/11 /11

Dojenje je krenulo kao po loju i prvi mjesec lijepo je dobivao na težini. Svuda sam ga nosila sa sobom u marami sling jer je i njemu i meni bilo drago da bude kraj mog srca.

Međutim, kad je imao približno sedam sedmica, nešto se promijenilo. Lijepo je dojio, ali je nakon dojenja uvijek povraćao. Podrignuo je kao i obično, ali je onda zajedno sa zrakom iz njegovih malih usta izašla i velika količina pomalo usirenog mlijeka. Kod sljedećeg obroka nisam bila kod kuće pa ga je tata nahranio na bočicu ispumpanim mlijekom. Kad smo razgovarali telefonom, rekao mi je da se ponovila ista priča kao i kod mene. Bio je zabrinut je li u Nedimu uopšte ostalo nešto hrane. Pitala sam se da li sam možda ja nešto pojela da mu moje mlijeko nadražuje stomačić, ali budući da sam jela kao i obično, nisam bila sigurna.

Ta priča se ponovila još nekoliko puta i onda sam pretražila internet da vidim da li još koja mama ima sličan problem. Saznala sam da se to zove bljuckanje ili refluks i da je prilično često, ali svejedno nisam bila smirena. Neke mame preporučile su obično adaptirano mlijeko za dojenčad i budući da sam već stvarno bila prilično zabrinuta da li naše malo sunce uopšte dobiva hranu, muž je skočio u trgovinu po adaptirano mlijeko u prahu. Bila sam žalosna jer sam zaista željela dojiti. Muž me utješio da je svejedno bolje dati adaptirano mlijeko nego da naša beba bude gladna. S tim mlijekom hranili smo ga nekoliko obroka, ali se priča svejedno ponavljala. Nazvala sam pedijatra i pitala ga šta da radim.

Rekao mi je da moj dječačić stvarno bljucka i da vjerovatno dobiva nešto hrane. Umirio me da ne budem tako jako zabrinuta. Preporučio mi je da u apoteci kupim mliječnu hranu, koja se zgušnjava u stomačiću i da će se stanje sigurno poboljšati. Kupili smo posebno prilagođenu mliječnu hranu za taj problem i odmah je bilo bolje. Nekoliko puta još sam pokušala podojiti Nedima, ali je i dalje bljuckao tako da smo se navikli na mliječnu hranu, koja je baš super.

Mama Alma