fatimica09
|
Draga Sara, zao mi je zbog bola i praznine koju osjecas, razumijem te vjeruj potpuno jer i ja sam prije samo 27 dana izgubila svoju djevojcicu u 9. mj. trudnoce. I meni su rekli da je srce prestalo da kuca...Kao sto ti je Malaja rekla, vecina nas ovdje nosi slican bol i iskustvo, tako je jednostavno moralo biti...Ako vec ima nesto dobro u tome sto ti se desilo, onda je to zato sto ti se desilo prije...Uvijek ima bolje od boljeg i gore od goreg! To neka ti je uvijek na pameti...Moja mama kaze da je svitanje najblize onda kad se cini da je nebo najcrnje...Ja znam da sada ne postoji nista na svijetu sto bi moglo da te utjesi, da te ohrabri za ubuduce, da ti nadoknadi gubitak, ali pokusaj shvatiti da je tako sudjeno....Znas, i dok ovo pisem, nisam sigurna da li tjesim tebe ili samu sebe ubjedjujem da je sve to tako...Placem i ja, i mene boli jos uvijek, ali borim se...tako ces morati i ti! Razgovaraj sa muzem, placi, vristi ako treba, ali znaj da i njega boli, i zato se sada drzite zajedno jace nego ikada do sada! Nikome nije kao vama!
Nemoj samo dozvoliti da se obeshrabris, jedna divna zena na ovom forumu je u jednom postu rekla ,,...ja nemam vremena da puno placem, moram se boriti", meni su pomogle te rijeci. Neke stvari u zivotu mozes mijenjati, a neke ipak ne zavise od nas, zato se neopterecuj previse...Znaj uvijek da nisi sama, da je puno nas koje se pitamo zasto meni, zasto sada, ali odgovora nema...kada se malo smiris, procitaj nase price,shvati da ce sve ovo vec sutra biti juce, a ono sutra ceka na tebe...pa kakvo god da je to sutra...tvoje je da se nadas!
|
Puno je to vremena, ali i na neki način je stvarno brzo prošlo. Prvo čekanje 6 mjeseci poslije kiretaže, onda problemi sa štitnjačom, i još 6 mjeseci dok sam regulisala hormone. Jučer sam bila kod doktorice, kontrola hormona štitnjače, i hB nalzi su mi idealni.
i da aBd onda rodis zivu i zdravu
sada se malo plasim sledece
iako je jako zelim.nadam se da ce biti o.k. u buduce.
Odštampaj
