hanabanana
|
Vesela, ja ću malo da ti seciram post, a sve u želji da ti malo bolje predočim stvarnost vezanu za polazak djece u vrtić.
Ja znam da se ti nećeš naljutiti, i da ćeš ovo moje shvatiti kao upute.
IZVORNA PORUKA: mama alma RR
Bez obzira što je riječ o privatom vrtiću, pa i teta ima pravo na godišnji odmor, i draga vesela, teta radi kod te žene, a ne kod tebe, pa mislim stvarno sam malo u trilemi, adaptracija djeteta u vrtiću ide teško i veoma je tegobna i za dijete i za majku, ali neke stvari se moraju pregrmiti.
Ovo je u cijeloj priči najbitnije, i ja lično mislim da nisi dobro postupila, što u svakom slučaju ne znači da opravdavam postupak vlasnice vrtića. ( mada iskreno osim uopšteno nisi napisala zašto misliš da bi se ona tukla s tobom?! )
IZVORNA PORUKA: veeseelaa
Mislim da je fer bilo da me nazovu juče bar i kažu da je došlo do promjene pa da ja sama odlučim hoću li jutros dovesti dijete
Možda bi bilo fer da te nazvala mama od tvoje prijateljice, ali menagment vrtića nema nikakvu dužnost da o rasporedu svojih godišnjih odmora obavještava roditelje djece.
Niti ja ne obavještavam svoje klijente kada ću na godišnji ( neke obavijestim, ali ja ocijenim koji su to i uglavnom to radim iz prijateljske osnove ) ali svakako uvijek ima osoba koja će me zamijeniti i neće svijet stati zato što sam ja na godišnjem.
Menagment je dužan da organizuje rad u toku ljetnih praznika, i da o tome obavijesti roditelje. Tako recimo u JU Djeca Sarajeva u vrijeme godišnjih odmora djeca se dovode u vrtić Kekec.
I jedan banalan primjer....šta da je teta jutros slomila nogu i nije mogla doći na posao?!
IZVORNA PORUKA: veeseelaa
Ovako su me doveli pred svršen čin! i to pitanje vlasnice : ti u mene nemaš povjerenja? e čuj, ja je dva puta vidjela u životu
Pitanje vlasnice je na mjestu, jer ona je vlasnica vrtiće kojem si ti povjerila svoje dijete na čuvanje. E sada je drugi par rukavica da li je ona svoje pitanje postavila povišenim tonom, ironično ili sarkastično.
Dakle, ovdje se opet nadovezujemo na ono što ti je i mama_alma rekla:
Teta ne radi kod tebe niti za tebe, nego za vlasnicu vrtića.
I evo ti jedna digresija. Jelovnik je svaki mjesec uredno postavljen na oglasnoj tabli vrtića u koji moje dijete ide. U 90 % slučajeva ne jedu ono što na tom jelovniku piše.
IZVORNA PORUKA: veeseelaa
Naime dovedem ja malenu kad vlasnica izadje i uze je u naručje, bebica počne plakati, ja dam njene stvari a vlasnica mi veli danas zovi mene da vidiš šta malena radi, ja sva u čudu nemam pojma šta je s tetom zbog koje sam prvenstveno malenu upisala u obdanište... vlasnica mi lijepo zatvori vrata ispred nosa ko fol da se malena ne sekira
Ovo nije ko fol.
Želim da znaš slijedeće: dokle god sam ja čučala pored Hane, ljubila je, obećavala da će mama brzo doći, vraćala se da je tješim po tri puta....dotle mi je ona visila oko noge.
Jednog dana Haninoj teti je valjda više dodijalo da me gleda i rekla mi je:
Nemojte to raditi. Samo je ostavite i idite. Manipuliše s vama. Tako se nikada neće priviknuti na vrtić. Slobodno idite, ako ona bude plakala nakon vašeg odlaska ili bude nesretna, mi ćemo vas zvati!
I žena je bila u pravu.
Kad sam jedno jutro to ja u sebi prelomila, dovela je do vrtića, pomogla oko papa i rekla: mama ide, ćao - ( i odlučno izašla ) prestale su scene pred vrtićem.
