/11 /11

Ispočetka nije bilo lako ali moj trud i upornost su se isplatili. U toku trudnoće dosta sam čitala o dojenju, pročitala sam ne znam ni sama koliko stranica na internetu o dojenju, majčinstvu,  porodu,  ma svim problemima i ljepotama koje donosi majčinstvo. Prije ove trudnoće imala sam jedan spontani pobačaj (u kojem sam jedva izvukla živu glavu jer je plod  u meni bio mrtav tri sedmice), tako da sam ovu trudnoću očekivala i isčekivala s nestrpljenjem svaki dan kada ću ugledati svoje sunce. Termin mi je bio 22.4., a ja sam svog dječaka rodila 23.4.  u 21,20 h. Taj osjećaj ne mogu ni opisati, suze su tekle a ja sretna što sam napokon dobila svog sultana na ruke... Eh sada je počeo period kojeg se sjećam i kojeg zasigurno nikad neću zaboraviti jer je bol bila gora nego sam porod. Ne znam šta je gore, kad majka nema bradavice ili kad su velike kao kod mene pa beba ne može da stavi u usta cijelu bradavicu pa doji samo gornji dio bradavice... Joj to su bolovi nesnošljivi, kad doji lijevu dojku ma ja se super osjećam ali kad je vrijeme za podoj na desnoj dojci ja jecam i plačem, a bol koja mozak para.  Tako sam se patila čitav mjesec dana.  Neko kaže stavi ovo, neko ono, ma sve sam probala, istrpila i trpila bolove noćima ali sada mogu reći sama sebi da sam istrajna, hrabra i da sam svom piletu pružila samo ono najbolje u toku njegovog odrastanja. Prešli smo preko svih prepreka koje su nas sprečavale da uredno dojimo i dojili smo punih 13 mjeseci, mogli smo još ali mama se morala vratiti na posao, ali aBd kad dobijemo drugu bebu opet mama neće posustati i boriću se da moje malo dobije ono najkavlitetnije što mu pripada po rođenju, a to je majčino mlijeko. Savjet svim budućim mamama da ne odustaju jer je period dojenja za mene nešto najljepše, kontakt koji se ostvari sa bebom samo kad dojis...bliskost…