/11 /11

Povremeno ih sklanjate jer se zaželite malo reda ili se nadate da biste, kroz neko vrijeme, ponovno s njima mogli iznenaditi djecu. Jer, sve te igračke su djeca "jako željela", a sad ih nalazite ispod kauča, jastuka, gazite po njima i prijetite da ćete ih sve pobacati...

Jesu li takve prijetnje ili stvarno bacanje igračaka - pravo rješenje? Ili postoji drugi način na koji možete prenijeti poruku kako svaka stvar i igračka u kući ima svoje mjesto?

Prvo se trebate zapitati jesu li vašoj djeci sve te igračke potrebne. Dokazano je da gomilanjem igračaka postižemo suprotan efekt od željenog i da se djeca s puno više zanimanja igraju kad su okružena s manje igračaka. Višak ih zbunjuje i opterećuje. 

Dakle, najjednostavnije rješenje je da se riješite viška igračaka onda kad mališana nema u blizini. Ne trebate ih baciti, poklonite ih nekome ili ih na neko vrijeme maknite iz vidokruga djece. Na taj ćete način omogućiti djetetu da se stvarno bavi s igračkama koje ga u ovom trenutku najviše zanimaju, a za kasnije ćete imati zalihu novih. 

Ako selekciju napravite promišljeno, za većinu igračaka koje ćete skloniti, dijete vjerojatno neće niti pitati.

Kako pospremanje igračaka postaje rutina

Nakon što ste napravili reda, porazgovarajte s djetetom i recite mu što od njega očekujete. Objasnite mu da je pospremanje igračaka njegova odgovornost i da to treba učiniti po završetku igre. 

U početku ćete dijete trebati podsjećati, a potom će mu to postati navika. Možete i odrediti broj igračaka koje se smiju iznijeti iz dječje sobe u ostatak stana. Tako ćete izbjeći "kukanje" oko količine igračaka koje treba pospremiti. 

• Za male vrijednice napravite tablicu, i sticker zvjezdicama ih nagrađujte kad vode brigu o svojim stvarima. Zvjezdica čak može biti bod pa kad dijete prikupi određeni broj bodova, možete ih zamijeniti džeparcem ili sl.

• I nepoštivanje dogovora ima svoje posljedice, ali ih uvedite tek kad pospremanje igračaka postane rutina ili barem kad su sva pravila jasna. Tada možete na neko vrijeme oduzeti nepospremljenu igračku, ali na način da što jednostavnije s djetetom prođete razloge koji su doveli do toga. Budite dosljedni i nemojte popustiti pred plačem ili ispadima bijesa. Povrat igračke treba zaslužiti budućim ponašanjem.

• Još jedan način da pospremanje igračaka djeci postane rutina je da uređivanje doma bude obiteljska stvar. Npr., kako se približava večer, pustite ugodnu glazbu i svi skupa prionite na uređenje doma, kako bi vas ujutro dočekao lijep i uredan. Ubrzo će svi uvidjeti koliko je lakše kad "se male ruke slože", a preostalo vrijeme do priprema za spavanje iskoristite za obiteljske nježnosti, dogovore o idućem danu i opuštanje.

Važno je i shvaćati da djeca vole svoje stvari i njihov poredak u domu, jednako kao što to vole odrasli. Sada samo te afinitete treba pomiriti. Djeca imaju pravo baviti se sa svojim stvarima u svojoj kući. Ako imaju svoju sobu, dopustite im da je urede onako kako žele, nemojte im nametati svoju volju. 

Neka to doista bude njihov vlastiti prostor pa će s puno više veselja provoditi vrijeme u njemu, prije osjetiti odgovornost spram njega te željeti da bude lijep i uredan. 



Preuzeto sa: Lukin portal za djecu i obitelj