Daliyah92
|
IZVORNA PORUKA: anitaa
Vjerovatno ima još nešto u toj priči, ako u djetinjstvu nije dobila ljubavi i pažnje koliko joj je trebalo zatrpava sina i doslovno hranom (ljubav ide kroz želudac) i pažnjom, i što bi narod rekao sve što je previše nije dobro. Ali šta se može-sto ljudi, sto ćudi.
Uvijek su tu neke pozadine, moja prijateljica je dobila sina nakon što je izgubila svaku nadu i zar je neobično što su i ona i muž prebrižni? Ja sam u 35-oj rodila svoju sreću i nakon što sam sebe toliko dugo stavljala na pijedestal i nakon što smo mm i ja svim srcem poželjeli djete zar je moglo drugačije, nekad kažem i da radim sve suprotno, vidjela bi mi sve u očima. Ni mm ni ja ovdje nemamo rodbine, pa je to sve vodilo ka još jačem vezanju. Bilo je frke kod polaska u vrtić, orilo se naselje od njenog negodovanja, tete su to zvale plač bez suza, ali poslije 10, 15 dana naselje se opet orilo od njenog smijeha i veselja, tako je i ostalo. Hoću da kažem - možda će biti djetetu teže u nekim situacijama kad se odgaja na prebrižan način, ali sve je bolje od nepostojanja ljubavi, nepružanja pažnje i nebrige.
Potpisujem, posebno boldirano.  Samo kazem, ako djetetu nece naskoditi ta prebriznost, tj. njegovom zdravlju, onda je ok. U suprotnom mi nije uredu.
_____________________________
"Dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima: da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi."
A 16.6.2012. :)
D 14.5.2016. :)
|
Ja ga nisam vagala 
Odštampaj
