snijeg
|
MM i ja se istinski trudimo da izdvojimo vrijeme za prijatelje i imamo ih, hvala Bogu. Ni ženidba/udaja nije to promjenila, uklopili smo se svi, sada većina nas ima i djecu pa su i oni već mali prijatelji i raduju se zajedničkim susretima. Vremena kao nekad nemamo, razgovori nam nisu opušteni kao nekad, ali samo iz razloga što smo zreliji, što imamo masu problema koji iziskuju ozbiljan pristup, ali je važno da smo tu jedni za druge i zaista jesmo!
Dakle to su zajednički (porodični) prijatelji, a mogu se zahvaliti Bogu da imam i samo svoje prijateljice i mm ima samo svoje prijatelje, viđamo se, obilazimo i izlazimo. Ne svakodnevno, nekad ni mjesečno, ali postoji sms, telefon, email, brzinske kafice, ali i duge šetnje u prirodnom okruženju - zavisno od obaveza. Porodica zauzima vrlo važno mjesto u našim životima (roditelji, sestre, braća) održavamo i njegujemo rodbinske veze, ali život bez prijatelja po meni je manjkav i ne bih voljela doći u situaciju da živim bez njih. Vesela je u pravu, potrebno je odrediti prioritete i očekivanja, tada sve funkcioniše mnogo lakše. I ono što želim podcrtati jeste da ponekad trebamo dati veliki dio sebe, da bi dobili mali dio zauzvrat, a za prava prijateljstva to se isplati.
Za moje prijatelje 
_____________________________
"Počinje na svijetu da biva previše bučno i fabrično, premalo ima duhovnog spokojstva."
Dostojevski
|
ja npr s njima budem do 22-23 sata a one nastane do zore i onda mi šalju poruke i zezaju me, heh 
.. 
i svojoj porodici, ma nigdje ni koga... 
Odštampaj
