|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Skoplje - sunčani grad sunčanih ljudi

Adriana Kuči, 19.7.2012
Posjetiti Skoplje morao bi biti imperativ. Iz brojnih razloga.
Ključne riječi:

image
/71


U gradu koji postoji još iz vremena Rimljana kada je je od vojnog logora nazvanog Skupi razvio u civilno naselje, trenutno živi, prema popisu stanovništva iz 2010. godine, nešto malo više od pola miliona građana. Znači, oko četvrtina cjelokupnog stanovništva. Stanovništvo čine mahom Makedonci i Albanci, te Turci, Romi i druge etničke skupine

»Ratnik na konju« službeni je naziv skoro 30 metara visokog spomenika i impozantne fontane  u centru Skoplja, u jednoj od dvije centralne gradske općine, podjeljene rijekom, koji je porezne obveznike koštao preko deset miliona maraka. Ali, to je samo službeni naziv, znaju to svi, kako bi se izbjegao spor sa susjednom Grčkom. Na konju je, naime, Aleksandar Makedonski, istorijska figura koju svojataju i Makedonci i Grci i oko kojeg grade sva svoja neprijateljstva i sukobe. Uz ime. Koji je, opet, povezano sa velikim Aleksandrom.  Zbog kojeg se, srećom bez krvi, što je Balkancima svojstveno, sukobe haman dvije decenije.

No, to putnika namjernika, poput nas troje, ne tangira previše. Ako ikako…  Dah nam oduzimaju spomenici, predivno uređen trg, ljudi koji se okupljaju i toplo julsko veče provode na klupicama, uz rijeku, pored fontane, jedući pečene mlade kukuruze, mini krofnice, šećernu pjenu i ostalu »morsku« hranu koja se prodaje gdje god se okrenete…

Spomenik, otvoren prije godinu dana, masivan, velik, moćan nalazi se u srcu makedonske prijestolnice i okružen je brojnim spomenicima. Nedaleko iza njega u pravcu Čaršije, koju od centra dijeli znameniti kameni most nalazi se i velika statua Filipa Makedonskog, Aleksandrovog tate i Aristotelovog učenika.

Nova vlast je, saznajemo ćaskajući sa ljubaznim i nevjerovatno predusretljivim građanima Skoplja, odlučila sagraditi prijestolnicu vrijednu njezina imena i istorije. No, mnogi kritičari prema čijem je mišljenju, projekat progutao 200 umjesto prvobitno predviđenih  80 miliona eura, ne slažu se s tim stavom i smatraju uređivanje prijestolnice u skopu projekta »Skopje 2014« bacanjem novca u jednoj od najsiromašnijih evropskih država.  

A to siromaštvo se neda ni naslutiti u centru Skopja kojeg krase barem dva moderna  velika trgovačka centra, prekrasna obala rijeke Vardar, nevjerovatno uređen kej…  Neda ga se naslutiti niti tokom posjete rodnoj kući Majke Tereze najveće misionarke svih vremena, Albanke, dobitnice Nobelove nagrade za mir davne 1979. godine. Vlasti ne naplaćuju ulaz u ovu memorijalnu kuću. Posjetiocima, čudom, fotografisanje nije zabranjeno, a imaju mogućnost vidjeti nekolicinu osobnih stvari Majke Tereze, neke od pisama zahvale koja je pisala, kao i malu katoličku crkvu napravljenu na vrhu objekta u čast ovoj svetici koja je istinski cijeli svoj život posvetila drugima.  

Čaršija, nasljedstvo iz vremena Turaka koji su i ovdje vladali pet vijekova i ostavili snažan pečat, je lijepa i živahna.  Puna malih prodavnica, ćevapdžinica, burekdžinica, džamija…  Taj dio grada nije uređen kao pomenuti impresivni centar, po njoj šetati u štiklama nije lako, znam dobro, a Sarajlija, poput mene, osjeća se kao kod kuće i pred najezdom brojnih prosjaka. Trgovci simpatično agresivno nude svoju robu i sami vas uvlače u cijenjkanje, a vrijednost ponudi dižu zanimljivom rečenicom: »Tursko je, majke mi, nije kinesko.« Ksenofobija, iskustvo, tržište, šta li…

Na Čaršiju se nastavlja pijaca. Jedna od onih na kojima je moguće kupiti sve što vam padne na pamet. Histerična gužva, užasno puno robe, na nevelikom prostoru. Tu je i zelena pijaca na kojoj je moguće kupiti, recimo, pileće meso koje mesar, prima prljavim rukama iz frižidera, onim istim kojima uzima i vraća novac…

No, vratimo se lijepim stvarima – voće i provrće u Skoplju imaju još uvijek ukus kakvog se rijetki sjećaju. I tek kada probaš šopsku salatu u skopskom restoranu shvatiš da si pomalo i zaboravio kakvog ukusa paprika zapravo mora biti… Ili krastavac, luk, paradajz… Voće je jeftinije nego u Sloveniji, čak nego i u Sarajevu, i slatko je. Baš slatko. Od sunca, objašnjava mi, a ko drugi nego taksista. Sunce je, kaže, neophodno da bi voće bilo slatko. A u Makedoniji ne oskudjevaju sa suncem. To poručuje i njihova zastava. Imali smo sreće, kaže taksista, da smo došli na temperaturu od trideset i nešto Celzjusa. Sedmicu ranije mjerili su i oko petdeset stepeni!  Još jedna sličnost između Sarajeva i Skoplja, analiziram sama sa sobom, uz to da su glavne gradske saobraćajnice iskrpljene, ljeta u Skoplju znaju imati prosječnu temperaturu i do 37 stepeni, a zime su hladne i duge, imaju i puno snijega, a živa se spusti i do – 17C. Klima je vlažna kontinentalna.  

