/11 /11

Ona strepi od toga hoće li je svi razumjeti, shvatiti i odobriti njene postupke. Ljudi su čudni i razumiju samo oni koji su prošli isto ili slično. Valja upariti društvene norme i svoje želje, a to je, vrlo često, nemoguća misija. To isto društvo od nje traži da ispuni sve svoje obaveze, bez pogovora.

Ona po tom kriteriju mora biti uzorna majka, njena djeca savršeno odgojena, nahranjena, obučena, dobri đaci i uvijek u društvu istih takvih. Ona je predana radnica, kuharica, domaćica, treba zarađivati dovoljno, plaćati tuđe kredite, žrtvovati se svaki dan i sve trpiti bez pogovora.

A šta društvo čini za nju i njenu djecu? Država je obavezna da zaštiti porodicu i dijete, kao i pružiti zaštitu djeci bez roditeljskog staranja, ali i odraslim osobama koje se ne mogu starati o sebi. Po Porodičnom zakonu FBiH, brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog partnera umrlim, poništenjem i razvodom braka. Obaveza države je jedno, a realno stanje na terenu, sasvim drugo.

Država donekle brine o udovicama, dok su majke izašle iz braka kao razvedene osobe, najčešće potpuno nezaštićene. Postoji li mjesto u Zakonu koje tretira ovu populaciju, samohrane majke, ili samohrani roditelji? Ne. Državi je ovo pitanje gotovo u potpunosti nebitno.

Statistike kažu da se samohrane majke nalaze u najtežem položaju u BiH. Pronašla sam podatak da njih 58% tokom prošle godine nije moglo platiti račune za stan i komunalije, a njih 42% je povremeno na granici gladi jer im se dešava da nemaju novca ni za hranu. Veliki broj  takvih žena je nezaposlen i zavisi o socijalnoj pomoći.

Da ne spominjem stereotipe o razvedenim majkama koji se povezuje s njihovim  neuspjehom u području bračnog i porodičnog života. Naše društvo njihov položaj osuđuje, umjesto da pruži pomoć. Uz sve to, njena pozicija postaje jedan od razloga zašto se smanjuje broj zaposlenih žena. Jer kome ostaviti malu djecu dok je na poslu, kad nemaju od čega platiti vrtić ili ženu za čuvanje? Ostaju kući  kako bi se brinule o djeci, a kasnije, kada djeca odrastu, samohranim majkama je teže naći posao jer nemaju dovoljno radnog iskustva.

I tu na scenu stupa klasična diskriminacija i marginalizacija žena samim tim što se isključuju iz ekonomskog, političkog i javnog života i sudjelovanja u društvu. Sasvim je jasno da Porodični zakon FBiH treba konkretne promjene i dopune da bi se položaj roditelja i djece u jednoroditeljskim porodicama promijenio nabolje. Još uvijek nema zakonskog načina da se sankcionišu roditelji koji izbegavaju plaćati alimentaciju, jer su izvršni procesi naplate, užasno spori. Kako to da  nezaposleni roditelj plaća veću alimentaciju od zaposlenog? Iznos alimentacije po djetetu je, u prosjeku, od 50-300KM bez obzira koliki je iznos primanja roditelja čija je to obaveza. Problem je i ukoliko roditelji, u najvećem broju slučajeva očevi, ostanu bez posla, nemoguće je naplatiti alimentaciju. Nije rijedak slučaj da jedan od roditelja samo odseli, prebaci svu odgovornost i dugove na drugog roditelja koji ostane brinuti o djeci, a još izbjegava da plaća alimentaciju. Nikakve sankcije zakonom nisu predviđene za oca koji ne izvršava svoje roditeljske dužnosti.

Najugroženiji imaju pravo na onu „crkavicu“, zvanu-dječiji dodatak/doplatak. Prema zakonu, pravo na dječji doplatak ima svaka obitelj koja živi u stanju socijalne potrebe (odnosno obitelji čiji prihodi po članu domaćinstva ne prelaze od 15-20 posto prosječne plaće). Međutim, naši kantoni se i u ovoj oblasti ponašaju kao kabadahije, tako da iznos varira od mjesta do mjesta, a negdje pravo na doplatak i ne ostvaruju.

Žalosno je da negdje ostvaruju samo određene kategorije djece, kao što su djeca bez oba ili jednog roditelja i djeca ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju. Tamo gdje se ostvaruje to pravo, iznos „crkavice“ je od 9,6 KM do 42 marke.

Ono što bi država mogla uraditi za samohrane roditelje, prvenstveno jeste oslobađanje plaćanje taksi na ovjeru raznih dokumenata, prednost kod apliciranja za stipendije te vađenje putnih isprava za djecu ukoliko bivši supružnik pravi probleme, prednost kod zapošljavanja uz „klizno“ radno vrijeme i slično. Osnivanje posebnog fonda, putem kojeg bi se isplaćivale naknade za najugroženije te u uvođenjem samohranih roditelja kao posebne kategorije u Zakonu, bio bi početak rješavanja njihovih problema. Neophodna je i sistemska podrška lokalne zajednice, formiranje lokalnih udruženja samohranih roditelja putem kojih bi se peopagirala uloga majke/oca u takvim porodicama, ohrabriti ih u njihovom nastojanu da se izbore za svoja prava i prava svoje djece.

Zaslužili su da se prema njima njima ponašamo s punim poštovanjem. Ona je samohrama majka. Njena borba je borba za pravedniji odnos društva prema onima koji za to društvo daju najviše.

Izvor: blog by Jasna Sinanović