|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Kad roditelji preko djece ostvaruju svoje ambicije

Uredništvo Ringeraja.ba, 4.10.2017
Umjesto da se sportom kultivira zdravo samopouzdanje, u ovom slučaju odgaja se dijete koje je samo poslušno i koje se trudi zbog roditelja a ne zbog sebe te u sebi ne nalazi dovoljno kapaciteta da kroz sport raste kao osoba.
Ključne riječi:

image
/11


Uspjeti u sportu iznimno je teško. Većina dođe jako blizu, ali samo rijetki uspiju biti upisani u historiju. Ljubav prema sportu općenito ili prema nekom određenom sportu, ipak traje cijeli život. Iako smo to gledali u američkim filmovima, događa se i u stvarnosti da odrasli, kada postanu roditelji, preko svoje djece žele ostvariti sportske ambicije i snove. To znači da od malih nogu djecu guraju u “svoj” sport. Neka djeca to prihvate i, dapače, ostvaruju vrlo dobre rezultate, uživaju i žele tome posvetiti puno vremena, no neki neće uspjeti jer jednostavno nisu naslijedili taj gen, piše klinfo.rtl.hr.  

Djeca se sve ranije upisuju u sportske škole ili grupe. Vježbanje ima vrlo važne i korisne utjecaje na djetetov rast i razvoj, no guranje djece u sport iz krivih razloga i pod svaku cijenu utječe na njihov emocionalni razvoj. Isto tako, ono narušava vezu na relaciji roditelj-dijete, a ima negativan utjecaj i na roditelja.

S jedne strane, dijete je pod pritiskom da mora ostvariti očekivane rezultate, što je veliki teret ukoliko i samo nije pasionirano vezano za taj sport (ili sport općenito). Očekivanja roditelja koja se teško ispunjavaju mogu u djetetu izazvati probleme sa samopouzdanjem. S obzirom da se radi o njihovom djetetu, roditelji ponekad ne vide objektivno i realno mogućnosti svog djeteta, pa ga mogu pritiskati sve jače i jače te ga forsirati da se natječe. Kada se unatoč trudu nagomila niz poraza, za dijete je to ponižavajuće i u njemu se počinju gomilati stres, napetost, nezadovoljstvo. Dijete također može razviti negativnu sliku o sebi zbog toga što nije ispunilo očekivanja i nije dovoljno dobro.

Umjesto da se sportom kultivira zdravo samopouzdanje, u ovom slučaju odgaja se dijete koje je samo poslušno i koje se trudi zbog roditelja a ne zbog sebe te u sebi ne nalazi dovoljno kapaciteta da kroz sport raste kao osoba.

Iz istih razloga, umjesto da napreduje u cjelokupnom razvoju, prisilno sudjelovanje u takmičenja može spriječiti dijete da uživa u samoj sportskoj aktivnosti. Dijete gubi želju za uspjehom i pod povećanim je rizikom od ozljeda. Isto tako, dijete može početi negativno gledati na sport i izgubiti interes za natjecanjima i kretanjem općenito. Dijete više jednostavno ne vidi mnoge pozitivne aspekte povezane sa zdravim sudjelovanjem u sportskim aktivnostima. Guranje djeteta u stalna takmičenja, također, može spriječiti dijete da uči upravljati svojim životom i, naravno, prirodno razvijati interese za neke druge aktivnosti. Ti čimbenici mogu oštetiti cijelokupno zdravlje i produktivnost djeteta i zaustaviti urođenu djetetovu kreativnost.

I na kraju, dijete se može jednog dana probuditi i shvatiti da nije sretno i da za to krivi isključivo roditelje. Odnos će biti narušen i dijete više neće s roditeljem dijeliti svoje potrebe, želje i razmišljanja. Time se onemogućava otvorena komunikacija između roditelja i djeteta.

Ako dijete ne može otvoreno razgovarati s roditeljima, ono će zadržavati svoje osjećaje u sebi ili se emocionalno pouzdati u vršnjake koji nemaju uvijek na umu ono što je u najboljem interesu djeteta.

A roditelji? I oni će na kraju biti nesretni. Svoj san neće ostvariti, vrijeme neće moći vratiti, a ostat će im i taj gorak okus u ustima da im dijete nakon svega uopće nije sretno. Stoga je pametno ponuditi djetetu opcije. Ako je ono rođeni atleta, s velikim veseljem uključit će se u sportove i neće biti problema. Ali ako je ono zaintersirano za neke druge stvari, neka sport bude obavezna rekreacija i zabava, a roditelji neka ipak slušaju koje su njegove potrebe te ga s jednakim sportskim žarom trebaju podržavati u području koje njega ili nju zanima. To je recept za emocionalno i fizički zdravo dijete i dugoročno dobar odnos svih članova obitelji.

 

Preuzeto sa : Oslobođenje.ba

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Pedijatri otkrili koje namirnice ne daju s...
Dječiji zdravstveni stručnjaci koji imaju djecu, podjelili su koju hranu i piće drže podalje od svojih domova.
5
Razvoj govora
S govorom dijete razvija intelektualne sposobnosti – kad nešto kaže, ono pokušava riječima izraziti misli. Tako misli po...
2
Volim kretanje uz ritam
Vaši mališani vole da vas imitiraju! "Kad si sretan" je svima draga I poznata pjesmica.
2
Najlakši način učenja je kroz igru
Beba pokazuje prve prirodne reakcije na ritam kroz gibanje I pokrete tijela.
2






Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *