Mama četvoro djece - >Image by ASphotofamily on Freepik

/11 /11

Prijateljica mi je nedavno poslala fotografiju sa svog porodičnog odmora. Bila su njena djeca osnovnoškolskog uzrasta koja su samostalno plivala u hotelskom bazenu. A ona i njen muž su se izležavali na ležaljci pored.

Napisala je: „Pogledaj! Prvi put se opuštamo na odmoru nakon nekoliko godina! Opet je moguće! Uskoro ćeš i ti!”

U početku sam se osećala uzbuđeno. Pomisao da se muž i ja izležavamo pored bazena dok se djeca igraju bez nas me oborila s nogu. Oh! Rađam djecu već osam godina, uvijek imam bebu ili malo dijete  kojima je potrebna stalna pažnja i nadzor. Kako je magično zamisliti buduću verziju majčinstva, da mislim na sebe, da uživam u ležaljci, da čitam knjigu (ah sve one koje kupujem i koje čekaju neko vrijeme kada ću im moći posvetiti više od 15 minuta u komadu), da uživam u malo slobode.

A onda čudan osjećaj. Gdje su mali prstići koji me hvataju, skakači po lokvama, bezbroj pelena po torbama. Kašice, vlažne maramice, gumice za kosu, presvlaka, itd, itd...

Toliko dugo idem kroz rovove sa malom djecom, osjećajući se iscrpljeno i često frustrirano ali... I kada se odjednom možda nazire kraj, umjesto da se osjećam uzbuđeno, osjećam se stvarno ali stvarno tužno.

Nedostajat će mi ludorije za vrijeme kupanja. Mališan koji se gega i drijema na ramenu. Agresivni zagrljaji, slipavi poljupci i male ruke koje se dižu prema meni u nemilosrdnoj potrazi za mojom pažnjom.

Kad pomislim koliko će mi sve to nedostajati, skoro da izgubim dah.

Ali!!

Trebam da budem uzbuđena zbog onoga što dolazi, a ne da se fokusiram na ono što je gotovo. Da bih započela svoj novi pristup, napravila sam neiscrpnu listu stvari kojima se radujem u sljedećoj fazi roditeljstva.

Korištenje kupatila!!!

Previše godina sam brisala dupe i mijenjala tampon dok sam istovremeno vadila slomljenu ručicu ormarića iz bebinih usta. Nakon osam godina, pomisao na korištenje toaleta s dvije slobodne ruke gotovo zvuči kao odmor na Karibima. Sjediti mirno, bez radoznalog ispitivanja mališana, zahtijevajući od mene da objasnim zašto moje zapuštene stidne dlake izgledaju kao grm, trenutno se čini kao komadić životnog luksuza.

Sedmični izleti u posjetu porodici, jednodnevni izleti na plažu i popodnevni izleti u park dugo su zahtijevali prepunjena auta do vrha svim "must-have" koje je predložila Ringeraja. Beskrajna lista „šta-ako“ je morla biti ispunjena kako se ne bih dovodila u situaciju panike i stresa.

Pozdravljam trenutak kada mogu ubaciti vreću Doritosa i par boca vode u torbu i krenuti kroz vrata! Ruke će biti slobodne, planiranje će biti bez napora, a putovanje će biti brižno.

A noć?

Iako mi se nekako sviđaju njihova smrknuta lica usred noći dok se uvlače u moj krevet i namještaju na moj jastuk, dosljedan i neprekidan san je trenutno stvar prošlosti. Oh, da uskoro mogu da se raširim na svom dušeku bez straha da ću slučajno probuditi malog anđela koji je zario kolena u moja leđa!

Da mogu da odem u šetnju u 2 sata ujutro u kupatilo bez tihog hodanja na prstima kao da izbjegavam granate minskog polja!

Zabavni parkovi,  vožnje avionom i kasnovečernji koncerti su komplikovani i stresni sa mališanima. Godinama sam bila prožeta krivicom, razmišljajući o prilikama koje su moja starija djeca propustila zbog svoje mlađe braće i sestara.

Osoblje vodenog parka neće znati šta ih je snašlo kada dođe cijela porodica bez pelena za plivanje i vodenih zabavnih pomagala, na vrhu najvećeg tobogana, spremni da se trkamo jedni s drugima do dna. Moći ćemo da uživamo u porodičnoj zabavi s punim plućima i bolje je vjerovati da će biti sjajno.

Moj muž i ja smo mogli da izdvojimo dosta vremena nasamo nakon što smo dobili prvu bebu. Pronalaženje dadilje (porodične ili druge) je lako i pristupačno sa jednim ili čak dvoje djece. Ali s četvoro djece?

Sada sa moja četiri visokoenergetska potomka naša lista mogućih dadilja se se svela na jednu. Koja u biti se brine više za kuhanje a ja za moje energetske bombe koje sam rodila.  Kako će biti nevjerovatno da na kraju dana zadužimo naše najstarije dijete da s odgovornošću pričuva mlađu djecu dok muž i ja sami uživamo u lignjama na gradele i čaši bijelog vina u nekoj romantičnoj konobi.... Ahhhhh. Pronalaženje vremena za ponovno povezivanje će ojačati naš brak i omogućiti nam da napunimo svoju energiju na način na koji to godinama nismo mogli.

Dakle, pretpostavljam da su neke divne stvari još uvijek na horizontu, uprkos svemu što će biti izgubljeno. Iako bi ono što dolazi moglo biti potpuno drugačije, znam biće sjajno. I čemu onda tuga? A znam da me razumijete. Nedostajaće mi musava lica, prljavi prstići koji moju odjeću čine s vječnim flekama, guranje u krevetu i moje spavanje na ivici istoga, buđenje uz najdivniji miris bebe, itd, itd...  

Pogledah fotografiju moje prijateljice i shvatih svako novo vrijeme nova radost i izbuđenja nose i novu žal zbog njihovog odrastanja.... I tako će biti dok me bude... Ja njihova mama i oni moje bebe i kada to prestanu to biti.

Još  na Ringeraji

• Još mnogo zanimljivih tekstova o vašim bebicama pročitajte ovdje >>>KLIK<<<
• Pratili razvoj vašeg djeteta i svakog ponedjeljka primajte mailing kalendara razvoja djeteta
• Ako želite diskutovati sa mamama  možete na našem RR forumu

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba