/11 /11

Htjela sam da ne napišem svoju porođajnu priču, jer nisam htjela da prestrašim druge trudnice ili one koje su sad pred terminom, a onda sam čitala vaše porođajne priče i shvatila da svaka priča je različita i svaka ima ono najljepše u sebi. Iako moj porod nije nimalo lagan bio opet ga se rado sjećam, jer trenutke svih 21h sa mojim mm i ono isčekivanje su mi ostali u lijepom sjećanju.

Pa da krenem ja od početka....termin bio 14.08 na koji su mi svi govorili da neću dočekat i da će moj princ prije da nas posjeti, toliko su bili ubjeđeni da su nam u 32 sedmici trudnoče dali inekciju za sazrijevanje pluča i poslali nas kući da čekamo jer „svaki čas“ može krenuti, hahaha malo sutra, mi smo čak i termin promašili i svanuo nam 22.08.....Svi koji su samnom djelili 9 mj. trudnoće znaju da sam bila svih 9 mj. ovisnica o kineskoj hrani, da su mi znali reći da će mi djete ličiti na kineza (na svu sreču ne liči hahaha) tako sam i dan poroda takav apetit dobila da mi ništa nije prijalo nego kineska hrana (koja mi je poslije na nos izašla hahah). Cijeli dan hodanje sa mm, mamom i bratom po trgovinama, igrala golf, ručak, nisam osjetila da me stomak ni trun zabolio...Navečer svi smo skupa sjedili na terasi ugodna atmosfera, meni srce tako veliko jer napokon je moja mama i moj brat kod mene i jos mi je samo falilo da moje pile meni u naručje dođe. Negdje oko 23h počeli su lagani bolovi svakih 20 min, a onda su se smanjivali na sve manji razmak. Više nisam obraćala pažnju na koliko jer mi se činilo opet lažne kontrakcije, ja ću vječito biti trudna, na sreću tu sam se prevarila. Bolovi na 20 min, a onda na 15 min, pa na 10 min vidim ja nije se više šaliti. Počnem polagano da kontrolišem kofer za bolnicu i krenem da se tuširam. Mama se uspaničarila a mm sve oko mene i ja kažem da neću još u bolnicu da još malo sačekamo, ležemo u krevet da pokušam malo odspavati al bezuspješno. Svaki početak bolova mm me drži za ruku, nisam htjela da vidi da mi je teško ipak sam ja njegova lavica uvijek bila....1h poslije ponoći bolovi na 8 min i odlučili smo krenuti za bolnicu, nije više bilo sumnje da porod polako počinje, mami dam ključ od kuće i kažem da ću joj se javiti kad sve bude gotovo kao da ja idem vaditi zub hahah, a majka kao majka u suzama me ispratila...

Po dolazku u bolnicu ono uobičajeno ctg, izaberi porođajnu salu, obuci spavačicu, otvorena samo 2cm. Kažu žena se po pocetku poroda očisti i stolicu i povračanje, sva tekučina izađe. Ja sam počela povračat (kažem kinezi izašli na nos hahaha), a zatim su nas poslali šetati.

