IZVORNA PORUKA: Pahuljicaa

IZVORNA PORUKA: ena23

joj ja sam se pravo zamislila i trenutno sam bas tuzna... mom emiru je 15 mjeseci i trebam u sljedeceih osam mjeseci da ga oducim od nocnog dojenja, da ga naviknem da spava u svom krevetu a od rodjenja spava samnom... da ga nekako "odbijem" od sebe, a to mi tako tesko pada, on je ipak moje pile malo... povrh svega toga muz u januaru ide poslovno u inostranstvo i ostaje tamo najmanje sest mjeseci, mozda i ne stigne na rodjenje ovog drugog djeteta... gdje cu ja svog emira ostaviti za tih dan-dva dok ja budem u bolnici??? morat cemo mojima u goste pa da se porodim u TK... jos nikada NIKADA nismo bili odvojeni citavu noc, kako ce to moje pile podnijeti?... milion milion pitanja i upitnika iznad glave...  tako sam tuzna, sve mi se cini besmisleno, prenaglo, nepromisljenjo i zbunjujuce... odakle poceti razmisljati???

Draga Ena, pocni razmisljati odatle da je sve s Bozjom voljom uredjeno onako kako je najbolje za nas.
Sada ti sve izgleda pretesko, prekomplikovano, gotovo nemoguce za izdrzati...znam, je i kod mene je prosle godine bila sl. sitVacija.

Ja trudna, trebm se poroditi u februaru, a mm je trebao u Njemacku poslom 3.12. i da bude tamo godinu dana, s tim da je mogao mjesecno dolaziti na 3 dana. Ja ludila....Kako cu sama s djetetom ostati, trudna...? Kako cu se poroditi sama, bez njega, gdje ce mi F.( jer i moji i njegovi ne zive u Sa)? Bila sam bas tuzna i gotovo da nisam uzivala u trudnoci, jer pored svih ovih misli, nosila sam se i s navikavanjem F. na dolazak jos jedne bebe. A to me je tako boljelo....
I znas sta je na kraju bilo?
- Mm uopce nije otisao u Njemacku, ne svojom voljom, vec spletom okolnosti, porodila se lahko da lakse ne mogu, F. super prihvatila seku i cak je brani kad je ko bajagi zaruzim.
Zato, ne budi luda kao ja. Stani na loptu i znaj da je sve biti puno bolje nego sto si ti to sebi u glavi zamislila, ako Bog da.

IZVORNA PORUKA: neki

IZVORNA PORUKA: Pahuljicaa

IZVORNA PORUKA: ena23

joj ja sam se pravo zamislila i trenutno sam bas tuzna... mom emiru je 15 mjeseci i trebam u sljedeceih osam mjeseci da ga oducim od nocnog dojenja, da ga naviknem da spava u svom krevetu a od rodjenja spava samnom... da ga nekako "odbijem" od sebe, a to mi tako tesko pada, on je ipak moje pile malo... povrh svega toga muz u januaru ide poslovno u inostranstvo i ostaje tamo najmanje sest mjeseci, mozda i ne stigne na rodjenje ovog drugog djeteta... gdje cu ja svog emira ostaviti za tih dan-dva dok ja budem u bolnici??? morat cemo mojima u goste pa da se porodim u TK... jos nikada NIKADA nismo bili odvojeni citavu noc, kako ce to moje pile podnijeti?... milion milion pitanja i upitnika iznad glave...  tako sam tuzna, sve mi se cini besmisleno, prenaglo, nepromisljenjo i zbunjujuce... odakle poceti razmisljati???

Draga Ena, pocni razmisljati odatle da je sve s Bozjom voljom uredjeno onako kako je najbolje za nas.
Sada ti sve izgleda pretesko, prekomplikovano, gotovo nemoguce za izdrzati...znam, je i kod mene je prosle godine bila sl. sitVacija.

Ja trudna, trebm se poroditi u februaru, a mm je trebao u Njemacku poslom 3.12. i da bude tamo godinu dana, s tim da je mogao mjesecno dolaziti na 3 dana. Ja ludila....Kako cu sama s djetetom ostati, trudna...? Kako cu se poroditi sama, bez njega, gdje ce mi F.( jer i moji i njegovi ne zive u Sa)? Bila sam bas tuzna i gotovo da nisam uzivala u trudnoci, jer pored svih ovih misli, nosila sam se i s navikavanjem F. na dolazak jos jedne bebe. A to me je tako boljelo....
I znas sta je na kraju bilo?
- Mm uopce nije otisao u Njemacku, ne svojom voljom, vec spletom okolnosti, porodila se lahko da lakse ne mogu, F. super prihvatila seku i cak je brani kad je ko bajagi zaruzim.
Zato, ne budi luda kao ja. Stani na loptu i znaj da je sve biti puno bolje nego sto si ti to sebi u glavi zamislila, ako Bog da.

