|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!
Korisnici na ovoj temi: niko
  Odštampaj
Stranica: [1] 2 3 4 5   Sljedeća stranica >   >>
Korisnik
Poruka << Starija tema   Novija tema >>
   Moja priča o dojenju!
27.6.2010 0:50:09   
Visnja RR
Drage majke RR,
sa željom da damo što više jako bitnih informacija o dojenju i sa željom da što više majki doje, što duže doje svoje bebane pokrećem ovu temu!
Kao što postoji tema moja porođajna priča tako će i ova tema biti mjesto gdje će se moći ispričati vaša priča. Svi problemi, iskušenja kao i oni slatki trenutci prisnosti sa vašom bebicom.
Jednom sedmično će se priča o dojenju postaviti kao PR tekst na početku portala.
Hvala na suradnji! user posted image

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08
Neposredna veza do poruke: 1
   RE: Moja priča o dojenju!
27.6.2010 14:13:03   
idacha
Višnja, mila, svaka cast...
pozdravljam otvaranje ove teme, jer smatram da ce mnogim majkama pomoci, kako prakticnim savjetima, tako i psihickom podrskom, koja mislim da je krucijelna u ovom polju..
kada sam pocela sa dojenjem i kada su se javili svi moji problemi, mislila sam da sam, mozda ne jedina, ali sigurno u manjini onih koji imaju zaista problema, ali sam poslije uvidjela da skoro svaka druga majka ima isti ili slican problem.
dakle, nazalost, nismo same, i mzda ne zvuci prikladno, ali to je nesto sto moze i biti utjesno..

iskreno se nadam da ce biti mnogo lijepih prica sa happy end-om, i da ce i moja uskoro biti jedna takva..

svim majkama od srca zelim da imaju prelijepo iskustvo sa dojenjem, jer nema ljepseg osjecaja na svijetu..




_____________________________

21.04.2010. rodila se moja ljubav, moj zivot, moje sve...Imran moj..
28.06.2011. docekasmo drugog princa.... :)

(odgovor članu Visnja RR)
Neposredna veza do poruke: 2
   RE: Moja priča o dojenju!
27.6.2010 22:58:29   
taurus
a gdje ja mogu da napišem svoju priču o dojenju koja je završila sa Bromergonom i ampicilinomuser posted image user posted image user posted image user posted image user posted image
nije sve baš tako ružičasto, jer ja sam prošla pakao i na kraju morala prekinuti a sad sam ponovo trudna i razmišljam da li da opet dojimuser posted image user posted image user posted image user posted image
znam da će me večina sada napasti kako sam loša majka, kako se nisam dovoljno trudila itd. ali ja znam da nije tako. dala sam sve od sebe, imala i stručnu pomoć i na kraju opet ništa.
mislim da nisam jedina koja je imala takvo iskustvo sa dojenjem

(odgovor članu ena23)
Neposredna veza do poruke: 3
   RE: Moja priča o dojenju!
27.6.2010 23:15:49   
acudesa
U svakom pravilu postoje izuzeci, moja učiteljica u školi za trudnice, Berina, je imala običaj reći: U mojoj praksi, desilo mi se samo jednom da žena nije mogla uspostaviti dojenje, a imala je "sportske grudi" (ravne)...
Taurus, napiši priču, u tvom postu je očigledna velika žalja da dojiš dijete i to je super i poučno...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

(odgovor članu taurus)
Neposredna veza do poruke: 4
   RE: Moja priča o dojenju!
27.6.2010 23:41:23   
acudesa
Evo moje priče:
Išla sam redovno, u toku trudnoće, u školu za trudnice, u kojoj mi je sve objašnjeno u vezi dojenja:
-položaj bebe
-kako dati bebi dojku (ne samo bradavicu, nego i onaj tamni dio staviti bebi u usta)
-da je dojenje prirodni način hranjenja ljudi
-da ne može biti "nema mlijeka", "slabo mlijeko"
-da dijete prvo isisa onaj rjeđi dio mlijeka (za žeđ), pa onda onaj masniji (za glad)
-da je najbolje svoje bradavice,  u slučaju pucanja ili rana, mazati svojim mlijekom i pustiti da se osuši
-da ne dajemo dohranu, jer beba sisanjem potiče stvaranje novog miljeka, a ako damo dohranu, taj proces je "zataškan"
-kad dojimo dijete, da smo same u sobi sa bebom, nikome na damo da nas ometa...ni muž, ako smeta
-u slučaju mastitisa, da su obloge od kupusovog lista odlične
-ne ispumpavati mlijeko bez velike nužde, jer se tako još više, dodatno javlja stimulacija za proizvodnju mlijeka, a dijete to ne može sve pojesti, pa dolazi do upala
-da nije nužno puno jesti, nego unositi puno tečnosti u sebe (kompot je odličan)...
-da se opustimo i uživamo
-da dijete kolostrumom prima zaštitu od majke (antitijela)
-da  dijete ima mnogo jači imunitet dok doji (moj malac nije ni jednom bio bolestan dok je dojio)...

I, tako, potkovana znanjem, porođena, na carski rez, ja tražim bebu na podoj...Divna sestra mi je donijela bebu i ja krećem u akciju, hop...hop..tamo-ovamo i uhvati malac prvi put...hmm...osjećaj je neopisiv...prelijep...uživala sam dok bih ga gledala dok je dojio...
Druga smjena u bolnici, druga sestra-druga priča: ja tražim bebu, donese je ona, i ja se mučim, ipak mi je rana na stomaku, nezgodan mi položaj...ona uze moju dojku između dva prsta, podiže odvratno i kaže: nema ovdje ništa i odnese bebu...vidim ja, moram malo u rat. Kad je došla pedijatrica, ja joj kažem da mi ne daju bebu da bude kod mene (to sam riješila), i bez imenovanja kažem šta mi je jedna od sestara rekla za dojenje (na šta me ona ohrabrila da ne odustajem)
OK, mali tu, doji, sve super...ALI..počeše mi pucati bradavice, boli, donese mm ad uljane kapi, mažem ja, mažem mlijekom, ali boli...džaba je...u tom sam i kući došla, nikako ne prolaze ranice na bradavicama, kad mali doji-ja plačem, ali trpim...i isplatilo se, nakon 15-tak dana, sve se ustabililo, milina...ma, milina nad milinama...mlijeko uvijek spremno, zdravo, ukusno, štiti ga, a o posebnoj povezanosti u toku dajenja-nemam šta da kažem....i, da, na kraju, moja jedina misao u toku tog svog procesa je bila: mogu, moram, želim, ali svim srcem...i tako je i bilo...punih lijepih 14 mjeseci
ljubim vas i svim "novim" dojiljama želim puno sreće i u pornosti da svojoj bebi daju najbolje

