|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Ponašanje djeteta i razvoj po etapama

Uredništvo Ringeraja.ba, 27.3.2022
Zato je važno znati šta u kojim godinama možete očekivati od djeteta: od 3. do 5. važna im je igra za razvoj mozga, u 4. uče samokontrolu...



Detinjstvo bi trebalo biti bezbrižno i neopterećujuće, no zbog ubrzanog tempa života kojim većina odraslih živi ponekad se povećavaju i roditeljska očekivanja od djece.

Roditeljsko okruženje i dom je sredina koja djetetu predstavlja sigurno utočište od spoljnog svijeta, mjesto gdje se osjeća sigurno, voljeno i prihvaćeno. Međutim, ako roditeljska očekivanja u bilo kojem segmentu značajno prelaze djetetove mogućnosti, dijete tad postaje frustrirano, a roditelji nezadovoljni.

- Najčešća nerealna očekivanja roditelja su da će dijete moći regulisati svoje emocije. Djetetu treba roditelja da mu pomogne da se smiri jer ono još nema vještina da bi samo sebe moglo smiriti. Nadalje, drugo često nerealno očekivanje od roditelja je da će dijete, ako razgovara s njim o određenom ponašanju, upute ‘kako da se ponaša’ moći primjeniti u sljedećoj stresnoj i izazovnoj situaciji. Zapravo je ovo povezano s prvim nerealnim očekivanjem – ako dijete ne zna samo sebe smiriti, tad ne može ni promjeniti ponašanje - pojašnjava mag. psihologije Tatjana Gjurković iz Centra Proventus. Ponašanje je rezultat djetetovih osjećaja i misli o sebi i drugima isprepletanima određenim tjelesnim senzacijama. Tako da je potrebno prvo učiti i biti podrška djetetu u regulisanju njegovih emocija, prepoznavanju tjelesnih senzacija, da bi potom dijete moglo promjeniti svoje ponašanje u novoj izazovnoj situaciji.

 

Kako bismo shvatili što uopšte dijete u kojoj fazi odrastanja do 5. godine može postići, potrebno je detaljnije upoznati etape razvoja djeteta i njegova ponašanja.

U periodu do 12 meseci dijete se treba osjećati sigurno i zaštićeno te mu treba bezuslovna ljubav i nježnost. U ovom razdoblju dijete intenzivno plače kad želi nešto poručiti, a svijet istražuje tako da stavlja stvari u usta ili ih dira ručicama.

Između 1. i 2. godine dijete postaje istraživač, počinje hodati i govoriti te brzo uči veliki broj riječi. Voli svoju nezavisnost, ali je želi vježbati u sigurnom okruženju i ne razumije da ga roditelj želi zaštititi kad mu govori: “Ne!”. U ovom razdoblju dolazi do djetetovih ispada ljutnje jer još ne može jasno reći kako se osjeća.

Između 2. i 3. godine dijete počinje polako shvatati svoje osjećaje, počinje se bojati mraka jer počinje shvatati pojam opasnosti te razumije osnovnu razliku između stranih ljudi i roditelja.

Ako se roditelj udalji iz prostorije u kojoj je dijete, ono će vrlo verovatno početi plakati jer ne zna kad će se roditelj vratiti. Stoga u ovom razdoblju dijete još nije spremno za to da ostane samo u nekom prostoru i nema još dozu samostalnosti vezanu uz takvo ponašanje, koju roditelji često očekuju kod trogodišnjaka.

U razdoblju između treće i pete godine igra je neophodna za razvoj dječijeg mozga, a kroz nju dijete uči empatiju i sagledavanje tuđih stajališta. U ovom periodu roditelji trebaju dopustiti djetetu da im pomaže u svakodnevnim zadacima jer tako uči važne vještine. A da roditeljska očekivanja često prelaze djetetove mogućnosti pokazalo je i nedavno nacionalno istraživanje provedeno u Americi.

 

Grupa američkih naučnika okupljena u grupaciji “Zero to three” provela je istraživanje među roditeljima o njihovim očekivanjima od djece u periodu do tri godine. Istraživanje je pokazalo da većina roditelja preuveličava sposobnost samokontrole kod mlađe djece, kao i kontrole nad njihovim osjećajima.

Rezultati su pokazali da 56 posto roditelja vjeruje da djeca imaju kontrolu impulsa oduprijeti se želji da naprave nešto zabranjeno i prije perioda od tri godine, a 24 posto roditelja vjeruje da djeca imaju sposobnost kontrolirati svoje emocije i ispade bijesa (tantrume) u periodu od samo godinu dana.

 

Pročitaj > Temper tantrume - vikanje, plakanje, bacanje

 

Dr. Matthew Melmed pojasnio je rezultate istraživanja rekavši kako su realna očekivanja roditelja o sposobnostima svoga djeteta ključna za potporu zdravom razvoju i smanjenju stresa kod roditelja i tog djeteta.

Na primjer, ako roditelj misli da dijete ima sposobnost veće samokontrole nego što je zapravo ima u određenom periodu, to može dovesti do velike frustracije kod roditelja.

 

Psiholozi, naime, kažu da se samokontrola kod djeteta zapravo razvija između 3. i 4. godine te treba još toliko proći dok se može koliko-toliko početi dosljedno koristiti njome. Vještina dijeljenja s drugima i osnovna kontrola emocija razvija se takođe između 3. i 4. godine. Psiholozi poručuju da je u ranim dječjim godinama važno poučavanje, a ne kažnjavanje.

 Da bi se dijete osjećalo dobro i gradilo pozitivnu sliku o sebi što čini samopoštovanje, potrebno je da su očekivanja roditelja i drugih roditeljskih figura u djetetovoj okolini u skladu s njegovim razvojnim mogućnostima i sposobnostima. Kad su roditeljska očekivanja dugotrajno previsoka, u djetetu to može izazvati osjećaj napetosti, nesigurnosti, anksioznosti i sram jer ne uspjeva ostvariti roditeljska očekivanja - pojašnjava Gjurković.

 

Na primjer, ako roditelj očekuje od djeteta da reguliše svoje emocije tako što će mu reći da se “prestane ljutiti” i da “razmisli o svojem ponašanju u svojoj sobi” te ga u isto vrijeme oblači i hrani, šalje mu dvostruku poruku – s jedne strane ima previsoka očekivanja da će petogodišnjak moći samog sebe smiriti/iz regulisati, a s druge strane potiče nesamostalnost u onim aktivnostima (oblačenje, hranjenje) u kojima dijete može biti samostalno s obzirom na razvoj. Stoga, želimo li podsticati kod djeteta pozitivnu sliku o sebi i svojim mogućnostima, važno je da su naša očekivanja nešto malo viša od onoga što dijete razvojno može. Tako ćemo ga stavljati u malo izazovne situacije, što će mu biti zanimljivo da ostvari, te ćemo ostvarivanjem malog uspjeha motivisati dijete da sljedeći put pokuša opet.

Izvor: 24sata.hr

 

 

Još  na Ringeraji

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Emotivna inteligencija djece
Mnogi stručnjaci su sigurni da su današnja djeca bistrija od prijašnjih generacija, ali se u životu i međusobnim odnosim...
4
10 stvari koje ne smijete govoriti djeci!
Mijenjanje načina komuniciranja sa djecom će vam uzeti dosta vremena i energije, ali je moguće.
4
“Život sa Down sindromom”,
Održana promocija čak 3 priručnika – veliki doprinos obrazovnoj inkluziji
4
Ne! Nećeš, ne trebaš! Naučite djecu gdje s...
Vi želite da se vaše dijete lijepo ponaša, a iako to nije uvijek očito, i djeca to žele! Zapravo, kada se disciplina pro...
4






Anketa

čuvanje ili vrtić
marijica

Počinjem raditi kad beba napuni godinu dana.U velikoj sam dilemi,da li da platim tetu čuvalicu,ili vrtić.Šta vi mislite?Novac nebitan.

Teta čuvalica (57%)

Vrtić (43%)


Broj svih glasova: 97

Hvala na glasovima. Glasovala/glasovao si već na svim aktualnim anketama. Možeš napraviti svoju anketu!

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *