|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

10 grešaka koje svi roditelji prave...

Uredništvo Ringeraja.ba, 15.8.2015
10 grešaka koje svi roditelji prave (uključujući i mene)... A vi?
Ključne riječi:

image
/11


Obožavamo djecu 

Mnogi roditelji žive u društvima u kojima se sve vrti oko djece. Djecu odgajamo da žive u domovima u kojima su ona centar svijeta. Naša djeca to, naravno, vole jer je sve podređeno njima. A ni nama to, uglavnom, ne smeta, jer je njihova sreća i naša sreća. Raduje nas da radimo stvari za njih, da kupujemo za njih, i da ih obasipamo ljubavlju i pažnjom.Ali, mislim da je važno imati na umu da su naša djeca napravljena da ih volimo a ne da ih obožavamo. Kada ih tretiramo kao centar svijeta, stvaramo lažnog idola. Umjesto toga, u domovima treba da promovišemo nesebičnost a ne samoživost.

Vjerujemo da su naša djeca savršena

Jedna stvar koju često čujem od profesionalaca koji rade sa djecom (savjetnika, nastavnika itd.) je da roditelji danas ne žele da čuju ništa negativno o svojoj djeci. Kada se podigne neko pitanje, ili čak izrazi samo zabrinutost, iz ljubavi, reakcija je često napad na onoga ko prenosi poruku. Istina može da boli, ali kada slušamo otvorenog srca i uma, to je dobro za nas. Možemo da intervenišemo mnogo prije nego što situacija izmakne kontroli. Lakše je izboriti se sa problematičnim djetetom nego popraviti lošu odraslu osobu. Po rječima psihologa, rana intervencija je ključna jer može promjeniti tok djetetovog života. Djeca su „elastična“ i mnogo je lakše efektivno uticati na njih kada su mlada a ne godinama kasnije, kada je problem otišao toliko daleko da je postao dio njihove ličnosti.

Živimo kroz djecu 

Svi roditelji su ponosni na svoju djecu. Kada ona uspiju, srećniji smo nego da smo to sami uradili. Ali, ako smo previše involvirani i uloženi u njihove živote, teško je vidjeti gdje je distanca. Kada naša djeca postanu naši produžeci možemo ih doživjeti kao našu drugu šansu. I onda, odjednom, ne radi se više o njima, već o nama. Tada njihovu sreću počinjemo da mješamo sa našom srećom.

Želimo da budemo najbolji djetetov prijatelj 

Kada sam jednog sveštenika pitala da navede najveću grešku koju vidi u roditeljstvu, on je malo razmislio a zatim rekao: „Roditelji koji nisu roditelji. Neobavljanje teških roditeljskih zadataka.“Kao i svi, i ja želim da me moja djeca vole. Želim da me hvale, cjene i poštuju. Ali, ako radim moj posao kako treba, ona će se naljutiti i ponekad me neće voljeti. Prevrtaće očima, uzdisati i frktati, i željeće da su se rodila u drugoj porodici. Želja da budemo najbolji prijatelj svojoj djeci samo vodi tome da im previše dopuštamo i donosimo odluke iz očaja, jer se plašimo da ćemo izgubiti njihovo odobravanje. To nije ljubav, sa naše strane, već potreba.

Takmičimo se sa drugim roditeljima

Svaki roditelj ima borbenu crtu. Sve što je potrebno da bi se probudio taj monstrum u nama je drugi roditelj koji pomaže svom djetetu da uspije na račun našeg. Čula sam razne priče, i to o djeci u osnovnim i srednjim školama, priče o prekinutim prijateljstvima i izdajama zbog toga što je jedna porodica prešla drugu. Po mom mišljenju, pravi razlog je strah. Plašimo se da će naša djeca zaostati. Plašimo se da će naše dijete, ako i mi ne upadnemo u to ludilo i ne povučemo svaku vezu koju možemo da dijete rano uspije, ostati zarobljeno u mediokritetu do kraja života. Vjerujem da djeca treba vrijedno da rade i shvate da snovi ne dolaze servirani na tanjiru već moraju da se preznoje i bore za njih. Ali kada u njih usadimo stav „pobjeda po svaku cjenu“, dozvoljavamo im da bilo koga pregaze kako bi napredovala, gubimo iz vida karakter.

U adolescenciji karakter nam se možda ne čini važnim, ali kasnije, u odraslim godinama, on je sve.

Propuštamo čaroliju djetinjstva

Prije neki dan sam pronašla naljepnicu jagode na mojoj sudoperi. To me je podsjetilo koliko sam srećna što svoj dom djelim sa malim ljudima. Jednog dana neće više biti naljepnica na mojoj sudoperi. Neće biti Barbika u mojoj kadi, lutaka na mom krevetu ili Meri Popins u DVD-ju. Moji će prozori biti čisti, bez otisaka ljepljivih prstiju, a moja kuća će biti tiha jer će moje kćerke izlaziti sa svojim drugaricama umjesto da se odmaraju kući sa mnom. Odgajanje male djece može biti težak, dosadan posao. Ponekad je to toliko fizički i emotivno iscrpljujuće da poželimo da su djeca već porasla kako bi nam život bio lakši. A i zanima nas u kakve će ljude izrasti. Koja će biti njihova strast? Ali, dok projektujemo budućnost pitajući se da li će njihov talenat za crtanje od njih napraviti Pikasa, ili će njihov melodičan glas stvoriti novu Tejlor Svift, može nam se desiti da zaboravimo da uživamo u toj divoti koja nam je pred očima: mališanima u šarenim pidžamama, pričama pred spavanje, golicanju i ushićenoj vrisci. Može nam se desiti da zaboravimo da pustimo našu djecu da budu mala i uživaju u tom jednom djetinjstvu koje imaju.