< Poruku je uredio acudesa RR -- 27.6.2010 23:43:25 >


_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

(odgovor članu acudesa)
Neposredna veza do poruke: 5
   RE: Moja priča o dojenju!
27.6.2010 23:44:46   
niki83
Evo ja cu rado napisati svoju, jer hvala Bogu mi nikada nismo imale vecih problema...dojimo evo 9mjeseci
U mojoj je okolini to nekako prirodna stvar, a i dok sam trudna bila mnooooogo sam toga procitala na ovom nasem forumu i tako mi je sve to bilo sasvim prirodno da odmah pocnemo dojiti..
Sve sam lijepo pripremila za bebu koja je trebala stici, samo nikad nisam uzela niti jednu flasicu, jer sam jednostavno smatrala da nam to ne treba..ima mama i hranu i flasicu, sve lijepo Bogom datouser posted image
Imala sam jako tezak porod (prirodan), ali su mi bebu donijeli 2 sata nakon istog i dok mi ju je sestrica prinosila, ja sam siku vec pripremila (kao iskusna dojiljauser posted image ) ... nekako sam tako i zamisljala nas prvi kontakt, i ona je hvala Bogu odmah prihvatila, te su je pohvalili, a ja je kao u cudu gledala i topila se..Boze dragi, taj prizor mi je najljepse sjecanje u zivotu, nema milijeg osjecaja sigurno!
Tako smo u porodilistu ucile da se stavljamo na sike, "stimamo", i ja sam mislila ma savladale smo to mi, ali prvu noc kuci se pokazalo da nismouser posted image ...ona je vukla,pa spavala, pa plakala, pa "sisala", da bih ja ujutro u 3h isto pocela plakati, smorena od svega, i zamolila mm da mi zove mamu, da, da, moju mamuuser posted image user posted image user posted image ...mislila sam nesto nije uredu, a kazem vec slomljena od svega, bila sam na izmaku snaga.. helem moja mama je dosla u roku od pola sata i kad nas je vidjela kaze..pa gladna ti je, i tako ona nju lijepo opet "nastima", kad se najela zaspale smo obje kao da nam je ravno sve do mora..i bilo je user posted image
jos jedan mali problem imala sam 5.dan kada mi je mlijeko bas nadoslo, ali masiranjem, tusiranjem, i cestim dojenjem i to se rijesilo zacas... i tako evo uspjesno dojimo vec 9 mj kako sam i rekla


_____________________________

N&N

(odgovor članu IvanaTz)
Neposredna veza do poruke: 6
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 0:00:47   
Hanady RR
Moja priča....

Ova priča nebi imala svoj smisao i ni snagu da ne krenem od samog početka...a početak iste je moj neupjeh sa dojenjem prvorođene bebe.

200''.godine rodla sam prirdonim porodom svoj mali zavežljaj, djevojčicu od 2850gr...kako je samo slatka bila...rodila sam je u 1.55h a na grudi je dobila ujutro u 7,00h. Bila sam spremna na njen dolazak u naš zajednički bolnički krevet...stavila sam je na dojku i ona je jela...ja mislila rodiš i dojiš nema tu uno priče niti pameti. Ona je samo jela i spavala...a ja mislila to tako treba jer sve ''''pametnice '''' oko mene kažu sva su im djeca kao bebe samo dojila i spavala. Kući smo dojile svaka 3 sata...kao i svaka radosna mama svojoj prvoj bebi kupila sam paket cuca, flašica, čajeva za gčeve i sve da ona ima...i sve sam ja to njoj nudila u prvih mjesec dana...dojila je kada god je to trebalo ali avaj...za mjesec dana na kontroli moja beba kalirala je čak 200 gr.
Nakon preleda na pedijtriji na koju smo bili upućeni i moga straha kako ja to ne znam i riječi ''''pametnica'' po dolasku kući ''''Umrijet će ti dijete'''' poslala sam muža po HIPP Pre ko''ji je ona popila...kako tada tako do 1 rođendana...a ja ja sam '' sati nakon bočice sjedila u toaletu sa kupusovim liskama na grudima i svoje mlijeko poslala u kanalizaciski otvor...litrima...razbijala masiranjem grudve jer tada sam bila ubjeđena da sam svoje pile hranila nevalitetnim mlijekom.

u junu 2008 godine za njen 2 rođendan znala sam sa sigurnošču da trudna sam...ničega se nisma bojala niti proda niti odgovornosti sa dvoje male dijece u kući...bojala sam se dojenja...opet treba porći tu agniju. Hoću li biti loša mam ako odmah kupim AD...kako je mouće da je moje mlijeko ne kvalitetno...ššta je to u mom organizmu tako loše po moje bebe pa nemogu da rastu od moga mlijeka...

Razmišljala sam danima ali svoj strah nosila u sebi...odjećala se krivom...i onda odlučila da sebi dokažem da ja to mogu...izašla sam na internet i kupila knjge sa željom da saznam zašto je moje mlijeko nekvaliteno. Svakim danom čitanja shvatala sam da takvo mlijeko majčino ne postoji...ostjala šokirana svojim prijašnjim postupkom. Kako sam samo sebi dozvolila da nakon svega što sam u životu porčitala nsima znača šta je najbolje za moju bebu.

U novembru 2008. godine naletila sam na portal ringeraja...čitala i čitala i pitala...i shvatila...nema flašica i nema AD ja ću svoju bebu da dojim.

Trudnoću sam imala jako tešku, po svemu se razlikovala od prethodne...od 4 mjesac bila sam na čuvanju trudnoće, imala sam 3 napada žuči sbog kamenac, imala jaku upalu pa ležala čitav 9 mjesec u bolnici kako bi to sanirala...a 12. februara 2009. godine rodila sam svoju drugu princezu i t ni manje ni više nego carskim rezom. Plakala sam što je odmah neću vidjeti ali sam već imala snagu da prije poroda obajsnim ''''pametnicama'''' da to što ću roditi CR ne znači da nemogu dojiti...naučila na RR. Isto tako sma im rekla da je moje mlijeko kvalitetno...čudile su se ''pametnice'' ali ja sma naučila, edukovala se i osnažila i na sve pripremila jer imala sam RR.

Djevočicu sam rodila u 9.55h....u 11.20h u sobi sam tražila da je donesu...bila je zdrava, lijepa i bijele puti, bijele kose i velikuh plavih oka...
sestrica je željala samo da mi je nasloni da je poljubim a ja sam zahtjevala da je stavim na dojku...
gledala me sestrica sa čiđenjem ali željela sam silno i nije me dobila.
Moja princeza je počela dojiti...ja sam zamolila sestricu da je pričuva samo da se namjestim u bolji polulsjedeći položaj...sama sam se namjestila a ona ružna zelena plahta spala je sa mene...moja beba je dojila...čvrsto, pazila sam: cijela dojka tj. bradavica i ''''krug'''' oko nje da su u ustima...donja usna da je izvnuta napolje...gledala u mišić iza uha da vidim da guta i da gutala je kolostrum.

Nakon orvog podoja otišla je od mame, mene su spremili, prsvukli a ja sam se našminkala i čekala bebu na novi podoj i totalno ostajanje u krevetu kraj mene.
rekla sam sesticama da neželim da joj daju AD...ja nemorama spavati, ne jedem tri dana ali nema veze...ja i ona ćemo se upoznavati.

Tri noći i tri dana moja beba je bila instalirana na mojoj dojki...jedna pa druga...pazila sam jednu da israzni...pa drugu da joj ponudima...bradvice su me bolile ali od svega sto mi treba u bolnici ponijela sam purelan kremu.

Treći dan nadošlo je mlijeko...kako sam se radovala...onda smo čak i spavale jedna kraj druge tek tada ja sam spavala...jer ona se od kolostruma nije mogla najesti i samo je dojila. tako mali zavežljaj mirisao me cijelo vijrme...osjetila sam prisnost koju nisma mogla da objasnim i bila spremna na sve...da se svađam i sa babicama i sa patrinažnom i kažem im da ne želim AD, neću cucu neću flaššicu hoću samo da dojim bebu. Na svako moje pitanje u bolnici dobial sam odgovor, a pitanja sam milio imala...

7 dana u bolnici iskoristila sam da se naoružam strpljenjem, sumiram informacije u glavi, sebe ohrabrim na borbu sa ''''pametnicama'''' koje su me čekale kući da mi obajsne kako je moje mlijeko ne kvalitetno, samopouzdanjem da sam mama dvijema bebama...onoj koja me čeka kući i ovoj koju dondosim...i rekla sam sebi: ja to mogu i ja to hoću.

Kući me čekalo upravo on što sam i očekivala...više puta sam objasnila gdje su nam izlazna vrata sobe...jer ja i beba želimo da budemo same, objasnila sam im da nema nekvalitetnog mlijeka, da moja beba ne srava zato što želi da jede moju siku, a ne zato što je gladna, upoznavala se sa svojom bebom mjeseca dana...
nisma dal niti jednoj cucli da zaluta u sobu, kapima za grčeve niti čaju...samo ja sve sam pila a ona moje mlijeko...

