/11 /11

Psiholozi i pedagozi savjetuju roditelje da izbjegavaju odnos u kome nema autoriteta. Djeci su potrebni roditelji, jer drugare treba da nađu među svojim vršnjacima. Razmaženo dijete nije ono koje je imalo puno roditeljske ljubavi, već ono kome su nedostajala pravila. 

Dječji psiholozi vjeruju da je izostanak rutine najopasnija roditeljska greška. Dosljednost se teško sprovodi, ali jasno ukazuje na rješenost u određenom postupku. Mame i tate često popuštaju da bi ublažili osjećaj krivice.  Dozvoljavaju neka “dkečja pravila”, previše poštuju želje mališana, umkesto da precizno utvrde kada je vrijeme za jelo,  spavanje.

Roditelji po svaku cenu žele da vide srećno dete i zato ispunjavaju želje, molbe, zahteve...

Psihoanaliza je pokazala da djeca koja nisu dobijala dovoljno ljubavi u djetinjstvu odrastaju u neurotične osobe.  Zato su roditelji u fokus stavili djetetova osjećanja, doživljaj da je voljeno.  Danas kada je nekoliko generacija, koje su vaspitavane po modelu popustljivog vaspitanja, odraslo, vidimo da ovakav model pravi štetu stvarajući novu patologiju. Riječ je o razmaženoj i prezaštićenoj djeci.

Popustljivost vaspitavanja je otišlo u suprotnost - stalno se pokazuje ljubav,  a izbjegava se disciplinovanje, a oni svaki pokušaj disciplinovanja doživljavaju kao negaciju ljubavi.

Roditelji često popuštaju djeci i da bi izbjegli scene. Odrasli treba da prihvate da se o nekim stvarima može, a o nekima ne može raspravljati.

Isto tako, još jedna varka se često provlači, a to je da su djeca kojoj dobro ide u školi vaspitana i primjerna.  Pedagozi savjetuju roditelje da osim podsticanja na učenje,  za dijete je važno i obavljanje kućnih poslova i stvaranje radnih navika.

Psiholog dr Arik Sigman u knjizi “Razmažena generacija” opominje da smo unutar zapadnog civilizacijskog kruga napravili tragičnu grešku kada smo poistovjetili ljubav i vaspitanje, i da je vrijeme da te pojmove razdvojimo.

Nije ljubav ta koja kvari djecu. Kvari ih nedostatak disciplinovanja. Moramo ponovo da kolektivno učimo, uključujući i ponekog stručnjaka, da disciplinovanje djece nije izraz neljubavi nego ljubavi. Pomozimo djeci da shvate da postoje i veoma korisne stvari koje su neprijatne, a koje dijete mora da nauči i usvoji.  I zato je nova formula vaspitanja: ljubav plus disciplina.

Uloga roditelja je da nauči dijete kako stvari funkcionišu i da autoritet treba poštovati. Prijatelj prijatelju ne može da kaže “ne smiješ da uradiš to”, a mnogo puta to je važna uloga roditelja. Ipak, to ne znači da roditelji i djeca ne treba da razgovaraju.

Nesuglasice oko autoriteta treba da se rješe i uspostave u razumne okvire tokom osnovne škole. Pubertet je krizna tačka. Tada se konflikti povećavaju i ako niste naučili da međusobno rješavate probleme i situacije, sukobi mogu da eskaliraju.