|  neki x   
   | IZVORNA PORUKA:  teacher75 
 
 
 IZVORNA PORUKA:  bebacha 
 Teacher to je ista al opet individualno.nemaju sve zene isti bol,isti prag bola i jednostavno nemogu se kontrolisat. meni je punooo pomagalo kad se skoncentrisem i prodisem trud al vala na kraj nisam imala vremena za disanje
  nergo snalazi se   
 Ma bitno je da se ne vristi jer se tim gubi snaga i nikakve koristi. a kad je krenula beba da izlazi, ja zvala babicu. ona mi nije vjerovala, mislila da necu jos, kaze: ne napinji, prodisi. rekoh ne mogu, nema sanse, osjecam da izlazi. kad ona pogleda i zovnu brzo dr da dodje i svi iznenadjeni kako tako brzo
  ja sam iz 3. napona tek uspjela, nisam bas imala snage, uh al sam gadno popucala, htjeli me pustiti bez epiziotomije, pa sam pocela pucati i cujem kako govore: puca, rezite! pa je otislo sve nekako ukrivo i onda sam se bas napatila kod sivanja i poslije kod oporavka, lezala sam mjesec dana, nisam mogla sjesti  eto, porod super i  brzo prosao al se zato napatih poslije... sad me najvise strah toga poslije 
 Nemoj da te bude strah,evo malo da te ohrabrim...
 Ja sam sa prvim sinom imala ranu od koje nisam 40 dana mogla leci kako treba,o sjedenju nisam ni razmisljala
   Ma uzas jedan,al hajd da ne duzim o tome...Al sa drugim sinom,kad sam ga rodila,drzala ga u narucju,pa mi ga uzese,ja kontam,ah majko mila,sad slijedi sivenje...kad rekose,hajde polako ustani...A ja sva u cudu,rekoh,pa je li gotovo,a sivenje
   Ma kazu,nema potrebe...aj olaksanja,majko moja
   I ja sam najvise o tome razmisljala sa drugom bebom...samo me rane bilo strah,ali eto,sve hB prodje odlicno
   
 < Poruku je uredio neki x -- 22.2.2012 0:56:49  >
 |