/11 /11

Ako posmatrate djecu na bilo kojem mjestu gdje ih se više druži, neće proći puno vrmena prije nego što zaključite da neki mališani pucaju od samopouzdanja, dok su drugi nesigurni kao male srne.

Ne mogu a da se ne upitam koliko je to da li su djeca samopouzdana ili ne povezano sa načinom odgoja. Vjerujem da nijedna krajnost nije dobra, I da nije lako ni previše samopouzdanoj ni previše plahoj djeci. Još jedna zamka roditeljstva – kako pomoći djetetu da stekne pravu i zdravu mjeru samopouzdanja?!

Samopouzdanje je jedan od pojmova koji se zadnjih godina neprestano koristi, dakle, jedna od trendovskih riječi. No, ipak, pojam koji svako za sebe definiše. Šta je samopouzdanje?

Nećemo se baviti definicijama, no ipak - da li isključivo društvenost I hrabrost, s kojima se često izjednačuje?!

Jer, uprkos opštem vjerovanju, samopouzdanje I suzdržanost u komunikaciji nisu uvijek suprotni pojmovi.

Hoće reći da I osoba koja nije najkomunikativnija na svijetu može biti zdravo samopouzdana.

Jer, pretjerano samopouzdanje jne znači I zdravo samopouzdanje!

Čovjek koji ima slab doživljaj sebe precjenjuje uspjehe drugih ljudi I podcjenjuje vlastite. Čini mu se da su svi drugi I bolji I zabavniji I ljepši I uspješniji.

Samopouzdanje nam je neophodno da krenemo ka realizaciji određenog cilja. A vrijedi I suprotno – doseženi ciljevi krijepe samopouzdanje.

Mališana je, dakle, potrebno usmjeravati u tom smislu da shvati da se za ostvarivanje važnih ciljva mora potruditi I da ništa (OK, ne baš ništa), ne pada s neba. Neuspjeh koji nije pravilo ne škodi. No, ako se osoba neprestano suočava sa svojom neuspješnošću to joj uzima volju I nagriza samopouzdanje.

Prenisko postavljeni ciljevi ne zahtjevaju ulaganje energije I vode ka pretjeranoj lagodnosti, a oni previsoko postavljeni su prečesto povezani na neuspjehom.

Roditelji, slažu se dječiji psiholozi, imaju najveći uticaj na izgradnju djetetovog samopouzdanja. Ono je ovisno od čovjekovog doživljaja samog sebe. I jedno I drugo – svijest o sebi I samopouzdanje – se razvijaju od samog rođenja. Dakle, od trenutka kada su roditelji djetetov svijet koji mu predstavlja svijet. Posredno, samopouzdanje se ojačava ojačavanjem svijesti o sebi  s čime direktno utičete na to kako će se dijete znati postaviti za sebe. U tom je procesu uloga roditelja jako važno.

U svom genetskom zapisu dijetence puno toga o sebi već donese na svijet samim rođenjem. Takve su osnovne karakteristike, poput te da li je otvoreno ili zadržano. Nešto izgradi I temperament. Ali, odgojem je moguće utjecati I izgraditi I jedno I drugo.

Pravi put je sredinom.

Iskazivanje pretjeranog samopouzdanja nije pozitivno. Jer, takva osoba je obično umišljena, a njeno ponašanje je neprirodno I na okolinu djeluje iritirajuće. Prenisko samopouzdanje ograničava čovjeka da se usudi postići ciljeve koje želi, te se prebrzo zaaustavi.

Neće pomoći ako djetetu budete stalno pričali da mora imati više vjere u sebe. Jer, ona mu ne nedostaje zato što misli da je ne mora imati.

I u ovom slučaju, kao I u mnogim drugim, mališani najviše uče kroz primjere. Dakle, posmatranjem vas, ali I drugih ljudi.

Važno je I pozitivno poticanja I potvrđivanje, pogotovo kod jako nepouzdanih mališana. No, ako od djeteta očekujete previše na krivom ste putu. Neće izdržati I slomiće se pod pritiskom. Isto je ako su očekivanja premalena – stvoriće si lažni osjećaj svemoćnosti. Zato je najvažnije posmatrati svoje dijete. Shvatiti kolike sum u mogućnosti, te očekivati koliko je sposobno, I pri tome ga poticati. Neophodno je i najmanji napredak primijetiti I djetetu to reći. Jer, uprkos pobornicima spartanskog odgoja, pohvala nikome ne škodi. Sva su djeca barem u nečemu dobra, a roditelji moraju biti dobri u tome da pronaću ta snažna područja, te ih hvaliti I poticati, jer pohvala ima čudotvornu motivacijsku snagu. No, opet o mjeri – pohvala mora biti realna, te I tu izaberite srednji put. Ne hvalite neprehtano I nekontrolirano. Pohvalite ono što je vrijedno pohvale.

Lijepo je I da primjetite stvari koje vam se, kao roditelju, čine nečim što se samo po sebi podrazumijeva. Roditeljui često grijeeše kada djetetovo dobro ponašanje uzimaju kao nešto podrazumijevajuće, a svaku grešku odmah primijete, komentarišu ili čak I kazne.

Vaš mališan mora znati da ste srećni što je baš on vaš mališan, a ne samo radi njegovih uspjeha I neuspjeha.

Tek tako ćete mu dati dobru osnovu za izgradnju samopouzdanja, tako neophodnog za koračanje po okrutnom svijetu.