Najljepši osjećaj sam imala 10 dan...osjetila sam da ona ne može da osvoji mlijeko iz dojke, zagrcnula se...i dok je dojila jednu dojku izdruge je mlijeko curilo kao iz česme...radovala sams e što ću i ja kupiti blaznice to mi je bio znak mlijeka ima samo ona treba da ga ruča na adekvatana način. Kupila sam pumpicu...izdaja se da me grudi ne bole noću kada ona spava...dok se ona porbudi mlijeka opet ima za nju. Davala sam joj jednu dojku do kraja da isprazni jer naučila sam posljednje mlijeko najmasnije je.
Kako sam sterna bila...
Pametnice su uvijek tu bile pirustne, ismijavale me radi punpice i blaznica...govorila da lažem dfa mi je mlijeko ne kvalitetno...ali ja sam bila uporna...nisma ih slušala jer moje mlijeko najblje je za moju bebu.
A za mene najbolje je bilo kada moja beba u bračnom krevetu polako ide glavicom prema otvoru na spavaćicu njuškajući moju siku ...uvijek je mola jesti...a ja ja sma bila presretna.

Na dan prve kontrole imala sam tremu...
bila je neopravdana...vaga je pokazala...moja beba dobila je 1200 gr na mojoj siki bez kapi AD u njoj čak ni u bolnici...to mi je bio znak da nastavimo.

i sve smo pregurale ...nekada sa 2 mjeseca sama je izbacila noćni podpodj...mislila sam to je ok...kažu kad beba spava pusti je da spava...no sa 4 mjeseca urvđeno je da je za mjesec dana dobila 500 gr...pedijatrica kaže malo je...da uvedemo 1 dozu AD-a. Ja kategorična ne...ne valja vaga...idemo dalje, doktrima porvjeravamo i kaže nam doktorica budite je noću...dojite je jedan obrok noću.
Uveli smo to...a na RR sam se javila prepadnuta...
sjećam se posta forumašice škorpije...rekla je ne nemoj uvoditi AD ja sam ga uvela pored dojenja i izradila se...
i poslušala sam je...
pročitala sam dosta toga i skontala da 500 gr nije malo...budila sam je noću ručkila je....AD nismo kupili...dojila je, moja beba odrasla je na maminom mlijeku.
Punih 14 mjeseci ja i ona družile smo se ručkajući...dala joj je ime ''''ika''''. Teško sam odoljela da prestanemo dojiti...čak sam 2-3 puta vraćala je nakon 3 dana prekida i ona je opet u ''''iki'''' nalazila hranu za sebe.

Od svega mi najteže pada što nemamo ona naša jutra...kad me zove iz svog krevetića plačem...i kada je stavim kraj sebe ona me velikim plavim okama pogleda ,a rukom već traži ''''iku'''' i kada je nađe njuška...i sada po nekad priđe mi i njuška kao mali cuko...ja znam na šta ona misli i to me rastužuje ali i raduje...jer sam uspjela...uspjela sam dojiti svoju bebu najzdravijom hranom za nju.

prije nekoliko naći nakon boravka gostiju, jedne mame koja doji bebu...prišla mi je i digla majicu ia kaže ''''Daj''''....sekunde su me odvojile od pomisli da joj siku dam...user posted image

DA







< Poruku je uredio Hanady RR -- 28.6.2010 0:14:35 >


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

(odgovor članu taurus)
Neposredna veza do poruke: 7
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 0:00:56   
sarayka
IZVORNA PORUKA: acudesa RR

Evo moje priče:
Išla sam redovno, u toku trudnoće, u školu za trudnice, u kojoj mi je sve objašnjeno u vezi dojenja:
-položaj bebe
-kako dati bebi dojku (ne samo bradavicu, nego i onaj tamni dio staviti bebi u usta)
-da je dojenje prirodni način hranjenja ljudi
-da ne može biti "nema mlijeka", "slabo mlijeko"
-da dijete prvo isisa onaj rjeđi dio mlijeka (za žeđ), pa onda onaj masniji (za glad)
-da je najbolje svoje bradavice,  u slučaju pucanja ili rana, mazati svojim mlijekom i pustiti da se osuši
-da ne dajemo dohranu, jer beba sisanjem potiče stvaranje novog miljeka, a ako damo dohranu, taj proces je "zataškan"
-kad dojimo dijete, da smo same u sobi sa bebom, nikome na damo da nas ometa...ni muž, ako smeta
-u slučaju mastitisa, da su obloge od kupusovog lista odlične
-ne ispumpavati mlijeko bez velike nužde, jer se tako još više, dodatno javlja stimulacija za proizvodnju mlijeka, a dijete to ne može sve pojesti, pa dolazi do upala
-da nije nužno puno jesti, nego unositi puno tečnosti u sebe (kompot je odličan)...
-da se opustimo i uživamo
-da dijete kolostrumom prima zaštitu od majke (antitijela)
-da  dijete ima mnogo jači imunitet dok doji (moj malac nije ni jednom bio bolestan dok je dojio)...

I, tako, potkovana znanjem, porođena, na carski rez, ja tražim bebu na podoj...Divna sestra mi je donijela bebu i ja krećem u akciju, hop...hop..tamo-ovamo i uhvati malac prvi put...hmm...osjećaj je neopisiv...prelijep...uživala sam dok bih ga gledala dok je dojio...
Druga smjena u bolnici, druga sestra-druga priča: ja tražim bebu, donese je ona, i ja se mučim, ipak mi je rana na stomaku, nezgodan mi položaj...ona uze moju dojku između dva prsta, podiže odvratno i kaže: nema ovdje ništa i odnese bebu...vidim ja, moram malo u rat. Kad je došla pedijatrica, ja joj kažem da mi ne daju bebu da bude kod mene (to sam riješila), i bez imenovanja kažem šta mi je jedna od sestara rekla za dojenje (na šta me ona ohrabrila da ne odustajem)
OK, mali tu, doji, sve super...ALI..počeše mi pucati bradavice, boli, donese mm ad uljane kapi, mažem ja, mažem mlijekom, ali boli...džaba je...u tom sam i kući došla, nikako ne prolaze ranice na bradavicama, kad mali doji-ja plačem, ali trpim...i isplatilo se, nakon 15-tak dana, sve se ustabililo, milina...ma, milina nad milinama...mlijeko uvijek spremno, zdravo, ukusno, štiti ga, a o posebnoj povezanosti u toku dajenja-nemam šta da kažem....i, da, na kraju, moja jedina misao u toku tog svog procesa je bila: mogu, moram, želim, ali svim srcem...i tako je i bilo...punih lijepih 14 mjeseci
ljubim vas i svim "novim" dojiljama želim puno sreće i u pornosti da svojoj bebi daju najbolje


Sve isto (teta Berina ista predavacica user posted image )...
Stim sto sam ja imala problem sa uvucenim bradavicama koje su stvar genetike pa ni moja mama ni sestra nisu dojileuser posted image
15-tak dana se moja Lamija borila ko lav i nastavila sisanje bez umjetnih silikonskih bradavica i tako 13 mj... Prekrasan osjecaj user posted image


_____________________________

Ljube vas Lamija i mama :)

"Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi
ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena." - Helen Keller

(odgovor članu acudesa)
Neposredna veza do poruke: 8
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 0:02:53   
myb@by
Eh da vam i ja napišem svoje iskustvo sa dojenjem. Dva sata nakon poroda donijeli su mi bebicu i babica mi je samo rekla evo ti bebu daj joj dojku i izasla iz sobe.user posted image . Sreca moja pa sam imala lagan porod i osjecala sam se dobro tako da sam uzela bebu i stavila je na dojku. Moja mala guzara( i dan danas je takva), je odma pocela da siše a mene je obuzela neka toplota, gledala sam je i nisam mogla da vjerujem da je to moja beba i da sam joj najbitnija u zivotu, jer sam proizvođač njene hrane. Kako sam se samo važno osjećala u tom momentu.user posted image
Babica nas je kasnije obišla i pohvalila, ali nažalost nam nije bliže prilazila, da vidi kako to moja beba doji.Ovo vam pišem iz razloga što nisam znala kako da dojim bebu i što sam joj samo nudila bradavicu a ne i onaj smeđi dio. Bebi mi je napravila regade koje su bile pravo bolne, ali to nije bio ni djelić boli koji sam osjetila peti dan nakon njenog rođenja. Bila je noć i ona je dojila. Poslje podoja je zaspala i vratila sam je u krevetac. Samo sto sam se ponovo uvukla u krevet cula sam da je bljucnula. Ustala sam da je obrišem i presvučem i vidjela najgori prizor koji sam mogla zamisliti. Moja bebica, stara tek pet dana je povratila veliku kolicinu krvi. Bila sam izvan sebe. Ujutru smo otisli pedijatru, i kad sam joj ispricala sta se desilo rekla mi je "da ti vidim grudi", čim sam joj pokazala bradavice,žena je znala uzrok povraćene krvi-moje regade.
To je hB bilo brzo iza nas, a nas dvije i nakon devet mjeseci uzivamo u najljepsem i najintimnijem osjecaju koji povezuje mamu i bebu.
DA

< Poruku je uredio myb@by -- 28.6.2010 0:11:40 >


_____________________________

‎"Tri puta vode do mudrosti: razmišljanje - ono je najplemenitije; odgoj - on je najlakši; i iskustvo - ono je najneugodnije."

(odgovor članu niki83)
Neposredna veza do poruke: 9
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 0:09:41   
Visnja RR
zamolicu sve majke da mi daju dozvolu da njihovu pricu stavim kao PR na ovom portalu ... bice prica objavljena pod vasim nickom a ne pravim imenom (osim kao zelite vase pravo ime napisacu pravo ime)...
ispod svoje price napisite DA ili NE
hvala user posted image

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

(odgovor članu myb@by)
Neposredna veza do poruke: 10
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 1:23:31   
Anoniman
Evo i moje price:
Porodila sam se prirodno ali veoma tezak i dug porodjaj, ali kad su mi ga stavili na grudi sva bol, umor su prosli...Grijala sam ga svojim tijelom i divila se tom malom stvorenju, malim prsticima koji su njezno grebali moju kozu....Kad su ga obukli i mene sredili dosao je cas i da ga nahranim...Nisam isla u skolu za trudnice, nisam isla na casove dojenja, uvijek sam sebi govorila bice sve ok...Sestica mi ga je dala u narucje i stajala kraj nas da vidi kako beba doji mada nisam imala mlijeka (osim sirovog) govorila je da to nema veze da u prvim danima nakon rodjenja bebama je i to mlijeko sasvim dovoljno...Da ga sto cesce stavljam na grudi, jer on dojenjem stimulira produkciju mlijeka...Stavila sam ga na siku medjutim on nije znao da sisa, samo je drzoa u ustima, pokusala sam na drugu siku i malo istisnula mlijeka ali nista...Tako sam se razocarala ali sestrica je rekla da je i to normalno i da ce sve biti u redu...Stavila sam ga kraj sebe,i malo odspavali...Malo kasnije je dosao doktor da ga pregleda jer je imao veoma ubrzano disanje, na moje veliko razocarenje mi je rekao da sa bebom nesta nije ok, tog trenutka sva tuga svijeta me obuzela, nisam nista razumjela jer prvi doktor je rekao da je sve ok...Uzeli su mu krv i poslali na analizu, Doktor je pitao jesam li mu davala da jede, ja sam odgovorila da ne zna da sisa i onda mu je on stavio palac u usta, stvarno ne znam sta je uradio ali beba je odjednom pocela da sisa...Tad je dosao red na mene, uzela sam svoje  malo klupko od 3 i pol kile i dala mu siku...poceo je da doji i sjecam se da mi je doktor rekao da sam talenat, jer sam uradila sve ispravno...Bila sam ponosna na nas dvoje, milovala sam ga i govorila mu da ce sve biti ok i da cemo mi brzo kuci....Najljepsi osjecaj na svjetu je biti izvor zivota jednom malom bicu..
Prvih 4 dana nisam imala mlijeka jer bila sam veoma slaba, izgubila dosta krvi i imala jaku infekciju, a mali je plakao stalno, boreci se da se najede, tako mi je tesko bilo jer tad sam mislila dami to ipak nece uspjeti....Pokusavala sam stimulirati grudi i elektricnom pumpicom ali nista, tad mi je sestrica preporucila novi trik...Dok beba doji, stavljali su mu malu gumenu slamcicu u usta koja je bila povezana saspricom u kojoj je bilo AD mlijeko tako da je beba mislila da doji od mene i nakon par pokusaja sa novim trikom, napokom mi je nadoslo mlijeko...Iz bolnice smo izasli nakon 7 dana, zdravi i sretni..Evo 4 mjeseca vec dojimo i namjeravamo dojiti jos dugo....Sad je vec veliki i dok doji jednu drugu drzi rukicom, pa kad se najede nasloni glavicu na nju i smijesi se, tako najvise voli da zaspe....
Najljepsi osjecaj na svijetu je biti majka...

Da

(odgovor članu Visnja RR)
  Neposredna veza do poruke: 11
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 8:36:45   
rose 87
Da i ja napisem svoje predivo iskustvo:
Prije poroda imala sam priliku biti uz dvije majke koje su imale velikih problema sa dojenjem,pitala sam se uvijek kako je to moguce,zar to nije nesto prirodno,nesto sto se podrazumijeva...naravno kao i uvijek odlucila sam da procitam nesto vise o tome i da vidim kako sebi olaksati,tada nisam bila clan ovog foruma ali sam puno dobrih savjeta procitala na istom,odlucila sa poci u skolu za trudnice i jedna divna zena Lejla,kojoj cu biti zahvalna do kraja zivota,naucila nas je svemu vezanom za male bebice i dojenje ali najvaznije naucila nas je da se naoruzamo strpljenjem,da budemo jake i uzivamo sa svojom bebom.
Savjet koji je meni najvise bio od pomoci je pripremanje bradavica prije poroda,mazala sam ih kremom za bradavice,njezno masirala i kad bih malo pritisnula vec bi izlazila prozirna tekucina..
Rodila sam na carski i nakon skoro 48h su mi donijeli mog sina,bio je tezak 4,800kg,jedna divna sesta kaze hajde namjesti se da nahranis bebu,pomagala mi je oko svega,da namjestim bebu,da pravilno stavim bradavicu i na kraju rekla da je zovem ako mi bilo sta ne bude jasno.
A taj trenutak,to je bilo nesto najljepse na svijetu,prvi put da ugledam toliko ocekivani poklon od Boga,privila sam ga uz svoje grudi i on je odmah poceo da sisa,jedinstveni miris moga dijeta sirio se mojim grudima i natjerao suze na oci,pomislila sam:sad smo prava porodica...moj sin je provodio sate na mojim grudima i dok su druge bebe odnosili sestre su se smijale njegovoj upornosti,jer znao je 3-4h dojiti da ne zaspi...
Dojimo i dalje bez problema evo vec 6 mjeseci i uzivamo,povezani smo na poseban nacin,ja sam mu bila uvijek i hrana i utjeha i lijek kada ga nesto boli,neznam sta da ga uznemiri moje grudi su ga uvijek mogle umiritiuser posted image
DA


_____________________________

Mamino sunce - 26.12.2009
Mamin smjesko - 20.01.2015

(odgovor članu Anoniman)
Neposredna veza do poruke: 12
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 9:03:25   
Nejrica
ovo su zaista predivne price...bas sam se raznjezila...svaka vam cas_t na upornosti i sreci sto dojite svoje dusice...ja sam svog Kerima dojila samo mjesec dana i da mi je tad ova pamet bila,zaista bih se mnogo vise trudila i ne bih dozvolila da okolina utice na mene i ubjedi me da moje mlijeko nije dovoljno.
Sorry za OT

< Poruku je uredio Nejrica -- 28.6.2010 9:04:13 >


_____________________________

Veliki decko 24.02.2009.
Mala mrva 06.06.2014.