Pritisci na djecu počinju prerano. Ako zaista hoćemo da pomognemo našoj djeci, moramo ih zaštititi od tih pritisaka. Moramo ih pustiti da se zabavljaju i odrastu u svom ritmu tako da

1)mogu da istražuju svoja interesovanja bez straha od neuspjeha i

2) ne izgore.

Djetinjstvo je vrijeme za slobodnu igru i istraživanja. Kada požurujemo djecu kroz njega, krademo im nevino doba koje nikada više neće doživjeti.

Odgajamo dijete koje želimo a ne ono koje imamo 

Svi mi, kao roditelji, gajimo snove za svoju djecu. Oni počnu kada zatrudnimo, pre nego što uopšte znamo pol djeteta. Potajno se nadamo da će biti kao mi, samo pametnija i talentovanija. Želimo da budemo njihovi učitelji tako što ćemo im pružiti naše životno iskustvo na upotrebu. Ali, ironija roditeljstva je ta da djeca prevrnu naše želje naopačke. Tako se dese čudne stvari na koje nikada nismo ni pomislili. Naš posao je da shvatimo njihove sklonosti i usmjerimo ih u tom pravcu. Teranje djece da žive naše snove neće proći. Samo kada ih vidimo onakvim kava jesu, možemo zaista moćno da utičemo na njihove 

Zaboravljamo da naša djela govore više od reči 

Ponekad kada me djeca pitaju nešto, kažu mi „Molim te odgovori u jednoj rečenici.“ Dobro me poznaju, ja uvjek pokušavam da im prenesem životne lekcije. Želim da ih ispunim mudrošću, ali ono što zaboravljam je da moja djela bacaju senku na moje riječi. Djeca primjećuju stvari poput toga kako se nosim sa neuspjesima, kako se odnosim prema prijateljima ili potpunim strancima, da li kritikujem ili podržavam njihovog oca i sl. Način na koji se ja ponašam i njima daje pravo da rade isto. Ako želim da moja djeca budu dobri ljudi, i ja moram da ciljam na isto. Moram da budem ona osoba koja se nadam da će ona biti.

Osuđujemo druge roditelje i njihovu djecu 

Bez obzira koliko se ne slažemo sa nečijim roditeljskim stilom, nije na nama da ih osuđujemo. Niko na ovom svijetu nije „samo dobar“ ili „samo loš“, svi smo mi mješavine ta dva, društvo grešnika koji se bore sa različitim demonima. Lično, imam običaj da budem blaža prema drugim roditeljima kada prolazim kroz neki teži period. Kada me moje dijete testira, saosjećam sa roditeljima koji su u istoj fazi. Kada mi je život pretrpan, opraštam drugima koji dopuste da se stvari otmu kontroli. Nikada ne znamo kroz šta neko drugi prolazi ili kada će nama biti potrebno malo milosti. I dok ne možemo potpuno da kontrolišemo sve osuđujuće misli, možemo da ih prekinemo tako što ćemo pokušati da razumemo osobu a ne da prebrzo donosimo zaključke.

Potcenjujemo dječji karakter

Ako postoji jedna stvar koju se nadam da ću dobro shvatiti kod svoje djece, to je njihova SRŽ. Karakter, moralna osnova, unutrašnji kompas… Ove stvari su osnova za srećnu i zdravu budućnost. One znače više nego bilo koja ocjena ili trofej. Niko od nas ne može da nametne karakter svom djetetu, i u uzrastu od 10 ili 15 godina, karakter neće značiti puno. Djecu zanima kratkotrajno zadovoljstvo, ali mi, kao roditelji, znamo bolje od toga. Znamo da, kada djeca budu imala 25, 30 ili 40 godina, ono što će im biti značajno nije kako su jednom odigrala utakmicu, ili da li su ušla u školski tim već kako se ophode prema drugima i šta misle o sebi. Ako želimo da naša djeca grade svoj karakter, samopouzdanje, snagu i otpornost, moramo da ih pustimo da se suoče sa problemima i iskuse ponos koji sledi kada iz njih izađu kao jače osobe. Teško je gledati kako djeca „padaju“, ali ponekad je to neophodno. Ponekad moramo da se zapitamo da li je naša intervencija u njihovom najboljem interesu. Postoji milion načina da volimo dijete, ali u našoj borbi da ih učinimo srećnima treba da imamo na umu da je ponekad potrebna kratkotrajna bol za dugoročan dobitak.

Tekst je originalno objavljen na Huffington Post i na blogu autora: Kari Kampakis.com , preuzet sa portala Najboljamamanasvetu

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Razbili ste živin toplomjer!!!
Nije neobično da se dijete poigra toplomjerom, koji lako puca kada padne na tvrdu podlogu. Tu obično nastane panika ako ...
4
Ne! Nećeš, ne trebaš! Naučite djecu gdje s...
Vi želite da se vaše dijete lijepo ponaša, a iako to nije uvijek očito, i djeca to žele! Zapravo, kada se disciplina pro...
3
Avanture maloga JU-JU
Pjevajmo s našom dječicom!
3
Razvoj govora
S govorom dijete razvija intelektualne sposobnosti – kad nešto kaže, ono pokušava riječima izraziti misli. Tako misli po...
2






Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, šta bi uradili?

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *