Foto: Freepik

/11 /11

Iako od bitnog značaja za razvoj kreativnosti kod najmlađih, ovi predmeti u obrazovnom sistemu, ali i kod roditelja đaka, često su potpuno nepravedno marginalizovani.

Nekada su dječji dani podrazumevali svakodnevno trčanje, pentranje po drveću, istraživanje seoskih šumaraka, otkrivanje novih potoka, igranje žmurke, pjevanje, crtanje... Svakim skokom preko ograde, rijeke, stene, dijete je odmeravalo širinu koju je trebalo preskočiti, bilo je potrebno konstantno razmišljati i držati ravnotežu. Nije bilo mnogo izbora kada je u pitanju kupovina igračaka, te su mališani od malih nogu sami osmišljavali svoju igru. Danas, s druge strane, stilovi života prosječne porodice lišili su djecu svega toga.

- Djeca do škole putuju prevozom, poslije nastave ostaju u produženom boravku ili sjede zakovani za ekran u kućama. Statični su i u školi i izvan nje i zato su fizičko, muzičko i likovno danas značajniji više nego ikad. Zadatak nas nastavnika je da stvorimo podsticajno okruženje za svoje učenike i da im priuštimo prostor u kojem će učiti kroz igru, kako tokom same nastave, tako i na odmorima, vannastavnim aktivnostima - kaže za “Blic” učiteljica u OŠ “Milan Rakić” u Banji Vrujci, Željana Radojičić Lukić, koja je inače proglašena za jednu od 50 najboljih nastavnika na svetu ulaskom u top 50 “GlobalTeacherPrize”.

Bez nastave likovne i muzičke kulture guši se i teže razvija kreativnost, smatra ona, a bez kreativnosti nema stavralaštva ni na kojem polju.

- Nastava nam je odavno postala dosadna i to nije tajna. Istina, teško je i očekivati da nemotivisani nastavnici realizuju zanimljivu nastavu. I to nije samo problem naše zemlje, to je problem većine školskih sistema, naročito onih čije trendove pratimo - objašnjava učiteljica Željana Radojičić Lukić.

Najnovija naučna dostignuća daju pouzdane podatke o velikim sposobnostima ljudskog mozga i diele mozak na lijevu i desnu hemisferu. Lijeva strana mozga obrađuje zadatke koji imaju veze s logikom i analitičkim razmišljanjem. Desna strana ima svoje funkcije u motorici, izražavanju osjećanja, muzici, obradi slika, bojama, imaginaciji, prepoznavanju ljudskih lica, kretivnosti... Upravo to su i zadaci nastave muzičkog, likovnog i fizičkog.

- Motorika, muzika, boje, slike aktiviraju više desnu hemisferu. Aktivirajući i vježbajući korišćenje desne hemisfere mozga, poboljšavamo ispoljavanje naše kreativnosti. Kreativnost je sposobnost koja postoji kao naš potencijal, ali u obrazovnom sistemu nije dovoljno podržan njen razvoj - objašnjava školski psiholog Marina Nadejin Simić.

Cijela naša kultura je verbalna, ističe psiholog Nadejin Simić, a smatra se da je uspjeh u školovanju zagaratovan usvajanjem velikog broja informacija.

- Lično smatram da je budućnost učenja u izlasku iz okvira učionice u učionice pod otvorenim nebom, kao što su: rijeka, planina, šuma, jezero, morska obala, podvodni svijet, vazdušni prostor, farma, pećina, arheološko nalazište... Važno je da se na vrijeme pripremimo za izazove koje nam donosi multidisciplinarni pristup učenju u budućnosti u kojem će se akcenat stavljati na podsticanje kreativnosti, socijalne inteligencije, ali i fine motorike, kao resursa kojima kompjuteri, barem u najskorijoj budućnosti, ne mogu konkurisati - pojašnjava učiteljica Željana Radojičić Lukić.

Da bi fizičko, muzičko i likovno mogli da djetetu otvore pun potencijal, koncepcija predmeta mora biti korigovana.

- Fizičko, muzičko i likovno kod nas nisu najvažniji predmeti, iako imaju velikih potencijala za razvoj djece i njihovih interesovanja za školu. U tom kontekstu ova tri predmeta nisu prioritetni. Sama koncepcija tih predmeta morala bi biti korigovana, manje teorija, a više slikanja, vežbanja, muzike. Što se tiče fizičkog vaspitanja, problem je i u savremenom životnom stilu koji je pretežno “sedelački”. Djeca su navikla da sjede u školi, u autobusu, za kompjuterom, ispred televizora. Iz te navike proističe smanjena potreba neke djece za kretanjem - smatra psiholog Marina Nadejin Simić.

Naučiti dijete da uči

Program „Nikola Tesla centar“ (NTC), autora Ranka Rajovića, proglašen je za najbolji na svijetu od strane „Mensa International“. Ovaj program se već sprovodi u Španiji, Sloveniji, Švajcarskoj, BiH, Srbiji...

- Program NTC se sastoji iz tri cjeline. Prvi dio se odnosi na razvoj mozga i sposobnosti. Drugi dio programa je način učenja. Napamet naučene pjesmice, veće lekcije ili definicije brzo se zaboravljaju pa se kod djece stvara otpor i strah od odgovaranja. Treći dio programa su problemska pitanja, gde dijete mora da razmišlja i poveže ono što zna da bi došlo do odgovora (zagonetne priče, problemska pitanja). Svaki od ova tri programa je novina u predškolskom i školskom obrazovanju - rekao je Ranko Rajović, autor programa.

Primer Finske

Jedna od najboljih zemalja na svijetu kada je obrazovanje u pitanju je Finska. Njihovi prosvetari nisu malo plaćeni, ovo zanimanje se veoma poštuje s obzirom na to da Finci smatraju da je kvalitetno djetinjstvo najvažniji temelj za život. U Finskoj se učitelji ohrabruju da naprave svoje mini-laboratorije u kojima mogu istraživati zajedno sa učenicima, kojima je takav način učenja daleko zanimljiviji od teorije.

- Ne možemo gajiti lažnu nadu da možemo skoro da ih dostignemo. Prije svega, njihove škole su oaze podsticajne sredine za učenje, opremljene su po najvišim standardima, a kod nas se još smatra uspehom ako u školi obezbedimo pristup internetu ili opremimo toalete. Nismo ni primjetili da su nam škole postale sive i ružne, dosadne i nemotivišuće. Sve dok nam školske učionice liče na kasarne i dok u njima koristimo prevaziđene nastavne metode, imaćemo djecu koja imaju alergiju na bilo koji vid stvaralaštva - smatra Željana Radojičić Lukić.

Zahvaljujući uzajamnom povjerenju između škole, učitelja i roditelja, djeca dobijaju vrlo malo zadataka koje treba da urade kod kuće, jer se smatra da su dovoljno naučili u školi.

- Drugi problem je sadržan u masovnom padu motivacije izazvanim nepodsticajnim i neuslovnim školskim prostorima. Većina javnosti ubraja u razmaženost potrebu djece da se u 21. veku istuširaju nakon nastave fizičkog, što ukazuje na našu društvenu pomirenost sa siromaštvom i odsustvom težnje ka uspostavljanju standarda školskih objekata u 21. vijeku. „Budi zadovoljan time što imaš, jer ne pripadaš onoj trećini učenika koji ne znaju ni kako izgleda fiskulturna sala“, ne sme da bude rečenica kojom ćemo ućutkivati djecu i roditelje koja insistiraju na minimumu lične higijene - kaže učiteljica Željana Radojičić Lukić.

Izvor: Blic