/11 /11

Moja visokoobrazovana prijateljica uvijek silazi stanicu prije, makar hodala duže. “Nikada se ne vraćam. To donosi nesreću”, objašnjava. “Zar ti nikad nisi izbjegavala crte na pločniku?!” Čudi mi se muž. Dok se znojim na fizikalnoj terapiji, čujem terapeutkinju kako savjetuje kolegici: “Kad poklanjaš nekome svijeću, uvijek pokloni dvije. Samo jedna donosi suze.”

Jedan mamin prsten dokazano mi je donosio nesreću. Nosila sam ga rijetko, ali kad god bih ga stavila na ruku, dogodilo bi mi se nešto neugodno.

Kad mi crna mačka prijeđe preko puta, dobar je dan. Kada prođe bijela, neće biti dobro. Uspomene na propale veze uredno bacam u smeće (čini mi se sasvim logičnim da nečija razglednica s maturalca nosi na sebi negativnu energiju).

Što sve podliježe (is)praznom vjerovanju?

Racionalni ili duboko religiozni, skeptični ili mistični, svi smo u istom loncu. Pljujemo na crne mačke, kucamo u prvo dostupno drvo, a nedostatku istog u svoju ili tuđu glavu.

Više se soli baci preko ramena nego što je zimska služba pospe po cestama. Nosimo u goste uvijek neparan broj cvjetova jer zna se – paran je rezerviran za mrtve. Oštri predmeti i kaktusi ne poklanjaju se jer to donosi neprijateljstvo.

Nož za filetiranje i set za manikuru kupite si sami ili barem ne pričajte uoči rođendana kako nemate poštene škarice za nokte. Kada začujete ćuka u blizini kuće,  najbolje da ga odmah skine profesionalni snajperist kako netko ne bi umro. Zvončići na balkonu možda izluđuju vaše susjede, ali garantirano tjeraju zle duhove.

Možda ne pomaže, ali neće odmoći

Praznovjerje je “vjerovanje u prazno”. Kako se ne bismo svi osjećali kao idioti, ljepše ga je ipak definirati kao nelogičan način obrane od realnih opasnosti. Ono je prilično porazno za našu inteligenciju, ali nevidljive sile ne daju se pripitomiti pameću. Ni religija, ni filozofija, ni znanost nisu nas cijepili od podsvjesnih strahova.

Nije ni čudo jer imuni nisu ni sami znanstvenici. U British Medical Journalu 1993. izišao je članak ‘Je li Petak Trinaesti loš za vaše zdravlje?’. Znanstveno istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji godinama je pratilo povezanost zdravlja, ponašanja i praznovjerja kroz usporedbu učestalosti prometnih nezgoda na dva različita petka: 6. i 13.

Iako je na petak trinaestoga veći broj vozača odlučio koristiti javni prijevoz, u bolnice je na taj dan primljeno znatno više ozlijeđenih u prometnih nezgodama nego na

‘običan’ petak. Zaključak: „Petak Trinaesti je za neke nesretan dan. Rizik od hospitalizacije zbog ozljede u prometu može se povećati za 52%. Ostanite kod kuće.”

Psiholozi objašnjavaju kako su praznovjerja, kao i sva ostala vjerovanja u racionalno neobjašnjive stvari, zapravo zadovoljavanje potrebe za kontrolom, smislom, ponekad utjehom i nadom. Za nešto su zaslužna religiozna vjerovanja i povijesni događaji, dio smo kao klinci čuli od baka, a mnoga su praznovjerja sastavni dio lokalnih običaja i turistička atrakcija. Ako ste istinski religiozni, ne biste smjeli vjerovati u bapske priče.

Negdje duboko ispod hladnog razuma i čiste vjere uvijek se krije mali crv sumnje. Što ako je istina, što ako vas prolazak ispod ljestava košta partnerove nevjere? Razbili ste ogledalo na pudrijeri i sad se nećete zaposliti sedam godina?

Zapravo, nismo baš toliko bedasti. Ako je vaša najbolja

prijateljica vlasnica crne mačke, nećete kad joj dođete na kavu pljuvati svakih pet minuta na jadnu životinju. Ako vam stric na vjenčanju pokloni superskupi komplet noževa od rostfraja, nećete ga izbaciti sa svadbe kao smrtnog neprijatelja.

Kako zapaliti cigaretu?

Mnoga su praznovjerja općeprihvaćena i snažno se drže u kolektivnoj podsvijesti, ali kad se iskreno zapitamo vjerujemo li u njih, odgovor je najčešće negativan.

Neka praznovjerja nastala su iz praktičnih razloga. U jeku antipušačke kampanje dobro je prisjetiti se kakve sve opasnosti za zdravlje donose cigarete.

Ne tako staro praznovjerje kaže: nikad ne smiju tri čovjeka zapaliti cigaretu istom šibicom. Navodno su za vrijeme Prvog svjetskog rata snajperisti, vrebajući noću neprijateljske položaje, najlakše pogađali ‘trećeg pušača’ jer su imali dovoljno vremena za precizan hitac.

Prolazak ispod ljestava na lošem je glasu zbog nepoštivanja trokuta, znaka Svetog trojstva. Kada su ljestve prislonjene uza zid, vrlo je velika vjerojatnost da su tamo zbog nekih radova i da će vam nešto pasti na glavu. Ako se baš gurate gdje vam nije mjesto i srušite ljestve, sasvim je izvjesno da će netko biti ozlijeđen i unesrećen.