Uz paprike roge koje dominiraju izlozima restorana u starom gradu, nudi Skopje posvuda i u zemljanim posudama napravljeno gravče-tavče. Zanimljiva kombinacija je gravče-tavče posluženo sa pet ćevapčića. Gravče-tavče, zapravo skuhan bijeli pasulj u umaku od mnogo crvenog luka i začinjen s dosta crvene papike, u biti je ukusno jelo. Ukusni su i skopski ćevapi, ali ono na šta ja iz pristrasnih razloga, kao Sarajka, nemam pravo, rekao je moj muž – sarajevski su bolji. Bez premca.

Od našeg hotela do kojeg smo stigli sasvim slučajno, surfajući netom, ali nismo se razočarali,  pa do centra grada, rekla je recepcionerka Gordana, žena u srednjim tridesetim, s nekom tragičnom notom u glasu, najbolje je ići ultra jeftinim taksijem. Pa smo je i poslušali. Vožnja za tih nekoliko kilometara košta oko 100 denara, zvanične makedonske valute, što je približno tri konvertibilne marke. Taksiji su čisti, novi, klimatizirani i, zanimljivo – gotovo svi nose znak »zabranjeno pušenje«. Baš kao i naš hotel. Baš kao i Ramstor, najpopularniji shoping centar u Skoplju. A taksisti su ljubazni i uobičajeno brbljivi. Tako od jednog od njih saznajemo da Sloveniju, iz koje mi dolazimo, poznaje iz vremena kada je tamo odlazio na razne tečajeve informatike, ali firma je propala pa je on postao taksista. Taksi je prejeftin, kaže on, ne isplati se naročito, no radije vozi taksi nego da sjedi kući i svađa se ženom. A njegova tragi-komična rečenica me onako, sjetno nasmija: »Taksijem se voze socijalni slučajevi, a voze ih inžinjeri i pravnici bez posla.«

Promet je dobro riješen. Od granice sa Srbijom pa do Skoplja vodi vas autocesta. Istina, prilično zapuštena, ali ipak sasvim solidna. Pomalo su dosadne naplate cestnine. Imate osjećaj da ste taman ostvarili putnu brzinu, kad vidite kućice, prljave i zapuštene, iz kojih vam uzmu dvadeset ili trideset denara (da podsjetim, oko 30 denara je jedna KM) za pređenu dionicu puta. Gradski saobraćaj takođe djeluje uređen – gradom voze zanimljivi crveni autobusi na sprat.

U zemljotresu koji je Skoplje zadesio prije gotovo pola vijeka, sada već davne 1963. godine, uništeno je oko 80 odsto domova. Skoplje je obnovljeno uz pomoć sredstava Ujedinjenih nacija, te tadašnjeg fonda za socijalno planiranje Jugoslavije. Iz te tragedije pridobilo je niz građevina na kojemu mu mnogi gradovi mogu pozavidjeti. Glasoviti japanski arhitekt Kenzo Tanga koji je upravljao obnovom Hirošime nakon atomskog bombardovanja, upravljao je i obnovom većine dijelova Skoplja nakon zemljotresa.

Često čujete  da ste u jednoj od najsiromašnijih država u Evropi, ali život na ulicama Skoplja to neda naslutiti: ljudi su dobre volje, uređeni i društveni. Imaju i međunarodne škole, i privatne klinike, iako je zdravstvo javno, i pune trgovačke centre ljudi... Spremni su vam u svakom trenutku izaći u susret, a njihov simpatični slavenski jezik koji ne poznaje padeže i nije naročito teško razumjeti. Jasno, ako ne pričaju suviše brzo. Ništa ne možete platiti u gotovo univerzalnoj valuti u regiji – euru, iako su cijene automobila na džambo plakatima ili putovanja – napisane u eurima, ali su zato na raspolaganju mjenjačnice na svakom ćošku. I do deset sati uveče ih ima otvorenih.

U gradu koji postoji još iz vremena Rimljana kada je je od vojnog logora nazvanog Skupi razvio u civilno naselje, trenutno živi, prema popisu stanovništva iz 2010. godine, nešto malo više od pola miliona građana. Znači, oko četvrtina cjelokupnog stanovništva. Stanovništvo čine mahom Makedonci i Albanci, te Turci, Romi i druge etničke skupine. Ponukani dokumentarcem o skopskom ciganskom naselju Šutke pitamo Gordanu da li da odemo tamo. Gleda nas čudno, kao »a zašto bi tamo išli, idite u šoping« (to znam, jer nas je sva tri dana u šoping slala, iako ne znam zašto, možda smo izgledali kao da nam nešto fali?!), te na kraju kaže da ona za dvadeset godina života u makedonskom glavnom gradu nije nikada tamo otišla i da niti ne namjerava. A, da ako želimo možemo, ali taksijem. I, naravno, doda da tamo robu koja se prodaje po skopskim buticima, sasvim istu robu, možemo dobiti u pola cijene. Ne odosmo u Šutku. Nije bilo dovoljno vremena za sve. Moraćemo ponovo u Skoplje.

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Znate li šta sve možete praviti u aparatu ...
S ovim praktičnim uređajem nikada nećete morati ponavljati jela. U njemu možete napraviti zdrav smoothie, ukusnu kašu pa...
6
Sretan Uskrs!
Članovima katoličke vjeroispovjesti naše RR sretan Uskrs!
3
Emocionalno vezivanje u djetinjstvu
Emocionalno vezivanje je primarna potreba, javlja se još na samom rođenju, već prvim kontaktom sa majkom, a ostvaruje sv...
2
Majčinstvo bez partnera!
Biti samohrana majka je izazov koji traži mnogo strpljenja, izdržljivosti, odricanja i hrabrosti.
2






Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, šta bi uradili?

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *