blur 77
|
Eh, drage moje, ja odmah kod vas da se zalim . Dodje jedna komsinica i kud je djavo donese, i prica kako joj je sesric lose psihicki, uopste ne moze da funkcionise, a od kako mu je majka umrla jos gori i mene idmah steze oko glave, pocese se znojiti dlanovi i sto misli- sta cu ja kad mi umru riditelji, da li cu to moci podnijeti, a svjesna sam da se to mora jednom desiti. Odmah sam pocela moliti moje da ne umiru jos malo, bas jos 10 god dok se dobro ne stabilizujem . I kad ode komsinica, ja im kazem -tesko meni ako i ja ovako zavrsim, ako poludim . Moji me u cudu gledaju, sigurno misle da sam vec malo tralala, sta ce jadni rroditelji, vec navikli na moje kukanje. Imam i ja bas veliki problem sa vidom, ma ja nista ne vidim, inace imam dioptriju, a od ovoga jos gore. A mozda mi se i od dojenja povecala dioptrija. Sve u svemu, bice da cu nositi deeeebela stakla. I ja analiziram porodicno stablo, da li je neko nekad bio fijuuu ili sam ja jedina, a izgleda jedina Ja planiram jos jednu bebu i to brzo, mene je beba spasila, kad je sa mnom postajem lavica, nidje anksioznosti Pozdravljam sve |||||||||||||||||moje poremecene
_____________________________
Van mene dosta boja zivi, Van mene katkad sve i posivi, ili se smraci i naoblaci. Dobro je zato sto postoje i ove moje lepse boje. I neki osmeh suncan i plah. I vetar necujan kao dah.
|