/11 /11

Međutim postoje stvari s tog poroda za koje nikad neću prežalit što se ne sjećam. Ne sjećam se kad je moja curica izašla, kad je zaplakala, kad sam je prvi put uzela u naručje. Nešto je stvorilo blokadu u mojoj glavi i ja se nikad nisam mogla sjetiti tih detalja. Bila sam ljuta na sebe što nisam mogla izgurat svoju bebu, što je morao doktor izgurati. Nastavila sam uživati sa svojom curom ali uvjek se pojavi neka tuga u meni kad bi druge žene pričale o tome kako je njihva beba zaplakala po rođenju, o prvom pokušaju dojenja.

18 mjesci nakon poroda menstruacija mi kasni, test pozitivan, uslijedio je šok. Brzo sam se sabrala i počela uživat u trudnoći. Trudnoća je bila školska, na početku 9-tog mjeseca kaže doktorica da budem spremna jer bi to moglo krenuti svaki čas i nema šanse da dočekam termin. Al moj sinčić je imao druge planove. Dođe i 24. juni, termin, ništa se ne dešava. 25 dan počeo ko i svaki drugi, otišla sam na pijacu i sve obavila ko i svaki put. Poslije ručka sam zaspala (a inače nikad ne mogu zaspat po danu), probudila me užasna želja za slatkim. Kad sam zadovoljila tu potrebu osjetih da nešto curi iz mene, pomisli da je sekret. A ono opet, nakon 5 minuta sam skontala da je u pitanju vodenjak. Nazovem muža (bilo je 15:15 h), istuširam se, operem suđe i krenemo u porodilšte. Babica me pregleda kaže da je sve super, beba je krenula, 4 prsta otvorena ali eto nema doktora trenutno pa da idem u Tuzlu. Gore sam stigla u 18 h, na prijemno sam ušla sa cipelama punim vode.  Potpuno mokra a vodenjak i dalje curi. Otvorena 5 prstiju a moja beba udara li udara. Smjeste me na ctg, ja pričam. Kad neko počne vrištati ja u sebi pjevam. U 19:30 osjetim prvu kontrakciju, u 20:30 dolazi babica da me pregleda. Ja sva u strahu jer su kontrakcije skroz slabe, kontam sad će mi uključiti indukciju. Kad čuda, kaže babica 8-9 prstiju otvorena a ja nju pitam jel ja? Nisam mogla vjerovati.
U 20:45 bol se prilično pojačala i osjećam da beba gura. U 21 h prelazim u rađaonu. Nakon drugog napona čula sam plač mog sinčića. Ovaj put sam sama izgurala svoju bebu, osjetila svaki dio dok je izlazio, čula njegov plač,dodirnula mu ruku.

Nakon toga slijedilo je ušivanje, u poređenju sa ušivanjem s prvog poroda ovaj put gotovo da nisam ni osjetila. Brzo sam prešla na odjeljenje, osjećala se super, ustala bez problema. Bebu su mi donijeli tek nakon 8 sati, nakon upoznavanje koje je trajalo 4-5 sati moj sinčić je prihvatio dojku i sisao je punih 10 minuta, a ja sam zato vrijeme plakala, od sreće. Taj dan smo izašli kući, seka je došla po nas ali to je već neka druga priča. Sada se osjećamo super, dojimo odlično, slušamo se međusobno.

Priča je prilično duga al osjećala sam potrebu da napišem kako sam imala porod koji sam željela, osim bolova, jer stvarno bez pretjerivanja ali nisam ni sanjala da porod može tako malo boljeti.

Napišite nam i Vašu porođajnu priču ovdje >KLIK<