/11 /11

Odmah moram da kažem – ne volim tu čuvenu rečenicu. Ma, ne podnosim je. Ne razumijem je i nikada je neću razumjeti. A opet, iz nekog razloga, svi dobronajmerni prolaznici i poznanici imaju potrebu da novopečenoj majci udijele baš ovaj “magični” savjet. Bum! Ne navikavaj ga na ruke i sve će biti super! Kao da su ruke uzrok svih problema! E pa ne slažem se i gotovo!

Prvo sam pojam “razmažena beba” meni para uši. Kako to beba može biti razmažena i kako se to beba vaspitava, o tome ćemo drugom prilikom. Hajde sada da se malo zamislimo nad tim ozloglašenim navikavanjem na ruke.

U početku, beba plače kada joj nešto treba. Bebine potrebe se svode na sledeće: gladna je ili žedna, mokra joj je pelena, spava joj se, nešto je boli, ili joj treba nježnosti. Iz nekog razloga, stariji oblik njegovanja djece u valjane razloge svrstavao je samo prva četiri. Ako bi beba bila sita, suva, mirna na ostalim poljima, njen plač bi se tumačio kao znak razmaženosti ili čak bezobrazluka (čula sam svojim ušima). Ta ista beba je devet mjeseci bila konstantno uz svoju mamu – osjećala njen miris, slušala otkucaje njenog srca i uživala u toplini maminog tijela. Sada, odjednom otrgnuta od nje, ima potrebu za majčinom blizinom. I često je traži. Plačem – jer drugačije ne zna. Ono što majkama prirodno dolazi je da na plač bebe reaguju, da je zagrle i umire. Iz nekog razloga se savjetuju da to ne treba raditi.

Šta se događa u bebinoj glavici ako je puštate da plače? Prvo što se sigurno ne događa je da joj “rastu pluća”, “jačaju glasne žice”, “raste srce”, i slično. Ona u trenucima kada plače, a mama ne reaguje, shvata da na mamu ne može da se osloni. Da njen plač ne dobija nikakvu reakciju. Da mame nema kada joj je potrebna. I da, poslije nekog vremena će prestati da plače, ali ne zato što je “naučila” ili se “vaspitala”, već zato što je shvatila da nema kome da se obrati za blizinu i nježnost.

Kakve posljedice to može da ostavi na bebu? Ne znam. Ne smatram da će beba koja je ostavljana da plače imati neke strašne traume, ili poremećaje zbog toga što je nisu dovoljno nunali. Ali je sigurno da kao majka želim da gradim odnos prisnosti, nježnosti i ljubavi sa svojim djetetom. Uvijek se govori o vaspitanju od prvog dana. A da li se dovoljno govori o povjerenju od prvog dana? Želim da moje dijete zna da ću uvijek kada sam mu potrebna da se stvorim pored njega i da mu pomognem. I sad i zauvijek. I želim da mu tu poruku usadim u malenu glavicu od prvog dana.