/11 /11

Nedavno me je umjetničko djelo jedne djevojčice, kćeri moje prijateljice, koja će uskoro napuniti tri godine, naprosto ostavilo bez daha. Ostvarila je nevjerovatno lijepu I nadasve urednu umjetninu kolaž papirom. I potpuno jasnu sliku i znanjem I iskustvom ograničenom oku odraslog čovjeka.

I, što je još impresivnije, slatka mala umjetnica sama je izabrala motiv, sama je birala boje, sama je rezala I sama je lijepila.

A, afiniteti I talenti se, složićete se samnom, daju prepoznati I u ovako ranom uzrastu.

Pravo malo čudo!

No, nisu svi naši mališani nadareni I uspješni poput ove djevojčice, a gotovo da nema djeteta koje od drugog rođendana dalje ne provodi barem jedan dio dana crtajući. Ako ne drugdje, onda po zidovima svoje (ili tuđe) sobe. I kada vidimo nekoliko besmislenih kružića I linijica za koje nam naš mali Piccaso  kaže da je to konj koji trči poljem, padnemo u iskušenje da saberemo sve svoje (ne)umjetničke snage I pokušamo ga naučiti kako da nacrta konja. Ili kuću. Ili žabu. Ili vilu…

Na policama knjižara sada se I za najnetalentovanije među nama roditeljima daju naći priručnici u smislu: “Kako nacrtati…” No, stručnjaci nam savjetuju, a ne bi ih bilo loše poslušati, da ne učimo svoje mališane crtati I da im dozvolimo potpunu slobodu da šaranjem po papiru, izgledalo ono nama smisleno ili ne, izraze svoja osjećanja, spoznaje I htijenja

A da li nam njihove neodoljive škrabotine nešto poručuju?! I šta je to šta bi mi, kao roditelji, trebali znati?!

Malo sam pretražila literature I evo nekih od podataka koji mogu biti korisni u svakodnevnom posmatranju umjetnina naših najdražih.

Djeca, većina njih, prema mišljenju stručnjaka, smisleno počinju crtati I likovno se izražavati tek nakon trećeg rođendana, odnosno, u periodu kada iz razdoblja malog djeteta prestupe u razdoblje predškolca.

U tom razdoblju djete može kroz umjetnost realizovati svoje umjetničke potencijale, koji nam govore o njegovom istraživanju I upoznavanju svijeta. DIjete kroz umjetnost kreira I stvara, otkriva strukture, artikulira sadržaje I oblikuje slike.

U tom periodu možemo govoriti o dječijoj aktivnosti na području umjetnosti kao o umjetničkoj aktivnosti I o dječijim umjetničkim djelima. Takva djela nastaju kada dijete prilikom stvaranja ima svu slobodu I kada se od njega očekuje neposrednost I originalnost.

Djetetov crtež izražava njegovo razumijevanje smisla, te traženje riješenja... Upravo zbog toga je važno da odrasli razumiju njegov crtež I da ga prihvate takvog kakav jeste I da ga – nikada ne učimo crtati.

U ranim doticima sa olovkom I papirom crteži pokažu da dijete razlikuje oblike linija (gust ili rijedak sklop linija, oštre ili nježne crte, kratke ili duge linije, crtice, tačkice… ) mada, još uvijek nije moguće prepoznati jasne likove u crtežu. Tako malo dijete još uvijek nema razvijene odnose u prostoru, što se može zaključiti I kroz njegova umjetnička djela.

Likovni jezik se oslanja na likovne simbole koji svojim oblicima izražavaju unitrašnji I vanjski realni svijet djeteta. Ti simboli se stvaraju spontano I prirodno su posljedica procesa svijesti. Pored toga, izražavaju trenutne I neposredne sadržaje, odnosno, govore o univerzalnom sadržaju života. .

Različite linije su prvi likovni izrazi, koji se, uglavnom, pojavljuju oko druge godine starosti. Linijama izražavaju događaje, njihovo razumijevanje I viđenje. Dok dijete crta linije, ono prati unutrašnju sliku nekog događaja, poistovjećuje se s njim, sudjeluje u njemu, ponovo ga doživljava I stvara.

U sadržaju likovnih djela najčešće vidimo pokret koji je najjednostavnije izraziti linijama. Kretanje za dijete znači neki oblik života. Pokazuje njegovu spoznaju da se život uvijek na neki način odvija kroz pokret. .Usko povezalna I gotovo nedjeljiva od kretanja je funkcija oblika. . Dijete gleda kroz taj oblik u ono što tak oblik pokazuje u kretanju. Na primjer, kružnim linijama dijete predstavlja događaje u svom domu. Nježnost krugova, ravnih linija I spirala izražava različitost, odnosno, važnost događaja.

Kružna linija označava život I odnose u određenom prostoru, odnosno prikazuje kretanje u prostoru. Gusto nacrtanim crtama dijete izraža usvajanje pojma predmeta I mase.

Crtama I tačkama dijete izrazi svoju spoznaju da događaju traju I da se prekinu. Mališan to izrazi udaranjem olovkom po papiru, što uzrokuje pojavu tačaka koje skliznu I u crte. Niz kratkih I dugih crta znak su da je dijete razumjelo neko ponavljanje, neki ritam. Unutrašnju nakolonjenost ka redu, koju dijete prvi put pokaže I kojem su neki mališani veoma naklonjeni, takođe pokazuju crtanjem jednakih crta koje ćemo mi odrasli doživjeti samo kao slučajnost. .

Dijete počne crtati ravne linije kada zadovolji dva uslova – moć koncentracije, te kontrolu nad rukom. Te linije su otkrivanje prve dimenzije -  smjera prostora. U različitim situacijama I odnosima mogu značiti I životnu snagu, energiju koja se često javlja u kasnijim primjerima likovnog stvaranja djece.

Vodoravne crte označavaju širenje u prostoru, odnosno prostranost, vodoravnost zemlje I orijentaciju u prostoru.

Uspravne linije obično izražavaju neko kretanje ka visinama ili dubinama, što nam kao posmatračima govori da je dijete otkrilo slijedeću dimenziju u prostoru. Nakon toga dijete otkrije da imaju živa bića odrećeni centar koji postaje vertikala za život, aktivnost I rast.

Krive linije takođe znače kretanje. Ali I nesigurnost, nestabilnost I padanje.

Krug je prvi oblik, odnosno, lik koji djeca spoznaju I stvore na papiru. Na početku su još neprravilno spojeni I nepravilnog oblika Kada dijete spoji početak I kraj kruga pokazuje nam da je sposobno odvojiti jedan dio prostora od svega ostalog, odnosno, da svijet doživljava kao niz različitih oblika. I sebe počinje doživljavati kao da se gleda izvana. .Način crtanja pokazuje unutrašnju potrebu za osvajanjem I kontrolom. Djeca, suprotno uobičajenim vjerovanjima, bojicu izabiraju sasvim slučajno, I tek kada imaju oko 2,5 godine svjesno biraju boju. Isto kao što prvo prepoznaju oblik kruga, a potom kvadrat I trokut, prvo prepoznaju crvenu, zatim žutu I na kraju, plavu boju. Treba znati da im je najprivlačniji kontrast crnog I bijelog, a bilo kakvu povezanost s izborom boje I osjećanjima ili bolestima stručnjaci sve intenzivnije negiraju.