Sad je to, to!

(odgovor članu rose 87)
Neposredna veza do poruke: 13
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 10:17:47   
emy24
eh evo i moje price o dojenju,ispocetka nije bilo lako ali moj trud i upornost su se isplatili.U toku trudnoce dosta sam citala o dojenju,procitala ne znam ni sama koliko stranica na internetu,o dojenju,majcinstvu,porodu ma svim problemima i ljepotama koje donosi majcinstvo.Prije ove trudnoce imala sam jedan spontani pobacaj(u kojem sam jedva izvukla zivu glavu,jer je plod  u meni bio mrtav tri sedmice),tako da sam ovu trudnocu ocekivala i iscekivala s nestrpljenjem svaki dan kada cu ugledati svoje sunce.Termin mi je bio 22.4,a ja sam svog djecaka rodila 23.4 u 21,20h,taj osjecaj ne mogu ni opisati suze su tekle a ja sretna sto sam napokon dobila svog sultana na ruke...user posted image user posted image user posted image ,eh sada je poceo period kojeg se sjecam,i kojeg zasigurno nikad necu zaboraviti jer bol je gora nego sam porod,neznam sta je gore kad majka nema bradavice ili kad su velike kao kod mene pa beba ne moze da stavi u usta cijelu bradavicu pa doji samo gornji dio bradavice....joj to su bolovi nesnosljivi,kad doji lijevu dojku ma ja se super osjecam ali kad je vrijeme za podoj na desnoj dojci ja jecam i placem kao godina,bol koja mozak para,i tako sam se patila citav mjesec dana neko kaze stavi ovo,neko ono ma sve sam probala,istrpila i trpila bolove nocima ali sada mogu reci sama sebi da sam istrajana,hrabra i da sam svom piletu pruzila samo ono najbolje u toku njegovog odrastanjauser posted image user posted image user posted image ,presli smo preko svih prepreka koje su nas sprecavale da uredno dojimo i dojili smo punih 13mjeseci,mogli smo jos ali mama se morala vratiti na posao,ali aBd kad dobijemo drugu bebu opet mama nece posustati i boricu se da moje malo dobije ono najkavlitetnije sto mu pripada po rođenju,a to je majcino mlijeko,savjet svim buducim mamama da ne odustaju jer je period dojenja za mene nesto najljepse,kontakt koji se ostvari sa bebom samo kad dojis...bliskost

_____________________________

Emin & Ejna
23.04.2007.
26.07.2012

(odgovor članu Nejrica)
Neposredna veza do poruke: 14
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 10:49:47   
niki83
IZVORNA PORUKA: niki83

Evo ja cu rado napisati svoju, jer hvala Bogu mi nikada nismo imale vecih problema...dojimo evo 9mjeseci
U mojoj je okolini to nekako prirodna stvar, a i dok sam trudna bila mnooooogo sam toga procitala na ovom nasem forumu i tako mi je sve to bilo sasvim prirodno da odmah pocnemo dojiti..
Sve sam lijepo pripremila za bebu koja je trebala stici, samo nikad nisam uzela niti jednu flasicu, jer sam jednostavno smatrala da nam to ne treba..ima mama i hranu i flasicu, sve lijepo Bogom datouser posted image
Imala sam jako tezak porod (prirodan), ali su mi bebu donijeli 2 sata nakon istog i dok mi ju je sestrica prinosila, ja sam siku vec pripremila (kao iskusna dojiljauser posted image ) ... nekako sam tako i zamisljala nas prvi kontakt, i ona je hvala Bogu odmah prihvatila, te su je pohvalili, a ja je kao u cudu gledala i topila se..Boze dragi, taj prizor mi je najljepse sjecanje u zivotu, nema milijeg osjecaja sigurno!
Tako smo u porodilistu ucile da se stavljamo na sike, "stimamo", i ja sam mislila ma savladale smo to mi, ali prvu noc kuci se pokazalo da nismouser posted image ...ona je vukla,pa spavala, pa plakala, pa "sisala", da bih ja ujutro u 3h isto pocela plakati, smorena od svega, i zamolila mm da mi zove mamu, da, da, moju mamuuser posted image user posted image user posted image ...mislila sam nesto nije uredu, a kazem vec slomljena od svega, bila sam na izmaku snaga.. helem moja mama je dosla u roku od pola sata i kad nas je vidjela kaze..pa gladna ti je, i tako ona nju lijepo opet "nastima", kad se najela zaspale smo obje kao da nam je ravno sve do mora..i bilo je user posted image
jos jedan mali problem imala sam 5.dan kada mi je mlijeko bas nadoslo, ali masiranjem, tusiranjem, i cestim dojenjem i to se rijesilo zacas... i tako evo uspjesno dojimo vec 9 mj kako sam i rekla



sa zakasnjenjem user posted image
Da


_____________________________

N&N

(odgovor članu niki83)
Neposredna veza do poruke: 15
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 10:50:57   
taurus
Odlučila sam napisati svoju priču o dojenju iako se završila prekidom dojenja, ali nadam se da će mame iz mog negativnog iskustva izvući nešto pozitivno i da će naučiti iz mojih grešaka.

Već u sedmom mjesecu trudnoće počela mi je curiti bijela prozirna tečnost iz grudi. To je bio znak da ću imati mlijeka, pa sam odmah počela pripremati bradavice za dojenje. Svakodnevno sam radila  masažu bradavica i mazala AD ulljanim rastvorom. Nastojala sam prikupiti što više informacija o dojenju iz časopisa o bebama i sa vježbi za trudnice. Znala sam šta znači dojenje, kolostrum i šta je najzdravije za moju bebu. Nisam ni pomislila da se dojenje može tako iskomplikovati.

Porod je bio prirodan i po meni nevjerovatno lagan. S obzirom da sam se porodila ujutro oko pola 10 bebu sam dobila tek poslijepodne. Odmah sam bebu stavila na grudi, međutim iz prvog pokušaja nism uspijeli. Beba nije znala da uhvati pravilno bradavicu a jedna prilično gruba sestra mi ga je uzela i rekla da ide da ga nahrani jer ja nemam mlijeka a on nema refleks sisanja. U tom momentu sam se šokirala jer znam da se bebe rađaju sa refleksom sisanja, ali ja nisam uspijela izustiti ni riječ sestra je već odnijela mog dječaka. Ujutro prije izlaska iz bolnice pedijatricu sam pitala za refleks sisanja i ona mi je nakon pregleda bebe rekla da je refleks zaista smanjen.
Po dolasku kući odmah sam potražila stručnu pomoć i poslijepodne mi je došla medicinska sestra ili bolje rečeno dr. za dojenje-teta Azra. Odmah mi je rekla da su bradavice u dobrom stanju i pokazala mi je kako bebi pravilno dati bradavicu, ali moj dječak je samo spavao. Uhvati bradavicu, povuče par puta i nastavi spavati. Koristila sam sve moguće načine da ga razbudim (hvatala za nosić, vukla za uho, škakiljala ga) a prije dojenja sam bebu presvlačila da bi se razbudio i da bi mogao dojiti. U toku noći sam ga budila svaka tri sata da doji jer on se tih prvih par dana nikad sam ne bi probudio. Bilo mi je žao da ne popije kolostrum pa sam cijedila to gusto žuto mlijeko na kašikicu i davala bebi, jer mi je bilo važno da to popije (zdravstveni sam radnik i znam šta znače imunoglobulini iz kolostruma).