Mm je od početka trudnoće izrazio želju da prisustvuje porodu i da bude moja podrška i naravno ostao je uz mene do kraja. 1h šetnje, opet ctg i pregled još uvijek otvorena 2cm, ctg uredu, poslani još na 3h šetnje, stižu trudnice sa bolovima i ja sama sebe hrabrim „pa vidiš da nisi sama“ al sve su se one porodile prije mene i utješne riječi moje babice „još si nam ti ostala“, nisam znala il bih plakala il bi me bilo sram. 12h podne moji bolovi na 4 min i 4 cm otvorena, a ni sluzni čep mi ispao nije i kad smo opet poslani da šetamo da se brže otvorim došlo mi da spakujem i kući krenem. Sati šetnje po hodniku, bezbroj ctg i ne znam koji doktor i koja sestrica i babica  nije smjenu promijenila a ja još uvijek na istom...16h poslije podne poslana sam u kadu da pokušamo bar sa tim da ubrzamo, moj mm je ostao u sali za porođaj na mom krevetu da odspava jer na oči više nije mogao gledati, sa tim sto je babica obečala da će cijelo vrijeme biti uz mene...2h sjedenja u kadi nije mi donio ni centimetar, vise nisam mogla bolove trpjeti, spavala sam između trudova minuta pa minuta. Na kraju sam tražila epiduralnu jer nisam imala snage više, nakon 18h patnje dolazi anesteziolog i donosi papir da potpišem, mm je u suzama izašao iz sale jer nije više mogao gledati, a ja potpisala bih u tom momentu i carski samo da se sve završi. Napokon bez bolova da sam mogla 2h da odspavam, a mm je sjedio kraj mene i brojao na aparatu trudove, čak me i nasmijavao jer sa svim aparatima što su nakačili na mene i kablovima izgledala sam kao božično drvo.  Uključena mi je i inekcija za otvaranje jer sam i dalje bila na 4cm i babica je rekla da ne smije više čekati beba, duže od 24h ne smije porođaj da traje.  Između trudova osjetim pritisak da moram tiskati, lagano epiduralna popušta i ne smijem više dodavati jer onda nebi osjetila kad moram tiskati, jos jedan pregled babice i čujem gdje zove doktoricu da bi mogli početi, da početi jer ja sam imala strašne bolove da sam od muke i povračala i buncala i sa mm bosanski počela pričati, a on sve sam mislila nakon poroda me neće moći ni pogledati jer ću mu se zgaditi. Dolazi doktorica, babica i sestrica i kaže mi kad osjetim da trebam tiskati da tiskam i jesam al sam snagu izgubila sve sate trudova i kilometarske šetnje. A onda mi je rekla moramo joj pomoči samo sam vidjela makaze, blijedo lice mm i sestricu koja mi stišće stomak da sam mislila slomit će mi sva rebra, doktorica gdje drži mislim na našem da je to vakum (što se stavi bebi na glavu da ga povuče van).
Mm mi je držao glavu i ruku i čujem mu glas gdje mi kaže „glava je već izašla, jos samo jednom“, bila sam kao u nekom transu al sam osjetila da nešto iskliznu iz mene, pogled u mm koji nije treptao i onda bebin plač i ono olakšanje i riječi doktorice „sve je gotovo“. Umotala je moje pile u topal ručnik i stavila mi ga na prsa, a onda tutanj nekih nepoznatih osječaja i klik u glavi „pa to je moje dijete“ pogled na njega, pogled u mm kojem su suze išle niz lice, da bilo je to muke 21h duge al sad iskreno kažem opet bi ih ponovila za ovo moje najljepše dijete i za onaj ponosni pogled mm. Kažu da na porodu žena grdi muža, psuje i ne znam ti ja sta već, ja nisam samo sam u glavi imala misao da mi dijete na svijet kako treba dođe, da bude živo i zdravo, a sama bol poroda se zaboravi onog momenta kad se dijete stavi u naručje. Mene su rezali sreća pa su me i šili dok sam još bila tako reći vruča da nisam nista osjetila, iskreno bila sam zaokupirana malenim klupkom na mojim prsima da o tom nisam ni mislila. Moj M je okupao naše dijete i uz pomoć babice obukao, a zatim smo sat vremena proveli sami uzivajuči u našoj sreći, u pogledima i brojanju prstiju. Tek sam neki dan sa mm pričala o porodu jer me je bilo i srah započeti temu jer sam mislila da sam u njegovim očima sad druga osoba, al tu sam se prevarila on kao muž je doživio porod kao nešto najljepše u životu i da bi sad ne još jedno dijete nego 3-4 jer za njega je to bio poseban trenutak, u samo jednom trenutku je osjetio strah kad je vidio da je beba izašla i ona minuta prije nego je zrak udahnuo i zaplakao, mm je rekao da je 300 puta umro i oživio, zahvalan mi do neba jer sam mu priuštila da doživi porod kao pravi otac i osjeti osječaje kao i ja kad beba se rodi, a ja...pa nemogu mu svoju zahvalnost riječima iskazati jer nisam samo ja trebala snagu već i on da me gleda u takvom stanju a nemoćan mi pomoći i svaki dan ću mu biti zahvalna jer bez njega sama nebi sve mogla izdržati....

Moje pile je rođeno 23.08 u 23:11h sa 3.770gr i 53cm i ljubav je to na prvi pogled....  
E vala ja sad oduži al reko kad pričam da pričam hahahah.....

Trudnice bez straha jer nema ljepšeg osjećaja i vjerujte sva bol se isplati...