Vjerovanje da razbijeno ogledalo donosi sedam godina nesreće vjerojatno potječe iz vremena kad su ogledala bila vrlo rijetka i skupa. Navodno je postojao zakon koji je osobu koja je razbila ogledalo osuđivao na sedam godina ropstva osobi čije je ogledalo razbila.

Na jednom forumu naišla sam na intenzivnu raspravu o tome kako se pravilno baca sol preko ramena i zašto. Načelo je vrlo jednostavno: ako bacite malo (ne više od 10 dag) soli preko lijevog ramena, otjerat ćete zle duhove, koji navodno vrebaju baš s te strane, pa neće poći za vama i pokvariti vam poslove jer će im oči biti pune soli i neće ništa vidjeti.

U davna vremena sol je bila skupocjena i svako razbacivanje rijetkim začinom smatralo se velikom žrtvom bogovima. Isus je svoje sljedbenike nazvao “sol zemlje”, a uzaludno prosipanje soli donosilo je nesreću (na DaVincijevoj ‘Posljednjoj večeri’ Juda prosipa sol). U japanskoj šintoističkoj religiji sol pročišćuje ljude i prostor a obavezno se ubacuje u krug u kojem će se boriti sumo-borci. Sol se povezuje s plodnošću, zdravljem i mudrošću.

Kako preživjeti nesretan dan?

Dok nas život nosi sve dalje od starih, iracionalnih vjerovanja, dirljivo je gledati kako se neka praznovjerja bore za opstanak. Etnolozi ih zapisuju, antropolozi proučavaju, postaju dio baštine i kulturne činjenice. No zaista nemate izgovor da se svaki petak trinaestoga ne pojavite na poslu – osim ako ste templarski vitez.

Petak je dan na lošem glasu. U petak su Adam i Eva izbačeni iz raja, počeo je Veliki potop, srušen je Solomonov hram, razapet je Isus, svaka vještičja skupina mora imati 13 članova.

Ako petku loše ide, kako je tek broju trinaest! Juda je bio trinaesti gost na Posljednoj večeri, lunarna (ženska) godina ima 13 mjeseci (menstruacijskih ciklusa), ‘trinaesto prase’ izraz je za nesretnu i zaboravljenu osobu. Trinaest je izbačen s aerodroma i ulica, iz hotela i svemirskih programa (Apollo 13 pokvario se u svemiru 13. travnja), čak i Microsoft preskače nesretni broj pa nakon Officea 12 izbacuje na tržište Office 14.

Ipak, jedan je povijesni događaj povezao petak i broj trinaest u čarobnu kombinaciju teške nesreće. Nakon što su se 200 godina više nego uspješno borili u križarskim ratovima, vitezovi templarskog reda previše su ojačali svoje bogatstvo i moć i time ozbiljno iživcirali  rancuskoga kralja Filipa IV koji im je dugovao ogromne iznose.

Zato je on, u dogovoru s papom Klementom V, na petak 13. listopada 1307. naredio masovno uhićenje svih templarskih vitezova i njihovih vođa pod optužbama za herezu. Mnogi su mučeni, pobijeni, spaljeni na lomači, a čitav red izopćen je iz crkve. Templare će do današnjih dana pratiti legende, a petak i broj trinaest spojili su se u dovoljno

fatalnu kombinaciju da zažive kao ultranesretan Petak Trinaesti.

Kada prati ‘sretne čarape’?

Žene su navodno sklonije iracionalnom pristupu od muškaraca. Kada bismo naglas pobrojale za što sve vjerujemo da nam može promijeniti život, svaka bi od nas zaradila epitet vještice (i u neka lošija vremena izgorjela na lomači).

Naravno, nisu ni oni cvijeće. Mnoge bi se sekte mogle posramiti pred ritualima koje imaju sportaši uoči važnih utakmica (navijače da ne spominjemo). Tenisači ne peru čarape jer im samo jedan sretan par može donijeti Grand Slam turnir. Jednostavno smo svi ranjivi na nekom skrivenome mekanom mjestu i, premda smo uložili realan trud u ostvarenje realnog cilja, iracionalne strahove rješavamo iracionalnim sredstvima.

Nemoguće je sve u životu logično objasniti pa zato pribjegnemo dobrom starom receptu: kada očekujemo najbolje, branimo se od najgoreg.

Cilj opravdava sredstvo. Svaka amajlija, poderana majica, zaobilaženje ulica, crta na pločniku i krezubih starica, bacanje vode, soli, kamenja, sretni i nesretni dani, lutkice, kipići, zlato i srebro, biseri i jantar, psi, mačke i miševi, slonići i potkove, dobri i loši snovi – sve ima svoje zašto.

Osobna praznovjerna najjača su i o njima se najmanje zna jer se njihova snaga temelji na tajnosti. Neka od njih podijelit ćemo s prijateljima kao dobru foru, ali ona najblesavija (a to su obično i ona u koja najviše vjerujemo) zadržat ćemo za sebe. To je naša osobna magija za sretniji život.

U svakom od nas čuči mali Harry Potter i bori se protiv zla kako zna i umije. Pa što ako su nam metode malo čudne, ni svijetom oko nas ne vlada uvijek logika! Ne morate se ispričavati ni ismijavati sami sebe, jednostavno razmislite o svojim malim ritualima i ako djeluju – koristite ih.

P.S. Ipak, mačke ostavite na miru. Ako ih naljutite, to donosi nesreću.

Tekst: Sunčana Rubić

izvor:elle.hr