Nakon tri dana počinju moje muke. mlijeko je naglo počelo da nadolazi, grudi su mi bile ogromne a beba je počela plakati jer je bio gladan a nije mogao uhvatiti bradavicu koja se smanjila, tj. gotovo uvukla od veličine dojke i tolikog mlijeka. Prije dojenja sam ručno izvlačila mlijeko kako bih omekšala dojku i olakšala bebi prihvatanje bradavice. Teta Azra je odlučila da mi dolazi dva puta dnevno kako bismo pregurali tu krizu. Bebu sam stavljala na dojku svakih sat i pol ali on bi opet dojio par minuta i zaspao. I tako sam još tri dana preživjeli u borbi sa spavanjem i pretjeranim nadolaskom mlijeka. Naravno ja sam smanjila unos tečnosti i šećera kako bi i mlijeko manje nadolazilo.
Sedmu noć nakon poroda oko 3 ujutro me probudila strašna bol u grudima. Bebi sam dala da doji ali iz grudi nije izlazila ni kap mlijeka. Znala sam da su se kanalići začepili i odmah sam uzela bebi ulje, masirala grudi, istuširala ih toplom vodom i opet pokušala nahraniti bebu. U roku od dva sat meni je temperatura porasla na 40. Nisam mogla vjerovati šta sa dešava i kojom brzinom. Bila sam u nekom bunilu i od temperature više nisam mogla ni ustati iz kreveta. Bol je bila toliko jaka i činilo mi se da mi dojke stalno pulsiraju i pune se mlijekom a ja ne mogu ni kap da iscijedim.
Ujutro je došla teta Azra i šokirala se kada je vidjela u kakvom sam stanju. Odmah mi je počela sa masažom i razbijanjem grudvica a ja sam za to vrijeme samo jaukala i plakal od bolova. porod je zaista smiješan u poređenju sa ovim bolovima (barem je kod mene tako bilo). Pošto nismo usoijeli uspostaviti prohodnost mlijeka teta Azra je pokušala sa električnom pumpicom bar malo da izvuče ali bezuspješno. Pumpica je izvukla možda 10 mililitara i ništa više. U međuvremenu smo stalno stavljali bebu na grudi, mijenjali položaj bebe, stavljali obloge od kupusa i tako do naveče dok se grudi nisu malo smekšale da je beba mogla da povuče. Taj dan sam toliko uništila bradavice da su do naveče skroz ispucale i počele krvariti. Znala sam i za purelan kremu, i za ad kaoi i za bepanten mast i sve sam to koristila.
Sutradan je situacija bila bolja, grudi mekše a temeratura je spala. Nastavili smo dojiti ali u grudima su ostale kvrge koje se nisu mogla razbiti. Za dva dana došlo je opet do pogoršanja zapravo bilo je gore nego prvi put. Totalna blokada mlijeka, crvenilo, temperatura a beba je plakal jer je gldana. Teta Azra je skoro cijeli dan bila uz mene i probali smo na sve moguće načine da razbijemo kvrge, ali bezuspješno. Bebi sam morala dati AD poslijepodne jer nije moga više izdržati. Nadala sam se da ću nastaviti dojiti pa sam mu AD davala kašikicom da se ne bi naviknuo na flašicu. Do naveče situacija se nije popravila, ja sam cijeli dan preplakala, gorila od temperature i umirala od bolova. Bio je to pravi pakao iz kojeg mi se činilo da nikada neći izaći. Ne kraju mi je teta Azra rekla da nikada nije imala slučaj žene koja ima toliko mlijeka i kojoj se kanalići ne mogu otčepiti.
Ujutro sam morala do dr. i kada je dr. vidjela u kakvom sam stanju odmah mi je rekla da počnem piti bromergon da smanjim lučenje prolaktina jer će u protivnom se formirati apces koji se mora hirurški odstraniti. Naravno terapiju su pratili i antibiotici da bi se upala smanjila. Prvi dan terapije sam imala strašnu glavobolju od bromergona, ali mnogo mi je teža bila duševna bol koju sam tada osjećala jer sam ostavila svoje pile bez najzdravije hrane.
Tek nakon dva dana temperatura je počela spadati a ja sam mogla ručno izvući ostatke mlijeka iz grudi. Beba je jako teško prihvatila AD jer je svaki put nakon obroka povraćao i imao strašne grčeve.
Eto to je moja priča koja vam vjerovatno izgleda jako duga a trajala je 15 dana i nisam mogla iznijeti u cijelosti sve svoje osjećaje i bol kroz koju sam prolazila. Mislim da sam primijenila sve što je moglo da pomogne i da sam dala sve od sebe, ali jednostavno nije bilo pomoći. Tog perioda svog života se ne želim ni sjetiti i sada kada sam ponovo trudna počinjem razmišljati da li opet pokušati sa dojenjem?
Pitam se da li sam negdje pogriješila, da li sam trebala biti još upornija, da li je bila neka metoda za koju tada nisam znala?????
user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image user posted image

(odgovor članu Nejrica)
Neposredna veza do poruke: 16
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 10:55:41   
taurus
Višnja zaboravila sam na kraju staviti DA
Možda moje iskustvo nekome bude od koristi a možda nije loše da majke znaju šta se može desiti i da budu spremne na ovakve komplikacijeuser posted image user posted image user posted image

(odgovor članu taurus)
Neposredna veza do poruke: 17
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 11:01:23   
niki83
taurus jako mi je zao zbog tvog negativnog iskustva..ali ja nekako mislim da ces se ti ipak usuditi i poceti dojiti drugu bebu ako Bog da kada dodje na svijet..user posted image
vidi se to iz tvog stava o znacenju, bitnosti majcinog mlijeka


_____________________________

N&N

(odgovor članu taurus)
Neposredna veza do poruke: 18
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 11:12:20   
Anoniman
IZVORNA PORUKA: taurus

a gdje ja mogu da napišem svoju priču o dojenju koja je završila sa Bromergonom i ampicilinomuser posted image user posted image user posted image user posted image user posted image
nije sve baš tako ružičasto, jer ja sam prošla pakao i na kraju morala prekinuti a sad sam ponovo trudna i razmišljam da li da opet dojimuser posted image user posted image user posted image user posted image
znam da će me večina sada napasti kako sam loša majka, kako se nisam dovoljno trudila itd. ali ja znam da nije tako. dala sam sve od sebe, imala i stručnu pomoć i na kraju opet ništa.
mislim da nisam jedina koja je imala takvo iskustvo sa dojenjem
user posted image user posted image user posted image user posted image nisi jedina sigurno mila
I sama sam takva dojila sam jako malo,A.bio nejak da izvuce dovoljno sebi pa je non stop plakao,od njegovog placa ja nisam i mala kad jest ni pit,a kamli spavati
Znala sam s njim bezbroj noci provesti i ja iuser posted image gledajuci u plafon on vuce,vuce a nema sta ja pritisnem sisku on ima ko fol a ne dovoljno
Tako da sam se skoro pola mjeseca mucila stim al jednostavno nije nam islo.Probala sam cak i nadohranu uz sisku samo da ju neodbjela al opet nije islo
POVRACO.
na kraju zavrsim na tabeltama ,mene dusa boli sto nisam dojila al jednostavno tako je bilo
Al,nadam se abd.kad budeuser posted image drugi,da cu puno bolje znati i da cu imati vise iskustva da dojim.....
DA


< Poruku je uredio felix -- 28.6.2010 11:15:01 >

(odgovor članu taurus)
  Neposredna veza do poruke: 19
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 11:26:54   
aida.
Super tema... E ovako...

