/11 /11

Jesam li dobar roditelj? Kako najbolje odgojiti svoje dijete? Kako komunicirati s djetetom, zainteresirati ga za školu i pomoći mu?  Kako se postaviti prema djetetu adolescentu? - samo su neka od pitanja koje roditelji najčešće postavljaju sebi, a na koja ćemo pokušati odgovoriti.

1. Šta znači biti uspješan roditelj i da li postoje neke osobine uspješnih  roditelja ?

Literatura identificira određene osobine uspješnih roditelja:

• Uspješan roditelj ima pozitivnu sliku o sebi - on misli lijepo o sebi, samopouzdan je i njega drugi rado prihvataju. Djeca ovakvih roditelja imaju veću vjerovatnost da i sami razviju pozitivnu sliku o sebi.

• Uspješan roditelj je prilagodljiv

• Uspješan roditelj je strpljiv - iako je ponekad jako teško reagirati strpljivo, potrebno se potruditi djelovati tako.

• Uspješan roditelj je pozitivan uzor svojoj djeci - roditelj je najvažniji model u učenju ponašanja svojoj djeci, bilo pozitivnog bili negativnog.

• Uspješan roditelj rado uči - uspješni roditelji nastoje naučiti nove vještine  i usvajaju znanja koja će im pomoći u odgoju njihove djece.

• Uspješan roditelj uživa u roditeljstvu

2. Jesam li ja dobar roditelj?

Ne postoji roditelj koji se nije barem u nekom djeliću sekunde zapitao da li je on dobar roditelj. Ne postoji gotov recept za uspješno roditeljstvo. Ono što je važno dati sve od sebe, uvažavati djecu, biti svjestan toga da su i oni zasebne ličnosti ali i svoga ponašanja jer djeca uče najviše od roditelja.

3. Kada je najbolje vrijeme da se počne sa discipliniranjem djeteta?

Sa discipliniram djeteta se može započeti vrlo rano već sa šest mjeseci života. No, tu je vrlo važno definirati šta zapravo disciplina podrazumijeva. Ona nikada nije fizičko kažnjavanje već postavljanje jednog sistema pravila kojih ćemo se pridržavati dosljedno. Stoga je moguće prije disciplniranja djeteta govoriti o disciplini roditelja. Roditelji moraju naučiti biti i ostati dosljedni u provođenju zadatih pravila, nadalje odluke jednoga roditelja moraju biti podržane od strane drugoga roditelja, inače će dijete osjetiti kako pravilo ne mora poštovati i onda nikakav efekat nije postignut. Postavljanje pravila i dosljedno pridržavanjje istih predstavljaju temelj uspješnog odgoja i roditeljstva.

4. Da li je „batina izašla iz raja“?

Nipošto! Fizičko kažnjavanje djece uopće nije preporučljiva, već naprotiv metoda koja može proizvesti učinke suprotne od onoga što smo željeli. Dokazano je da je nagrađivanje kao metoda efikasnija od bilo kojeg oblika kažnjavanja u discipliniranju djece. Roditelji moraju biti svjesni ponašanja svoje djece kako bi mogli pravovremeno reagirati i pohvaliti ih ili nagraditi za određeni poželjni oblik ponašanja, a ne čekati da ponašanje djeteta toliko eskalira da uopće uzmemo u razmatranje primjenu fizičkog kažnjavanja. U svakom slučaju ovaj oblik kažnjavanja se ne preporučuje jer kao što su istraživanja pokazala izaziva samo agresivno i neprilagođeno ponašanje.

5. Kako komunicirati sa tinejdžerom koji odbija komunikaciju?

Roditelji često mogu imati poteškoća u komunikaciji sa svojom djecom. Te poteškoće mogu biti naročito naglašene u razdoblju kao što je pubertet i adolescencija.  U  tom  periodu mogu neminovno nastupiti međugeneracijski sukobi, jer roditelju je teško priviknut se  na promjenu svoje roditeljske uloge i na novi način gledanja na svoje dijete. Za unaprijeđenje komunikacije sa adolescentnom djecom roditelju mogu uraditi slijedeće stvari:

• Poklonite svoju nepodijeljenu pažnju adolescentu kada on želi razgovarati s vama.

