/11 /11

Odgovor na to pitanje odlučili smo potražiti kod psihologa koji ističu da ispravnog ili pogrešnog odgovora nema tj. da nijedan roditeljski postupak neće naškoditi djetetu.

Djed Mraz, Sveti Nikola, Zubić vila i sl. dio su usmene predaje i čine jednu od faza djetinjstva. Upravo te faze u kojima djeca imaju pregršt iluzija pamtimo i kao posebne – iz tog razloga smatram da u takvoj vrsti „laganja“ nema ništa loše, ističe psihologinja Kristina Bačkonja iz Centra Budi svoj te dodaje da svako dijete prije ili kasnije sazna istinu o Deda Mrazu.

Za psihologinju Miu Roje iz Poliklinike za zaštitu djece i mladihGrada Zagreba odgovor na pitanje kada djeci treba reći da Deda Mraz ne postoji, prilično je jednostavan – nikada.

Deda Mraz postoji, samo ne u tjelesnom obliku. On postoji tamo gdje je sve moguće, u našoj mašti i srcima, objašnjava Roje te dodaje da djeca najčešće sama počinju postavljati pitanja između šeste i sedme godine kada pomalo napuštaju svijet mašte i usmjerena su na ono što je konkretno, materijalno i opipljivo.

Kako reći istinu o djedici na prihvatljiv i primjeren način?

Poruka koja bi bila prikladna za djecu je da, iako Božićnjak ne postoji kao stvarna osoba koja živi na Sjevernom polu, on postoji kao simbol ljubavi, velikodušnosti i darivanja, osobito djece i siromašnih. Dječici možete reći i da je u trećem i četvrtom stoljeću živio Sv. Nikola koji je posvetio svoj život pomaganju drugima te da je Deda Mraz jedno od utjelovljenja njegovog lika. Djedica preko mama i tata, baka i djedova i drugih odraslih osoba prenosi radost, veselje i božićni duh djeci diljem svijeta.

A što je s roditeljima kojima je neprihvatljiva činjenica svjesnog i možda nepotrebnog laganja djeteta o postojanju Deda Mraza? Psihologinja Bačkonja smatra da to nije nešto zbog čega će dijete biti nesretno te napominje da se djetetu može objasniti da su božićni/novogodišnji pokloni zapravo mala iznenađenja koja stavljamo pod bor kako bi razveselili svoje bližnje.

Izvor: oslobođenje