Organske ili strukturalne  skolioze uzrokovane su anatomskim promjenama na kičmi, njenim zglobovima, ligamentima ili malim mišićima kičme, zatim kongenitalnim poremećajima, neuromuskularnih bolestima, reumatskim bolestima, infekcijama, prijelomima i slično. Kičma je savitljivi stub sastavljen od više elemenata (pršljnova). U normalnim uvjetima ona je prava, jer su pršljenovi simetrični i kvadratasti, dok zglobovi i ligamenti održavaju njihov tačan položaj.

Mali mišići kičme predstavljaju dodatni oslonac i pomoć pri pokretima. Kada neki od tih elemenata popusti, nastaje  krivljenje kičme, čije uzroke treba tražiti u promjeni forme jednog ili više pršljenova, u popuštanju ili skraćenju jednog dijela kapsuloligamentarnog aparata i u asimetriji mišića kičme. Prvi znaci koje roditelji primjete vidljivi su u stojećem stavu. Vidljiva je nejednakost visina ramena, bokova, a gledanjem otpozadi, zakrivljena linija kičme i asimetrija tzv. bočnih trouglova, dok je sprijeda vidljiva i asimetrija dojki i slično.

Gledajuci s boka, treba tražiti eventualne promjene fizioloških zakrivljenosti kao što je povećanje ili umanjenje grudne kifoze (kifoskolioza). Skolioza uzrokuje rane degenerativne promjene kičme do teških deformacija grudnog koša. Moguće je i takvo oštećenje plućne funkcije koje uzrokuje plućno srce, a do oštećenja dolazi zbog poremećaja položaja organa uvjetovanih zakrivljenjem kičme.

Za postavljenje dijagnoze važan je klinički pregled ljekara specijaliste skoliologa, uz osnovnu dijagnostičku metodu standardne radiografije kičme.Liječenje se mora provoditi prema individualnom programu za svakog pacijenta. Fizikalna terapija uz kineziterapiju (posebno napravljen idividualni program vježbi) dovoljna je kod manjih promjena, a kod većih se uključuje i nošenje ortoze, odnosno korzeta. Najintenzivnije nošenje korzeta preporučljivo je tokom pubertetskog rasta.