• Slušajte pažljivo i pokušajte razumijeti njegovu tačku gledišta.

• Razgovarajte sa djetetom na ljubazan način kako biste razgovarali i sa nekom stranom osobom.

• Pokušajte razumijeti njegove emocije i nemojte suditi.

• Ostavite otvorena vrata za bilo koju temu. Budite roditelj koji je otvoren za pitanja.

• Izbjegavajte ponižavati dijete i smijati se njegovim pitanjima i stavovima.

• Pomozite adolescentu izgraditi samopouzdanje  i ohrabrite njegovo sudjelovanje u aktivnostima koj je on izabrao a ne vi.

• Potrudite se svom djetetu često odavati priznanje i uvažavanje.

• Zabrane nisu djelotvorne.

• Ako želite zadržati moć preuzmite odgovornost za ono što radite- trebate biti iskreni.

• Adolescent treba znati kako na svijetu postoje barem dvije osobe koje uživaju u njegovom postojanju-ma gdje da je i ma šta da radi. To je podloga njegovog samopoštovanja.

Kada se ne prepozna adolescetova potreba za autonomnošću i doraslost-čime roditelji prestaju biti neprikosnoveni autoritet- kod mladih se javlja kritičnost, bunt, neprijateljstvo. Okreću se društvu vršnjaka, oni im postaju mjerodavno ogledalo vlastitih postupaka. Zato je ključno da se roditelji i mladi uzajamno razumiju.

6. Kako zainteresirati dijete za školu?

Taj proces stvaranja interesa za školu treba započeti puno ranije prije prvog razreda. U razdoblju od 3-4 godine kada dijete počinje na velika vrata otkrivati svijet oko sebe, treba djetetu ukazati na to koliko je učenje zanimljivo i kako je svijet prepun prelijepih stvari koje samo čekaju da se otkriju i nauče. Jako je važno pri tome ne koristiti prisilu ili kažnjavanje jer na taj način možete „ubiti“ djetetovu urođenu radoznalost i želju za učenjem.

7. Da li ja kao roditelj mogu procijeniti da li je dijete spremno za polazazak u školu?

Iako formalno procjenu zrelosti za školu vrše pedagozi i psiholozi u školama koristeći različite testove i roditelji sam mogu u određenoj mjeri procijeniti to isto. Obično se kaže da je dijete spremno za školu kada posjeduje određenu fizičku, kognitivnu emocionalnu i socijalnu zrelost. Dijete koje čita i piše ne mora biti zrelo za školu, jer pored te kognitivne zrelosti, dijete mora biti zrelo u svim navedenim aspektima. No postoje načini na koje roditelji mogu pomoći u razvijanju djetetove zrelosti za školu.

Priprema za školu započinje mnogo ranije:

• Potrebno je da roditelji budu dosljedni u svom odnosu prema djetetovim obavezama, na taj način se stvaraju radne navike.

• Ukoliko radimo za njega dijete gubi zanimanje za tu aktivnost. Naučimo djecu da sami rade i obavljaju kućne poslove ako treba.

• Važno je usmjeriti dijete na brigu o svojim stvarima, kako bi kasnije znalo se brinuti o svojim školskim stvarima.

• Mali padovi, udarci i ogrebotine razvijaju oprez kod djece. Dozvolimo im, u određenoj mjeri, da uče iz svojih pogrešaka. Ako dijete pretjerano zaštićujemo razvija se osjećaj manje vrijednosti.

8. Pošto sam zaposlen/a, zanima me da li postoji neko optimalno vrijeme koje roditelji trebaju provoditi s djecom i da li u tom smislu moguće zanemariti svoje dijete?

Ne postoji određena optimalna količina vremena koju roditelji trebaju provesti sa svojom djecom. No potrebno je naglasiti, da bez obzira koliko se vremenski družite sa svojim djetetom neka to vrijeme bude kvalitetno iskorišteno. To znači da ako izađete napolje da se igrate u park, nemojte sjediti na klupi i čitati časopis već se aktivno uključite u igru s djetetom (naravno ako vam ono to dozvoljava). Ponekada je korisnije provesti 5 minuta kvalitetnog vremena sa svojim djetetom kada on ima vašu nepodijenjenu pažnju i kada je on vaš centar svijeta nego i pola dana a kada dijete osjeća da ste odsutni.

9. Kako se postaviti prema djetetu adolescentu?

Ono što je većini roditelja teško prihvatiti jest da se u adolescenciji mijenja i njihova uloga roditelja. Do adolescencije oni su  primarni njegovatelji i vode brigu o svom djetetu, znaju sve o njegovom zdravlju, napretku, osjećanjima, željama. Međutim, u adolescenciji se to mijenja. Dijete je u stanju sada brinuti se samo za sebe. U ovome razdoblju najbolje funkcionira roditeljstvo koje daje toplinu i prihvatanje, čvrstinu u odnosu na pravila, norme i vrijednosti te spremnost slušanja, objašnjavanja i razgovaranja. Takav tip roditeljstva će najlakše pomoći djetetu da se postepeno odvoji od roditelja i postane samostalna osoba.

10. Kada je najbolje vrijeme da dijete krene u vrtić i da li to može imati neke negativne posljedice po razvoj djeteta?

Preporuka pedijatara jeste da dijete, beba ne krene u vrtić do druge godine života, ponajprije zbog neizgrađenog imunološkog sistema. Smatra se da bi odlazak u vrtic do drge godine prouzročio češće zdravstvene tegobe. Sa psihološkog aspekta djetetov odlazak u vrtic potaknuo je mnoge rasprave. I iako je u ne tako davnim vremenima prevladavalo mišljenje kako rano odvajanje od roditelja i odlazak u vrtić mogu dovesti do značajnih problema i poteškoća osobito u djetetovom psihosocijalnom razvoju, novija istraživanja ukazuju  da to nije slučaj. Naime, pokazuje se da davanje djeteta  u vrtić ne samo da nije štetno, već  naprotiv blagonaklono djeluje na razvoj dječijih socijalnih vještina i kompetencije.

11. Kako pomoći djetetu da se navikne i suoči sa dolaskom novog brata ili sestre u obitelj?

Djeca mogu različito reagirati da dolazak novog člana obitelji. Kod neke djece se mogu javiti tzv. regresivna ponašanja, odnosno ponašanja koja su se pojavljivala u ranijoj dobi (npr. cuclanje prsta, tepanje, mokrenje u krevet). Druga vrsta reakcije jeste želja djeteta da se na neki način „riješi“ prinove. Tako dijete može predložiti da se beba vrati u bolnicu ili vrati nekome. Naravno, neka djeca bez poteškoća prihvataju novoga brata ili sestru. Kako god dijete reagiralo, roditelj je tu ključan elemenat prilagođavanja djeteta novome članu. Djetetu je potrebno objaniti kako će novi braco ili seka doći u kuću i kako će oni sad imati manje vremena da se igraju sa njim no to ne znači da oni njega manje  vole ili zanemaruju. 

12. Kakva je uloga oca u odgoju djece i da li on ima neki specifičan utjecaj na dječiji razvoj?

Očeva uključenost u odgoj djece može imati različite oblike. Ona može biti kognitivna (očevo razmišljanje o djetetu), emocionalna (pokazivanje nježnosti) i vanjasko ponašanje (igranje), materijalno zbrinjavanje djeteta, moralni odgoj i emocionalna potpora majci.

Očevo bavljenje djecom u velikoj mjeri djeluje blagonaklono na djetetov razvoj. Djeca koja imaju zainteresiranog oca pokazuju manje problema u ponašanju, manje su izložena različitim oblicima rizičnog ponašanja, manje napuštaju školu i imaju veće obrazovne ambicije. No, mnogi podaci govore i o specifičnom očevom doprinosu razvoju djeteta, za razliku od majke. Očev „zaigrani“ pristup i manja briga za pojedinosti svakodnevnice može potaknuti djetetova školska postignuća i kreativnost.