U trudnoci sam dosta citala, ali ne cesto o dojenju. Nekako mi je bilo zanimljivije o bebi u majcinom trbuhu, o porodu, o svim onim slatkim mukama koje smo prosle... Ali kad sam se porodila, prvi dodir sa mojim sinom bile su njegove usne na mojim dojkama, proradio je u meni taj majcinski osjecaj, ta zelja da svom cedu priustim ono najbolje, najzdravije za njega... Jos u bolnici kad se smijenila smjena usla je jedna mrzovoljna babica i pitala jesam li nahranila bebu, rekoh da je pri samom rodjenju povukao par puta i poceo pljuvati jer se nagutao dosta plodne vode a ona mi rece da ga nahranim. Probala sam ali nije islo. Nisam ga znala postaviti, on nije znao uzeti, bila sam zbunjena, nije bilo onako lako kako sam zamisljala. Pitala sam tu istu babicu moze li mi pokazati a ona mi drsko odgovori kao ko bi mi kod kuce pokazo. Srezala me u tom trenutku pogledom i izasla a ja ostadoh zatecena misleci da sam jedina majka na svijetu koja ne zna nahraniti dijete i sve moje zelje za dojenjem padose u vodu. Ali onda udje druga babica, cista suprostnost, sjede kraj mene i mirnim glasom rece mi da legnem na stranu, udobno se smjestim, da bebu okrenem prema sebi tako da mu usne budu naspram bradavice, da ga prisno privijem uz sebe stomak uz stomak i nadrazim ga dirajuci mu bradu da bi zinuo, onda da uhvatim dojku i bradavica i sto vise areole da mu je u ustima. Uradih to isto i moj andjeo krenu da vuce. Nije bilo ljepseg osjecaja. Hranim svoje dijete! Hranila sam ga devet mjeseci u svom stomaku i sad vuce mlijeko iz mojih grudi. I sad mi je taj prizor u glavi. Uvijek kazem da za majku nema ljepseg osjecaja na svijetu nego kad ugleda svoje dijete i kad ga prvi put podoji. Zadovoljno je jeo a oko usta su mu ostali tragovi kolostruma, prvog majcinog mlijeka, prve njegove hrane. Mrgavi mali... Kad smo dosli kuci nastavili smo uspjesno dojiti, nismo imali nikakvih problema na samom pocetku osim dok mlijeko nije nadoslo, ali trudila sam se maksimalno, dala sam sve od sebe a i moj sincic, nije silazio s mamine sike, njegove prijateljice, utjehe, glavnog izvora snage.. Prolazili su dani i negdje oko petnaestog dana njegovog zivota poceo je da place i place. Mislili smo da su grcevi, nosali ga, davala sam mu siku stalno jer je trazio, sirom otvorenih usta mlatarao glavicom uz plac. Ali grcevi bi prosli, govorili smo, a on satima i satima nije prestajao plakat. Kad sam posla da izmasiram grudi, stiskajuci oko bradavica vidjela sam da ne izlazi niti jedna jedina kap. A moj andjeo vec satima place i trazi hapu. Morala sam mu dati flasicu, nisam imala drugog izbora. I to nam se desavalo par puta, ali u dojenju smo bili uporniji nego i prije. Stalno sam ga pustala da doji, nisam ga "upbrocavala", jeo je svakih pola sata, mozda, tacnije kako bi trazio. Napredna je beba, jaka, i brzo izvuce. Ali, stojim iza toga da je upornost najvaznija. Nastavili smo sa dojenjem, sada smo imali hvala Bogu hrane dosta, dovoljno ustvari. Mislila sam da se to desava samo na pocetku dojenja ali sa njegova dva i po mjeseca upalila mi se desna dojka, mastitis. Ali zahvaljujuci samo ringeraji i savjetima pojedinih clanica uspjesno sam svladala tu prepreku za jedan dan, tako sto sam kroz suze, kroz kisu suza od bola pustila svog halapljivka da sisa, iako mu je izlazilo kap po kap i bio je nervozan. Nesto sam izdajala pa mu davala na flasicu to svoje mlijeko, srecom prihvata i tako. Dojenje, masiranje i vreo tus su mi pomogli da mastitis tako brzo prodje. U tim trenutcima palo mi je na pamet svsta, u tom bolu rekla sam da necu ni dojit ali brzo su me prosle te grozne misli. Onda sam bila ljuta na sebe sto sam tako sta i pomislila. Dojimo i dojit cemo do zadnje kapi u sikama ma kakvu bol morali proc, a nadam se da nece je biti. Dojimo pa i kad ne bi bilo dovoljno, dojimo. Nikada nikoga ne osudjujem osim majki koje svjesno uskracuju dojenje svome djetetu. Uskracuju mu utjehu, toplinu, uskracuju i sebi taj najdivniji prizor njegovih njeznih usnica kako halapljivo hape ono sto mu je najsladje, ono sto mu je najdraze. Uskracuju sigurno zdravlje svome djetetu, ne misleci na to da dojenjem ce ga zastiti od svih nemilosrdnih bolesti. Zar ne znaju da mlijeko daje imunitet, da mu najvjerovatnije prehlada od tate nece prec ako doji, da sve mlijeko izlijeciti moze. Bogom im je dato da imaju bebu, a one ne zele da ga krane kako je, takodjer, Bogom dato. E, da, te mame osudjujem. Plakala sam kad sam mu morala dati flasicu, suze su me u grlu stezale kad je sisao cuclu a ja osjetila nisam. I zato sada jos vise cijenim svaki podoj, jos vise uzivam u njemu, gledam ga kako zadovoljno capce, kako se igra sa svojom sikom jer hapi nesto plavo doblo, gledam kako rukicom kad je uznao cuva svoju sikaru, kako je miluje, kako je gleda i smijesi se, ono lopovski, jer zna da slijedi njegov najdrazi dio dana, hapa na maminim grudima, uz toplotu i miris koji ga podsjeca na raj, uz saznanje da mama mu je najbolji prijatelj. Dojit cemo do posljednje kapi mlijeka.

ja se bas raspisa,...

DA


_____________________________

14.03.2010. :-) Erol

(odgovor članu niki83)
Neposredna veza do poruke: 20
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 11:52:35   
veeseelaa
Svoju bebicu sam rodila 28/12/2008 godine i odmah po izlasku iz bolnice naravno počeli smo sa dojenjem. Bebica je bila jaka, obzirom da je rodjena krupna pa je dojila svom snagom...
Ja sam bila zabrinuta prva dva dana jako jer mi se doimalo da mlijeka nemam uopšte a i bebica je često plakala. Patronažna je rekla da budem uporna i bila sam, uh kako sam se trudila, ma ne samo ja... i suprug i moja mama i svekrva i moja snaha user posted image  svi su radili na tome da se lijepo namjestim, da mi bebicu ugodno smjeste u naručje, kuhali su mi najkvalitetnije čorbe, kupovali najbolje sokove a tek koliko sam kompota pojela user posted image user posted image user posted image Probudim se jedno jutro kad dojke nabrekle a tvrde ko kamen, na dodir boli užaaaas user posted image user posted image
Snaha predlaže kupovinu pumpice za ispumpavanje mlijeka jer dojenjem se situacija ne mijenjauser posted image
Nevjerovatno kako smo se ja i bebica „mimoilazile“, meni kad nadodje mlijeko ona spava, kad presuši ona bi dojila.... nudila sam joj dojku dok spava al ona nije htjelauser posted image user posted image
Mlijeko koje bi izdojila stavila bi u flašicu i kad se bebi probudi davala joj
Patronažna je došla 3-4 dana nakon poroda i vagala je bebicu, konstatovala je da je bebi izgubila 200 grama, ja sam bila očajna! Rekla mi je da moram početi bebicu prihranjivati inače ću se morati javiti pedijatru a obzirom na gubitak težine bebice da se može desiti da me zadrže u bolnici zbog dodatnih analiza
Uh kako sam samo bila prepadnuta... pored ovog problema imala sam strašne muke s ranom, šili su me iznutra i iz vana, koliko sam samo potrošila kantarionovog ulja, rivanola, vir uložaka u prvom mjesecu user posted image user posted image user posted image
Teško mi je bilo naći pozu za dojenje, ne rijetko sam dojila stojeći naslonjena na zid.... stajala bi tako po 30-40 minuta, dok mi noge i ruke ne utrne user posted image
Nakon što sam „miksala“ dojenje i dohranu bebica je počela dobivati na težini, uh kako sam bila sretna user posted image  Bebica se često budila, patronažna je zaključila da je malena gladna a i stolica je bila zelena, tako da smo pojačali dohranu... ja sam imala sve manje mlijeka..... pokušavala sam ispumpavati, masirati dojke, piti razne čajeve al bilo je sve gore i goreuser posted image user posted image
Nakon mjesec dana mlijeka u mojim dojkama više nije bilouser posted image , bilo mi je žao, svi su me tješili, pa najvažnije je da beba napreduje
Šta bi sad uradila da vratim vrijeme? Zaista neznam, mislim da sam bila jako uporna i da sam se maximalno trudila, možda bi drugi porod bio lakši, možda ne bi tako bila iscrpljena... možda....
I ako je moja malena dojila samo 1 mjesec zna šta je DODA i stalno ljubi moje dojke i sa njima se igra kad je uzmem u naručje, zbog toga sam jak sretnauser posted image
 

