Jesam li ja postala nevidljiva nakon poroda? Jesam li ja samo postala osoba iza bebe, a ne pored nje? - >Image by cookie_studio on Freepik

/11 /11

Onog dana kad sam rodila svog prvog sina postala sam majka. U majčinstvo sam ušla puna entuzijazma – osjećala sam da je to ono što sam trebala da budem. Kad smo se vratili kući iz bolnice, ljudi su dolazili kod nas kao nikada ranije. Beba donosi uzbuđenje svuda oko sebe.

I da, svi su željeli da drže bebu. Obožavala sam da gledam kako ga drže, maze i pružaju mu svu ljubav na svijetu. Bila sam vrlo ponosna.

Nakon što sam rodila svoje treće dijete, prva osoba koja je upoznala najnovijeg člana naše porodice je bila moja svekrva. Gledala sam je kako se zaljubljuje u moju bebu i ponovo sam bila vrlo ponosna na to.

Sve što je bilo važno je beba.

Lupilo me tek kad je moja svekrva krenula da ide. Jesam li ja postala nevidljiva nakon poroda? Jesam li ja samo postala osoba iza bebe, a ne pored nje?

Pritrčala mi je i rekla: „Oh, tako mi je žao! Ne znam jesam li to jasno rekla, ali odlično si to uradila, mama! Tako sam ponosna na TEBE! TI si napravila ovu bebu, kako se TI oskećaš? Jesi li TI dobro?“

I ja sam važna. I ja sam osoba. I ja sam vrijedna. Ja sam bebin čitav svijet i potrebno mi je da budem primjećena da se ne izgubim.

Kada to mi postanemo nevidljive? Da li je to onaj trenutak u kom ljudi kažu: „Dolazim da vidim bebu…“?

Riječi moje svekrve su mi užasno mnogo značile – ona je vidjela i mene. Sa svim emocijama koje sam imala, bilo mi je potrebno da i ja budem viđena. Bilo mi je potrebno da me neko drži. Ne treba mi mnogo pažnje, želim da ljudi budu sa mojim djetetom, ali ponekad mi je potrebno da me neko drži, ponekad malo, ponekad mnogo.

Jer, evo u čemu je stvar: za 10 godina beba se neće sjećati ko ju je prvi uzeo u naručje, ali majka će zauvijek pamtiti ko je uzeo nju.

 
Potrebno je cijelo "selo" da se odgoji dijete, ali mislim da je potrebno "selo" da se odgoji i majka. Majčinstvo je uvijek novo iskustvo – bilo da je riječ o vašem prvom ili četvrtom djetetu.

Majčinstvo može biti zastrašujuće, naporno, osamljujuće, iscrpljujuće, umarajuće i tako teško.

Majčinstvo je neprestano donošenje odluka, pravljenje uspomena, pokušavanje i pravljenje grešaka.

Pokušavamo da odgojimo djecu tako da se osjećaju srezno i voljeno. Mi, kao majke, dajemo svoj maksimum. Ali ne bismo trebale biti same u tome.

U redu je da nam je ponekad svega previše. U redu je tražiti za pomoć, to može biti i najbolja odluka koju ćete ikad donijeti. Jaka majka nije ona koja nikada ne traži pomoć, već ona koja shvata kada joj je pomoć potrebna i ima dovoljno hrabrosti da je i traži.

Potrebno nam je "selo". Ljudi koji nam mogu pružiti podršku, nasmijati nas, voljeti nas, reći nam da su tu za nas i nasmješiti nam se. Samo nam je potrebno da neko drži i nas, majke.

A predivna stvar svega ovoga je da taj sistem podrške ne mora da sadrži 20 naših najbližih prijatelja i članova porodice.

Stranac u prodavnici koji nam podari osmjeh pun razumjevanja kada vam dijete histeriše okolo je dio vašeg "sela".

Osoblje u vrtiću koje umiruje vaše uplakano dijete kada ga ostavljate je dio vašeg "sela".

Komšija koji dođe i čita vašoj djeci da vi možete na miru otići u toalet  je dio vašeg "sela".

Prije nego što sam rodila nisam shvatala koliko je važno da neko drži i majku. Ali sada znam. Zato je ja držim. A i ona će držati vas.
 

Izvor: Lolamagazin.com / Mother.ly

Prevela: Saša Leper

Prilagodila Ringeraja.rs

Još  na Ringeraji

• Još mnogo zanimljivih tekstova o vašim bebicama pročitajte ovdje >>>KLIK<<<
• Pratili razvoj vaše bebice i svakog ponedjeljka primajte mailing kalendara razvoja djeteta
• Ako želite diskutovati sa mamama bebica možete na našem RR forumu

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba