/11 /11

Radi se o potpuno nepotrebnoj panici, pa da objasnimo!

Šta da se radi kada zateknemo dijete koje je razbilo toplomjer?

• Prvo treba utvrditi da li je stvarno u pitanju živin toplomer..

Veliki broj toplomjera NE SADRŽI ŽIVU! To su oni koji imaju obojen centralni dio, koji baš mjeri temperature tjela. Obično se radi o tamnoj boji, rijeđe crvenoj. Takvi toplomjeri nisu živini, pa ne treba ni razmišljati o “opasnostima”, jer je njihov sadržaj potpuno bezopasan.

• Potom treba provjeriti da li se djete povrjedilo – posjeklo

Najvažnije je utvrditi da li se dijete posjeklo oštrim djelićima termometra. To je i jedina prava opasnost od ovakve nezgode. Uvjek prvo pogledajte ruke – prije svega prstiće i dlanove.

Potom tražite od djeteta da “zine”, kako biste utvrdili da slučajno nije povrjedilo usta. To se veoma rijetko dešava, ali ima djece koja polome toplomer dok ga drže u ustima. Tada se obično vidi posjekotina na usnama ili jeziku. Ako nema tragova povreda, dijete je bezbjedno!

Šta ako je stvarno živa i ako je dijete progutalo malo žive iz toplomera?

Kada se razbije živin toplomjer, obično se vide sivkaste, sjajne “kuglice” žive nedaleko od termometra. To je najčešći izazivač panike.. Međutim, panika je nepotrebna, jer je elementarna živa koja se nalazi u toplomjeru potpuno bezopasna po zdravlje!

Opasne su soli žive, ali se ta hemijska jedinjenja NIKADA ne koriste u toplomjerima! Nećete vjerovati, elementarna živa se nekada koristila za liječenje pojedinih crjevnih bolesti! Takva terapija je odavno napuštena, ali tadašnjim pacijentima nisu škodile daleko veće količine žive od mikrokoličina koje se nalaze u toplomjeru!

• Da li odmah izazvati povraćanje?

Dakle, čak i ako je dijete progutalo neku kuglicu žive (a to je zaista malo vjerovatno), ne treba tjerati dijete da povraća! Veća je šteta da se malo dijete natjera na povraćanje, nego “korist” od izbacivanja eventualno progutane žive!

• Kada se zaista treba javiti pedijatru?

Pedijatru (ili dežurnom hirurgu) se treba javiti samo ako se dijete povredilo prilikom “loma” toplomjera. Obično se radi o banalnim  posjekotinama, ali je bolje da ljekar pregleda dijete, jer se nekada desi da djelić stakla ostane u ranici, ili da se zavuče pod kožu.

Inače, u modi su digitalni toplomjeri koji se teško lome, a ne sadrže hemikalije koje mogu da izazovu nepotraban strah mama i tata. Ipak, ako imate živin toplomer, on je bezbjedan za upotrebu i vrlo precizan. Međutim, sklonite ga van domašaja djece. Ako se toplomjer razbije, nema potrebe za “trčanjem” kod doktora!

• Zašto ih više nema u apotekama?

Ne proizvode se iz ekoloških razloga – zbog opasnosti po okolinu, a ne zbog opasnosti po dijete! Milioni toplomjera možda mogu da budu ekološki problem, ali to nije razlog za paniku kad se razbije živin toplomjer.

Možda se može nabaviti još u ponekoj apoteci!