Kada upišeš dijete u vrtić onda moraš sa sobom pomiriti sljedeće:
- tvoje dijete postaje dio grupe - svijet a ni vrtić se neće vrtiti oko nje.
- tvoje dijete će ( možda ) biti ćešće bolesno nego da ne ide u vrtić ( što ne mora biti slučaj jer moje nije ništa ni zdravije niti bolesnije nego prije vrtića )
- tebi je tvoje dijete najpreće, ali nije teti koja joj je odgajateljica
- neke ti se stvari neće svidjeti, ali sve što možeš uraditi jeste da promijeniš vrtić.
Ukoliko uradiš ovo treće, svome dijetetu činiš medvjedju uslugu:
- daješ joj primjer da uvijek može otići ako joj nešto ne " paše ", pa se sutra možeš dovesti u situaciju da mijenja školu, jednom , dva puta, tri puta...itd.
Ovo su primjeri, možda agresivni, ali se i tako što dešava.
Bijeg nikada nije rješenje.
MOja Hana ni dan danas ne jede uvijek u vrtiću.
Zato sam ja kriva jer naša kuhinja se ne sastoji od salama, hrenovki, pašteta i cedevite. To automatski znači da moja Hana to u vrtiću ne jede.
Zato ona ima doručak kući da je ne mislim jel doručkovala ili nije.
Ručak je počela jesti nakon dva tri mjeseca, i ne uvijek i ne sve.
Opet zavisno od toga šta je...ali će grah pojesti, općenito sve mahunarke. Ali neke gulaše, kupus ili slično - ni govora.
Ja sam to amortizovala tako što znam da ona pojede užinu, a ručat će kod kuće.
IZVORNA PORUKA: veeseelaa
Još kad mi je zalupila vrata ispred nosa a malena joj plače u naručju došlo mi je da je pojedem, hebe se njoj za dijete ona samo da nas skine s dnevnog reda
Čija malena?!
Tvoja? Ili nečija druga?!
ako je nečija druga - naravno da je zatvorila vrata kada je završila razgovor. Možda je otišla da utješi dijete koje je plakalo u naručju?!
Ako je tvoje dijete bilo u pitanju?!
Možda je upravo otišla da bi skratila Ajši agoniju gledanja tebe kako odlaziš.
I moje općenito mišljenje:
mislim da nisi odabrala pravi trenutak da je upišeš u vrtić.
Vrijeme je godišnjih odmora a dijete treba da se privikne na vrtić ili tetu.
Taman se navikla, tete nema.
I nije teta kriva.
Prilagođavanje djece na vrtić traje od 1-3 sedmice, max 4-6.
Možeš očekivati svašta. I ništa.
Ako potraje duže ( nažalost ima i takvih slučajeva ) onda treba vidjeti šta da se čini. Neke moje prijateljice su imale zaista negativna iskustva, promijenile su vrtić ( što je dakako dvosjekli mač ) i sada njihova djeca bezbrižno radosno idu u vrtić. Jednostavno u tom prvom vrtiću im nije nešto " sjelo ".
Šta bih ja uradila da sam na tvom mjestu:
Otišla bih danas do vrtića. Do direktorice. Kupila čokoladu i kafu.
Ušla i rekla: Molim Vas, možemo li porazgovarati.
Prvo, ti si pogriješila jer si se vratila po dijete!! Iz pogrešnih razloga si to uradila.
Trebaš reći: ja sam pod pritiskom - jer jesi pod ogromnim stresom i pritiskom ( ja sam bila pod groznim stresom kada je Hana kretala u vrtić i opet me to sada čeka na jesen sa mladjom  ), malena mi je tek krenula u vrtić. Teško se prilagođava, ne jede, sve mi to teško pada, jedva se priviknula na tetu, i možda sam jutros naglo reagovala.
Iskren razgovor može mnogo toga napraviti.
Samo treba spustiti loptu, i sagledati stvari i iz drugog ugla.
< Poruku je uredio hanabanana -- 13.7.2010 15:26:54 >
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
mislim da je ona navikla tako s ostalima pa misli da i samnom tako može, rekla sam joj da je jako neprofesionalna i neodgovorna, rekoh ne ostavljam vam mače na čuvanje već dijete 
