/11 /11

04.11.2009. oko 20.00 sam otišla na redovan pregled kod dr. Puzića u Opću bolnicu. Pregledao me ginekološki i rekao da sam prst otvorena ali da misli kako neću još pa smo se dogovorili za novi 09.11. u njegovoj smjeni.
U noći 05.11.oko 4 ujutro kad sam otišla na wc, po ko zna koji put, vidjela sam na gačicama krv, u biti sukrvicu i mislim se kako me pregledao da je možda od toga, vratim se u krevet i osjetim u dva navratam da mi je malo curnulo. Natrag u wc, stavim bebi pelenu i nakon 1 sat vidim da je poprilično mokra. Ustanem, prohodam, operem suđe, svane jutro i čekam ali na peleni više ništa suha i suha a mene lagano boli, menstualni bolovi bez razmaka i pravila samo se pojačavaju...

Isto mi je bilo i sa prvim djetetom-Filipom...

Njega odvedem u vrtič oko 8.30, dobijem svog dr na telefon oko 9.30 i on mi kaže da vjerojatno nije ništa ali ako me zaboli jače da krenem u Sarajevo.

Vrtila sam se po kući, okupala i otišla sa dragim na kavu... Boli ali podnošljivo, grči se stomak cca minutu prestane i opet nakon 2 minute opet pa nakon 5 min... mislim APSOLUTNO nikakvog razmaka između trudova...

U 11.15 krenemo za Sarajevo, treba nam 40-45 min do bolnice ili jače ovisno od gužve... E u autu me tek pucaju bolovi, oko avaza me boli na svake dvije minute ali mi se normalno vozimo stajemo na svakom semaforu i ja ne paničarim nego se grčim i pokušavam disati ( koliko je to moguće ). Dođemo pred bolnicu i na kapiji mi pukne vodenjak. Uliječemo na prijemno ja govorim puknuo mi je vodenjak da imam trudove.

Odmah me uvedu na pregled, jedva se uspijem skinuti i vidim da je onda i sluzni čep ispao, pregleda me dr ( mislim da je bio Mašić ) i govori odmah je vodite u rađaonu, cijelih deset otvorena, jedva je sestrica na praksi uspjela izvaditi ogrtač iz torbe, ja skinem i majicu i onako u čarapama i pregrnutim ogrtače me odvedoše do lifta. Moj dragi sav u panici, govore mu morate je prijaviti, drugi kanton, kaucija i bla bla.

U liftu me dočeka sestra Zema ( Bog je blagoslovio ) i ja se derem: moram tiskati!!!! Ne, ona meni rodit još ćeš u liftu, diši... uliječemo u rađaonu, jedva su uspjeli staviti celštof, ja se pipam i osjetim da je bebina glavica vani, napnem se i beba je napolju......... 12. 10

Izvukoše i posteljicu, čujem sestra govori pupčanik jedan put oko vrata... vičem je li sve u redu čujem da ona plače i mislim se mora da jeste. Sestra Zema me porodila...

Doktora ni za lijeka, sestre zovu na telefon i govore "niko se ne javlja"... u tom ulazi šefica Gutić i dere se kako je moguće da nije doktora bilo na porodu, pitam stalno jesam li pukla i mislim se ako kreten ne dođe ubrzo a pukla sam ima da ga izmlatim kad me bude šivao a ja ohlađena. Srećom da pukla nisam... uf olakšanje sad mi je svejedno ne mora niti doći...

Ulazi dr Nakaš, ko maneken, pregleda posteljicu i mene sve ok...

Beba 3600 53 duga apgar 9/9...

Kažu da ovakvu brzinu još nisu vidjeli. Samo se ne mogu dogovoriti da li sam rodila u 12.10 ili 12.15.
Odvedu me u sobu, dolaze da mi uzmu podatke jer ništa prije nisu stigli. Zovem dragog on jadan sav u panici kad ću, rekla sam gotovo je, opet je jadan propustio porod ( jer je mislio biti sa mnom na ovom, buduću da je prvi isto propustio).

Saljem poruke i čekam da prođe 2 sata, kad su je donjeli odmah smo se dali na posao..Vama drage trudnice, želim porod kao što je bio moj-porod iz snova!!!!
Pusa od mame Mirne i bebace Klare