moje zlato
Autor: Jasnalajla
Sindrom otuđenog djeteta
Uredništvo Ringeraja.ba, 10.9.2017Živimo u vremenu kada se svaki treći brak raspadne. Mnogi od ovih razvoda su „komplikovani razvodi”, u kojima je prisutan „konflikt visokog intenziteta” između bivših supružnika. To često znači da se između bivših supružnika pojavljuje obostrana mržnja – omraza. U ovakvom tipu razvoda nema pobjednika, a najviše su oštećena zajednička djeca.
Razvedeni roditelj koji sebe doživljava i predstavlja kao žrtvu drugog roditelja, za koga vjeruje da ga je životno iskoristio i prevario, ima motiv da ga kazni, zbog čega vuče poteze koji često pokreću spiralu obostrane mržnje. U ovakvom „roditeljskom ratu” zajednička djeca postaju najmoćnije oružje i sredstvo za osvetu. Izjave: „Uzeću ti djecu”ili „Djecu nećeš više vidjeti” postaju najsnažnije prijetnje.
Kako dijete voli i mamu i tatu, polazna pretpostavka je da je za njegov pravilan emocionalni razvoj nakon razvoda važno, osim u rijetkim izuzecima, da ima kontakt i dobar odnos sa oba roditelja. Stručni izraz „otuđujući roditelj” odnosi se na onog roditelja, bilo majku, bilo oca, koji koristi razne metode, od psihološkog „trovanja” odnosa djeteta sa drugim roditeljem, pa do prikrivenog ili otvorenog sprječavanja kontakta djeteta sa drugim roditeljem, koji često ne poštuje sudske odluke o režimu viđanja djeteta i drugog roditelja.
Ovakvo ponašanje otuđujućeg roditelja, koje po pravilu podržavaju njegovi roditelji i prijatelji, ima veoma negativne posljedice po emocionalni razvoj djeteta, zbog čega nije ništa drugo do oblik zlostavljanja djeteta, ili kako se to danas kaže oblik „psihičkog nasilja” nad djetetom.
Praksa pokazuje da ukoliko je otuđujući roditelj duže vreme uspješan u sprovođenju otuđivanja, da dijete usvaja njegov stav tako da zaista dolazi do njegovog otuđenja od drugog roditelja. To ima veoma negativne posljedice i po dijete i po drugog roditelja.
Stručnjak za ovu problematiku, profesor dr Edvard Kruk navodi da se kod otuđene djece mnogo češće nego kod ostale pojavljuju: negativna slika o sebi, samomržnja i krivica, depresivnost, poremećaji ponašanja, slab školski uspjeh, delinkvencija, sklonost ka drogama i alkoholu, promiskuitet i mladalačka trudnoća, mentalni poremećaji. Praćenje odraslog života ove djece pokazuje ne samo da su kasnije daleko manje uspješna, već da im je lošije i fizičko zdravlje, a da je očekivano trajanje života četiri godine kraće od prosjeka.
Kada otuđeno dijete ponovo uspostavi emocionalnu vezu sa drugim roditeljem, stvari se popravljaju, a njegov emocionalni razvoj normalizuje.
Sve to čini da otuđivanje djeteta od drugog roditelja treba jasnije prepoznati kao oblik zlostavljanja djeteta. Povrijeđeni roditelj ne bi smio da vrši otuđivanje, a ljudi koji su bliski ne bi smjeli da ga podržavaju u tome. Socijalne službe i sudovi trebalo bi da energičnije sprječavaju ovaj oblik zlostavljanja djece.
Izvor:politika.rs
Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:
Poliklinika Sara-Vita je privatna zdravstvena ustanova, specijalizovana za dijagnostiku, prevenciju i liječenje iz oblas... 5
Emocionalno vezivanje je primarna potreba, javlja se još na samom rođenju, već prvim kontaktom sa majkom, a ostvaruje sv... 2
Biti samohrana majka je izazov koji traži mnogo strpljenja, izdržljivosti, odricanja i hrabrosti. 2
Znamo da je razvod stresan događaj za muškarca i ženu koji više ne mogu zajedno. Još je stresniji ukoliko je u braku bil... 2