/11 /11

Ako je vaše dijete jedno od onih koja u obiteljskom okruženju ne zatvaraju usta, a zašute, pognu glavu i okrenu leđa čim im se netko obrati, zasigurno ih muči sramežljivost. Ona možete biti jača i slabija, odnosno, traje stalno u prisutnosti druge nepoznatih osoba ili pak nestane nakon kraćeg vremena. Donosimo savjete psihologa Johna Maouffa sa Sveučičišta New England iz Australije.

Što uzrokuje sramežljivost?

Kao mogući razlozi srama psiholog John Malouff navodi genetsku predispoziciju, čvrstu privrženost između djece i roditelja, lošu socijalizaciju te često kritiziranje od strane roditelja, braće i sestara ili drugih bliskih osoba.

Što je dobro, a što loše  kod sramežljivosti?

Kao dobru stranu sramežljivisti John Malouff  navodi da se takva djeca rjeđe od ostale uključuju u loša društva pa najčešće izbjegavaju problematično ponašanje u djetinjstvu i mladosti, no osim toga sa sabom vuku niz loših posljedica u toj dobi. Tako navodi da sramežljiva djeca često kasnije imaju praktičnih i emocionalnih problema, odnosno, budući da imaju manju praksu stjecanja socijalnih vještina imaju i manje prijatelja. Takva djeca često izbjegavaju bavljenje sportom, dramskim programom i izbjegavaju rasprave jer bi inače dospjela u centar pažnje pa su zakinuta za niz ugodnih doživljaja i iskustava. Druga djeca zbog povučenosti stoga ih često doživljavaju čak i neprijateljskima zbog čega se ona pak osijećaju usamljeno i imaju nisko samopoštovanje.

Kako pomoći djeci u prevladavanju sramežljivosti?

Postoje mnoge strategije koje se mogu koristiti kako bi pomogli djeci u prevladavanju sramežljivosti. Budući da neke strategije mogu biti učinkovitije od drugih, za neku djecu dovoljno će biti isprobati jednu, no neka djeca će na putu oslobađanja od srama morati proći više opcija.  John Malouff  stoga predlaže roditeljima, odgajateljima i učiteljima da probaju što više opcija u mjesec dana, a da nastave s onima koje izgledaju obećavajuće s određenim djetetom.

1. Pričajte djeci o svom iskustvu i pobjedi sramežljivosti
Dobar model jačanja samopouzdanja kod djece je prisjetiti se vlastitog života i razdoblja sramežljivosti, a na svom primjeru potom objašnjavati kako ste uspjeli pobijediti sram. – Kada sam studirao bilo me strah javnog nastupa i plašio sam se kako ću predavati učenicima no da se nisam trudio možda nikada ne bi postao profesor i možda se nikada ne bi vjenčao s vašom  majkom – prenio je John Malouff riječi koje je jednom prilikom uputio svojoj djeci kada su bili u fazi sramežljivosti.

2. Objasnite djeci kako će oni imati koristi od suzbijanja sramežljivosti
Djeca koja očekuju da će od nečega imati koristi više će se i truditi. Stoga, pojasnite djeci da će nakon oslobađanja imati više prijatelja za igru i zabavu, da će se više igrati u parku, da će im češće dolaziti prijatelji, da će im u školi biti zanimljivije ako sudjeluju u sportskim aktivnostima…

3. Pokažite suosjećanje s djecom kada osjetite da se stide
Jedan od načina da se pomogne djeci da počnu kontrolirati svoj strah od određenih socijalnih situacija je pokazati im empatiju kada osjete strah za interakciju s drugima. Dakle, ako dijete odbije zbog sramežljivosti  nastup na školskoj utakmici ili predstavi roditelj može reći: “I ja sam često imao strah kada sam znao da nešto moram napraviti i da me drugi ljudi gledaju… “.  Pokazujući suosjećanje, roditelj pomaže djetetu da se osjeća shvaćeno i prihvaćeno, a također pomaže djetetu prepoznati i govoriti o svojim osjećajima što je dobar korak prema pobjedi od srama.

4. Ne kritizirajte djecu i ne napadajte ih prozivkama tima: ‘Zašto si tako stidljiv’?
Roditelji često znaju pred sramežljivom djecom u razgovoru s drugim roditeljima ili drugom djecom pričati o strašnom sramu kod njihove djece što je prema Johnu Malouffu velika pogreška. Naime, djeca kojima se govori da su sramežljiva često sebe počnu i doživljavati kao sramežljivima pa se prestanu truditi promijeniti. Malouff stoga radije savjetuje da roditelji koriste isprike tipa: ponekad mu/joj je potrebno neko vrijeme da se zagrije…

Ako pak dijete ne želi odgovoriti na nečije pitanje, prvo treba pokušati potaknuti dijete da odgovori no ako ne uspije  treba samo nastaviti s razgovorom.

5. Postavite ciljeve za više odlaznih ponašanju i napretku mjera
Postavite pred djecu ciljeve kojima će pobijediti sram. Za mnogu sramežljivu djecu realan izazov reći barem jednu riječ svakoj novoj osobi s kojom se susretnu (ne u prolazu već na igralištu i sl.). Tu još možete postaviti cilj govora pred cijelim razredom, nastupom u predstavama i slično, ovisno o djetetovoj dobi i stanju stidljivosti.

6. Budite im uzor
Djeca uče mnogo kroz promatranje ponašanja roditelja i drugih. Roditelji koji nikoga ne zovu u svoj dom,  koji nikada ne razgovaraju na telefonske pozive i koji nikada ne razgovaraju sa strancima lako mogu odgojiti sramežljiviju djecu. Pozovite prijatelje i članove obitelji, posjetite susjede i razgovarajte sa strancima u parku dok se djeca igraju…Razgovarajte i s djecom u dobi vašeg djeteta.

7. Izložite djecu nepoznatim sredinama i ljudima
Što više djeci priredite prakse, njihova sramežljivost će se lakše pobijediti. Kad god je moguće, neka se dijete suočava s razgovorima i postavljanju pitanja. Pomognite djetetu da razvije samopouzdanje u jednom novom okruženju malo po malo.

8. Potaknute djecu u interakciju s drugima
Još jedna dobra strategija je uključenje u razgovor djeteta ali s još jednim djetetom. Razgovarajte s tuđom djecom, a potom svom postavljajte pitanja tipa:”Sviđa mi se tvoj romobil, gdje si ga kupila?.”

Potom pitajte svoje djete: ”Da li ti se ovaj romobil? bi li htio sličan?”

Ipak, budite oprezni da ne gurate sramežljivo dijete prejako jer je lako moguće da stvorite još veću odbojnost. ražiti na drugom djetetu dok govori.

9. Nagradite djecu za dobra ponašanja
Nagrade mogu poslužiti kao vrlo snažni poticaji sramežljivoj djeci.

10. Naučite djecu da prepoznaju i verbalno izraze svoje osjećaje

Sramežljiva djeca mogu dobro kontrolirati svoje osjećaje srama i straha. Kako biste pomogli djeci da razviju te vještine, govoriti o svojim emocijama pred djecom. Pohvalite djecu kad govore o svojim osjećajima. Igra emocije pantomime ili druge igre koje pomažu učiti djecu da identificiraju i izraze svoje emocije.