/11 /11

Ima li išta manje upitno od toga da li ćete ujutro, po tuširanju, obući gaćice?!

Sve se nekako da i može izbjeći, ali ovaj dio odjeće nešto je što širom svijeta nose gotovo svi ljudi, svejedno iz kojih društvenih slojeva dolaze. Gaćice su se toliko ustalile i ustoličile da je jedino pitanje koj se postavlja koje i kakve kupujemo, volimo i nosimo. A na tržištu ih je toliko, da slobodno možemo reći da su dizajneri definitivo daleko ispred mašte korisnika.

Nije uvijek tako bilo

No, gaćice, komad odjeće koji se tako strašno podrazumjeva, imaju nadasve zanimljivu i donekle neistraženu prošlost.

Likovnih predstava i pisanih opisa gotovo da i nema.

Istorija oblačenja stara je hiljadama godina, ali gaćice se nisu upotrebljavale u funkciji koja im je danas namjenjena. Sve do devetnaestog vijeka imao je donji veš prije svega kulturni i socijalni značaj, a o praktičnom se tada nije mislilo.

Prvi dizajni ovog odjevnog predmeta sežu još u 16. vijek. Italijanke su tada nosile duge gaće od svile, lana ili čak somota. No, gle' iznenađenja, pristojna je žena, kako se za to vrijeme smatralo pristojnim, još dugo vremena ostala "dole gola".

Postoje sumnjivi podaci da je u tom vremenu renesanse Katarina De Mediči nosila neku vrstu gaćica koje su je štitile prilikom jahanja, jer jahala je "muški". 

To da dame nose gaćice je još u osamnaestom vijeku u Evropi smatrano nepristojnošću. Dozvoljene su bile samo zimogrizim, bolešljivim I starijim ženama, te I onima koje su za život zarađivale čisteći prozore!

Napuhane gaćice samo za djecu

Napuhane gaćice postale su moderne u vrijeme bidermajerja, dakle u prvoj polovici 19. vijeka. A nositi su ih smjele samo djevojčice. I za to da im je bilo dozvoljeno nositi gaćice koje su provirivale ispod sukanja često trebale su biti zahvalne, vjerovali ili ne, francuskom filozofu Jean-Jacquesu Rousseauju. On je, naime, u svom pedagoškom udžbeniku »Emile« zauzeo stav da djevojčicama treba dozvoliti da se igraju, vesele, luduju... Do tada je to, naime, bilo ponašanje pihvatljivo samo za dječake. I za to su tadašnje djevojčice morale biti primjereno obučene. No, samo do dvanaestog rođendana, što je značilo kraj djetinjstvu i igrarijama i presvlačenje – iz gaća gologuze u duge suknje.

Krinoline i korzeti

Tek sredinom 19. vijeka su se svari počele mijenjati. Tada su postale izrazito moderne krinoline i korzeti, taj modni užas koji je ženama stvarao razne zdravstvene probleme, ali se, uprkos pokušaju osvještavanja i jednakopravnosti u 18. vijeku, u 19. vratio na velika vrata. Moderan je bio oblik tijela, takozvani S – naglašena prsa, uzak struk, naglašena zadnjica. Žene su nosile steznike od bijelog platna i ribljih kosti ponekad i noću, neke i tokom trudnoće (!), a prale su ih rijetko ili nikada. Običaj da se peru jednom mjesečno, pa potom jednom sedmično, ustoličio se je tek krajem 19. vijeka. No, o tome drugi put.

Vratimo se gaćama: S oblik tijela zahtijevao je, prije nego što su se pojavile žičane konstrukcije krinolina, raskošje podskuknja. Tako su neke žene pod večernjih haljinama nosile i po 16 podsuknji! I baš radi takvog obilja odjeće je u 1888. godine u reviji Gazette objavljena preporuka da maksimalna težina donjeg veša ne prelazi 3,3 kilograma.

No, uskoro su u modu ušle krinoline sa žičanom konstrukcijom:

Kada bi dama u krinolini sjela, žičani obruč bi se digao i otvorio pogled na njeno međunožje. Ako bi se, slučajno, sagnula, obruč bi se digao i otkrio guzu. Pomoć je, dakle, bila neophodna. A stigla je u obliku dugih pamučnih gaća, futerala. Bile su iz dva dijela: među nogama otvorene, zavezane u pasu... Pa sada vi to zamislite, ja ne mogu...

Živimo u vremenu najboljih gaća!

Put do anatomski prilagođenih gaćica kakve poznajemo i nosimo u tom trenutku nije bio ni blizu konačnoj destinaciji. Zanimljiv podatak je da gaćice tada nisu bile omiljeni dio odjeće među ženama, a muškarci ih nikako nisu smatrali erotičnim!

Pa, nije ni čudno, kada pomislimo da su idalje prekrivale dobar dio nogu, dio tijela koji je bio rijetko vidljiv i zato muškarcima posebno privlačan. Vjerovali su čak da gaćice nose samo žene koje skrivaju pod njima ružno tijelo.

Tek 1928. godine su se na tržištu pojavile male donje gaće. I tada su ih izumili za djecu. Nošenje gaćica je postalo nešto što se podrazumijeva samo po sebi tek početkom prvog svjetskog rada. Suknje su postajale sve kraće, pa je određena zaštita, čitaj gaće, bila nužna.

A javnost je prve gaćice vidjela 1949. godine – i to u Wimbledonu. Američka teniserka Gussie Moran javnost je uzburkala izgubivši meč u veoma smjeloj odjeći: nosila je suknju koja je bila tako kratka da je mogla poslužiti i kao traka za kosu, a pod njom gaćice od same čipke!

Za razvoj donjeg veša revolucionarna je pojava elastičnih tkanina. Ljudski ih je rod, doduše, poznavao već u devetnaestom, ali razvile su se tek u dvadesetom vijeku.

 Donji je veš postao minimalističan sedamdesetih godina prošlog vijeka. Pojavile su se takozvane "vruće hlače"

Osamdesetih godina žene su po prvi put u istoriji uistinu oslobođene strogih pravila u oblačenju, a u dućanima je bilo moguće kupiti gaćice za sve ukuse, potrebe, stilove... Žene su postajale svjesnije dubljeg značaja svog donjeg veša. Pojavile so se tangice, boksarice, sportski grudnjaci, kratki topovi...

Idealna prikaz s kraja 20. vrijeka pokazuje slobodnu, poslovno uspješnu i zdravu ženu, lijepog izgleda. Sve više kože je otkriveno, a donji veš zadržava svoj higijenski i erotični značaj.

Gaćice su postale žensko oružje, a žene u donjem vešu nikada u istoriji nisu bile slobodne kao danas.