Pahuljice moja,vjeruj da smo imale slicnu situaciju,i MM je trebao u Maleziju na god. dana,a ja trudna sa Saidom,spletom okolnosti ne ode,i sve moje brige(kao i to kako Seada pripremiti za dolazak bebe) su pale u vodu hB...
Sve se to slozi samo po sebi,zato,zene samo polako,ne sekirajte se

IZVORNA PORUKA: ena23

nemas pojma koliko mi znaci tvoj odgovor. a pogotovo to sto si me podsjetila da je sve ovo s Bozjom voljom i Bozijim odredjenjem... 

IZVORNA PORUKA: ena23

joj ja sam se pravo zamislila i trenutno sam bas tuzna... mom emiru je 15 mjeseci i trebam u sljedeceih osam mjeseci da ga oducim od nocnog dojenja, da ga naviknem da spava u svom krevetu a od rodjenja spava samnom... da ga nekako "odbijem" od sebe, a to mi tako tesko pada, on je ipak moje pile malo... povrh svega toga muz u januaru ide poslovno u inostranstvo i ostaje tamo najmanje sest mjeseci, mozda i ne stigne na rodjenje ovog drugog djeteta... gdje cu ja svog emira ostaviti za tih dan-dva dok ja budem u bolnici??? morat cemo mojima u goste pa da se porodim u TK... jos nikada NIKADA nismo bili odvojeni citavu noc, kako ce to moje pile podnijeti?... milion milion pitanja i upitnika iznad glave...  tako sam tuzna, sve mi se cini besmisleno, prenaglo, nepromisljenjo i zbunjujuce... odakle poceti razmisljati???

IZVORNA PORUKA: Hanady RR

ona kež smješan si a ond aja počnem da plačem kako me on ne razumije.

IZVORNA PORUKA: ziki

IZVORNA PORUKA: Hanady RR

ona kež smješan si a ond aja počnem da plačem kako me on ne razumije.

tu tek vodimo rat, kad mi kaze da panicarim i da su mi hormoni poludeli obavezno pojede vrelu poparu na temu ne razumijevanja. Sa druge strane kad predlozi da batalim privatni posao i da se malo vise odmaram zbog trudnoce opet dobije poparu kako pokusava da me sputa u strucnom usavrsavanju  Zakljucak ovaj put jede mnogo vise vrelih trudnickih popara

IZVORNA PORUKA: ziki

Hanady hvala, iscitala sam temu. Znam da nece bit lako, sa tim sam se pomirila, ne plasim se svojih napora vec bas ovog sto si pisala, ljubomore i njegove patnje. Sto mi pitanja prolazi kroz glavu a od pomisli na grceve koje je imao nemirko oblije me hladan znoj. Sta ako i druga beba bude imala onakve grceve? Kako to izdeverat, sa Nemikom je bilo dana da docekam muze sa posla, pustim ga da opete ruke i predm na nosanje da ja odem do kupatila jer me je i upiskio i ukakio i sva sam znojava a ako ga spustim jos vise vristi pomodri i hoce da se zacehne. Uh Boze dragi, tolki sam napeta da pneka pozelim da zaspem i ujutru se probudim sa novom bebom pa da to vise pregrmim. A o tome kako se razmazio, kako konta da sam pocela da mu popustam i dasm odjedmo puno slabija da ne pricam. Boze pomozi

IZVORNA PORUKA: ena23

Eh ja moram napisati malo tok svoje druge trudnoce.
Moje prvo djete (18 mejseci)  naravno uopste ne razumije sta je to "beba" ali posto i ja i muz mazimo mog pupu (koji je vec poprilicno iskocio) i govorimo umiljatim glasom "beeeeebaaaaa" tako je i moj miki naucio cim mi se majica malo digne doleti do mene, stavi ruku na mog pupu i kaze "eeeeeeeeeeaaaaaaa" i nasloni svoju glavu na pupu (ako lezim) a ako stojim hoce da cucnem da bi on mogo milovati pupu  to mi je tako da slatko da se prosto rasplacem i daje mi snagu da vjerujem da ce biti sve u redu...

IZVORNA PORUKA: emma.L

Iskreno, divim ti se . Znam kako je mojoj strini bilo, a razlika je 15 mjeseci i isto tako je stariji bio u bolnici i bio razmažen. I sjećam se kako je odjeknulo jednom kad je bebica od 10 dana dobila Penaten uljem po sred čela, a tu smo bili i ja i moja mama i strina . Mislim da je to sve normalno, kako kažeš, prioritete treba posložiti - a najveći i prvi prioritet su djeca.