Znate li da Japanci čak imaju i riječ za to? Kažu “anšin” što u prijevodu, znači “osjećaj olakšanja ili mira u srcu, stanje uma u kojem nema mjesta za brigu”.

E pa, moja obitelj ispunjena je anšinom svake noći.

Ali, lagala bi kad bih rekla da je baš uvijek lako.

Spavanje s malim djetetom istovremeno znači da možete dobiti šut u glavu u bilo koje doba noći.

Da ćete se buditi otkriveni i u kutu.

Da će vam često nedostajati da se noću ušuškate uz svog partnera.

A pored svih prepreka, birate da ipak to radite. Zato što ništa što u životu vrijedi ne dolazi lako.

Jer spavanje s djetetom je dio mog roditeljskog izbora i nije predmet diskusije ni za koga tko misli drugačije. Ni za dobronamjerne prijatelje, ni za zabrinute rođake. Nije ni tema za razgovor s našim pedijatrom jer to nije nikakvo medicinsko stanje.

To je jedan od najvećih blagoslova roditeljstva.

A ironija cijele priče je što će, jednog dana, moj sin zatražiti da spava sam. A kad taj dan dođe, imat ću knedlu u grlu, ali ću biti sretna što je imao slobodu da tu odluku donese sam. Ali, danas nije taj dan.

Noć je naša i ostat ću budna još malo da upijam njegovu ljubav i da mu šapućem “I ja tebe volim, maleni.”

 Preuzeto: Zelena učionica

Još mnogo zanimljivih tekstova

o djeci i školi >>>KLIK<<< i o djeci i roditeljima >>>KLIK<<<

**** Na Ringeraji ****

• Još mnogo zanimljivih tekstova o vašoj dječici pročitajte ovdje >>>KLIK<<<
• Da bi ste pratili razvoj vaše bebice možete ako se prijavite i svakog ponedjeljka primate mailing kalendara razvoja djeteta
• Ako želite diskutovati sa mamama dječice možete ovdje >>>KLIK<<<

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba