dajana4
|
evo citam vase postove rekoh da i ja napisem svoju pricu. naime nakon 2 spontana, konacno sam ugledala 2 crtice ,niko nije bio srecniji od mene i mog muza.. to je bilo za 1.maj, kad sam saznala odmah sam otisla na bolovanje i trudnocu povjerila privatnom dr.rekoh oni za pare rade, valjda ce bolje da se pobrinu, tako da sam umjesto 1 isla 3 puta na pregled, da se uvjerim kako je sve ok sa bebacom. polako smo se pripremali sa odjecom, stavrima i svim ostalim sta je potrebno. 27.11.2012 osjetila sam bol, ne nadajuci se da su trudovi jer nisam ni znala, otisla u bolnicu, gdje su me prilikom pregleda, odmah odvezli u radaonu, tokom porodaja koji je trajao 15 min, molila sam boga da bude zivo, jer je bilo rano usla u 8 mj po dr, rjecima, ..kad sam vidjela da su ga sestre odnjele,a dr nakon 15 min dosao da kaze da su sve pokusali,al da beba nije prezivela..u tom momentu sam molila boga da i mene uzme, da ne patim...koliko sada patim.. umjesto da izadem iz bolnice sa bebom u narucju, ja sam izasla sa papirima i tabletama.. tolika sreca koju sam osjecala od momenta kad sam saznala da sam trudna, kad sam osjetila pokrete, udaranje bebaca, u sec je nestala, ostala prazna dusa, ..dosavsi kuci nisam zatekla nista od onog sto smo kupovali, moj muz je sve sklonio, kako ne bih ja bila jos tuznija.. .. od toga je proslo ni 4 mj, a ja jos uvjek mislim na svog andela Gabrijela , tako sto stanem kraj prozora gledam u nebo i zvjezde i kazem da nam jako nedostaje...i molim se bogu da ga andeli cuvaju kad vec mi nismo mogli.... znam da je opsirno,,al et htjela sam i ja da podjelim svoju tugu...
|
Odštampaj
