Noćne more - >Image By vecstock

/11 /11

U dubinskoj psihologiji, psihoanalizi, drži se da čovjek doživljava svijet u sebi, i onaj oko sebe, na dva paralelno egzistirajuća nivoa, svjesnom i onom nesvjesnom. Upravo snovi se smatraju ‘kraljevskim putem do nesvjesnog’, kako je tvrdio još Sigmund Frojd. Mi sanjamo svako veče, mada se svako od nas redovito ne sjeća svojih snova. Neki put se probudimo u sred sna koji je na nas ostavio vrlo snažan, negativan dojam ne mogavši se prisjetiti sadržaja. To su najčešće snovi koji bude visok kvantum tjeskobe, te je izrazita nelagoda ta koja nam onemogućava noćni odmor u kontinuitetu. No svakako da neugodne slike sna, kao i one ugodne, znaju ostati i te kako žive u sjećanju sanjača dugo nakon što je sam san okončan.

To nesvjesno, do kojeg snovi vode kao kraljevski put opisuje se i kao mračna, tamna strana ljudske psihe kojom gospodare nagoni, sile van svjesne, voljne kontrole. U njemu se na poseban način, osobito procesima kondenzacije i simbolizacije procesuiraju subjektova preživljavanja i  razmišljanja, ukrštajući se s prethodnim doživjavanjima, kao i budućim stremljenjima i anticipacijama. Težak, strašan san koji na sanjača ostavlja strahovit i/ili parališući dojam u simboličkom obliku tako može iskazivati sanjačeva vlastita strahovanja povezana s izvjesnim sadržajem iz njegovog života (bilo prošlim, sadašnjim ili budućim) koja on nastoji procesuirati nesvjesnim kanalima. Ovakva strahovanja često su povezana uz fantazije ostvarenja nedozvoljenih nagonskih htijenja (npr. agresivnih ili seksualnih) iz kojeg razloga se pojavljuje fenomen prerušavanja kojim se suštinska tema prikazuje u prikrivenom obliku nerazumljivom u svjesnom.

Upravo taj strašni i/ili parališući dojam koji zna zaostati nakon sna ukazuje na sanjačevu nemogućnost procesuiranja vlastitih intrapsihičkih preživljavanja jer

 San je upravo sasvim lična tvorevina.

U psihoanalitičkoj psihoterapiji posebna pažnja posvećuje se opravo ovakvim snovima. Neki put potrebno ih je interpretirati sanjaču kako bi se rasvijetlilo to intrapsihičko stanje i otvorio put ka pozitivnim intrapsihičkim pomacima. Neki put terapeutu takav san služi kao putokaz, mogućnost praćenja terapijsksog progresa, zastoja i sl.  Samotumačenje snova, u skladu s postulatima dubinske psihologije, nužno podrazumijeva poznavanje psihoanalitičkih teoretskih postavki kao i ličnog života sanjača, te njegovu aktualnu životnu situaciju. Potvrdu intepretacije značenja sna dobijamo putem specifičnih reakcija, posebno odgovora sanjača koji u posebno vođenom, psihoterapeutskom dijalogu učestvuje u iznalaženju značenja poruka svog nesvjesnog koje mu se kazuju putem njegovih snova.

Izvor: http://www.drsandic.net/archives/606