< Poruku je uredio veeseelaa -- 28.6.2010 11:56:46 >


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

(odgovor članu aida.)
Neposredna veza do poruke: 21
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 12:10:17   
Anoniman
Zaspo anel pa da malo oduljim
Ovako je kod nas bilo opsirnije malo.......
A.sam rodila prije vremena .Sutra dan mi je poceo kolostum tec iz dojki.Sestra mi rece da pocnem izdajat i bacati to da nebi dobila upalu dojki jer je anel bio u inkubatoru.
Oko 22.navecer dodje setra i opet rece nama dvjema ,(bila jos jedna zena kojoj je beba bila u inkb.)da pocnemo ako mozemo izdajati mlijeko i njima davati svaka 3 sata da dajuuser posted image ...
Ja nisam imala pumpice,pa sam naz.rodicu da mi donesu sutradan.I stvarno donesese mi izdajala sam po 100ml nekad i vise...Tako svaka 3 sata sam nosila pumpicu njima i svoje pile obilazila
Cetvrti dan rekose mi najljepsu,vjest Anel MOZE BEZ KISIKAuser posted image .Donecemo vam ga na prsa ja presretna srce kuca ko ludo,jedva cekam da ga PRVI put uzmem u narucje i dojim.Ide sestra nosi ga meni oci pune suza,pokaza mi kako da ga stavim anel poce sisati ko malo telence i gleda me svvojim malim okicama
Nesto prelijep,osjecaj kad je uzeo dojku vuci ma za neopisati a jos ljepsi sto je uz mene
Odnesose ga tu noc opet nesto,da bi ga ujutro vratili.Dojila sam ,kad god je zaplakao tako mi rekli.
Kad se sve ustabililo ikao je imao mali kg.a doji fino pustise nas 6 dan kuci.
Sestra samnom,koja nas je ispratila poce davat savjete ,cudneuser posted image kao ako ti bude slucajno plako i imala slabo mlijeka imas formula pa mu kupi.Ja gledam u nju,sikreno pitala sam se sta je formulauser posted image user posted image Bogami nisam imala pojma ajd,znam sta je ad.al formula heheh ko izbezumljena i puna emocija
Umjeto da kaze doji,doji ona meni imas formulauser posted image ej,svasta ......
I da rece da dojim svaka 2 sata plakao ili ne
Ja budaletina neiskusna mlada,sama neznam nista poslusam ju.....
Dodjem kuci odma bebu na prsa dojio ....
Znala sam uvecer navijati alarm svaka 2.sata da doji plako ili ne a vecinom nije ...Znala sam gurat sisku u usta a on scipi usnice valjda nije bio gldana otkud sam ja znalauser posted image samo sam slusala ludu sestricu ...Nikad nisam spavala ej svaka 2 sata ja dojila.
Preko dana isto tako Vuklo se to jedno sedmicu dana
Tako da vec od druge sedmice druga prica Anel,poce plakat non stop...Znala sam bezbroj noci buljiti snjim u plafon.On vuce,vuce a iz sisku nista kako treba.
Nisam znala kako treba iskreno ni dojiti niko,me nije imao posavjetovati kako vecinom je samo iz jedne siske dojio.Nekako mi ruzo se bilo namjestiti na dr.siski.Ako anelu slucajo siska ispadne iz usta taj ti sisku ponovo nece u usta
Nisam imala od njega vrem.jest,pit ni spavat samo plakao ,plako.Kad sam otisla za ZE na kont.sa A.ped.mi rece da napreduje dobro al to za plakanje da izdajam mlijeko i da probam na flasu davati
Ja nisam imala pojma o flasi niti znala koju cucu niti stauser posted image ,kako???Svega me strah bilo
Dodjem kuci,uzmem flasu probam izadajt ja samo 50ml i to jedva izdojim...Hocu da dam na flasu sveki ce joj ja to,nemogu gledat mene stah anel mali sicusan ode mu nepce kao bla,bla i eto ga prestrasi me zena nisam ni znala dat flasu ni kako da ju uzme .Ona neznam kao strah je ej kad se sjetim
I nista pustim ja flasu opet ja nastavim dojit al nista A.neprestaje plakat i dalje
Ajd,u dani i nekako al u noci nikako
Kud nisam smjela ga dici da podrigne glava se odvaljuje strah me neznam kako???
Pa sta puta je povratio bljucnouser posted image
Nakon muce,15.dana odvedem ga nasem ped.kaze beba vam je gladna zelena stolica ,noci bez mrve sna i ja i on uvede ad.
Ja dodjem najprije 15min dojim dam ad.popije sve to da dignem da podrigne sve povrati sve......
Taj dan necu nikad zaboraviti kako je plako jer je navukao grceve bio na sisku citavu noc na meni jos nije spavao
Ponovo odem ped.tako kazem probl.kaze prekini dojiti daji samo ad.ako budes dojila samo ces mrljaviti s bebom ...Kad nemas dovoljno mlijeka
Ja kuci sjedenem pa placem ko godina jer neznam sta da radim damije dojiti a place a damije i ad.da ustimam zajedno al neide.A sto mi nerece prmjeni ad.mozda mu aptamil nije godio sa siskom nije jedan ad.
Al nije to nam rekla ja sam se toga sjetila tek nakon dosta vremena
Nisam ni ja znala odma.
Probala opet dojiti nije islo ,dobijem upalu siski i zavrsim na tabletama i antib.
Ostane na ad.
Toliko,mi je bio zao al sta cu boze.
Samo 15.dana sam uzivala dojiti ....
Imala sam muke i sa flasom nije znao uzet u usta on jako otvori misli siskauser posted image pa sam ga varala dam sisku dok scipi usta ubacim flasu nisam smjela dojiti pila lekove kao sto napisah gore
Dok se nije naucio na flasu...
Imali smo jaki 3,5 mjes.grceva na flasi dusa me bolila sto nisam umjela znala,dojiti jos.
Al nadam se da cu s drugim abd.imati puno vise iskustva i puno vise cu znati kako i sta.
Zamo,mi je sto je A.samnom to sve morao proci jer je njemu trebalo moje mlijeo no ikome,jer se rodio kao nedonosce .Krivim najvise sebeuser posted image jer sam bila upasena i strasljiva.....I svega sam se bojala.....
Zene moje budite uporne i dojite dojite dojite.I svaka cast koje doje:) svoje bebica i koje mogu ponosne neka budu na svoje siske i bebice:))



(odgovor članu aida.)
  Neposredna veza do poruke: 22
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 15:57:24   
aazra
Kada sam prvi pu ugledala moj mali "smotuljak" i stavila ga pored sike odmah je "pricapio" - snasao se finouser posted image
Bilo mi je malo tesko ispocetka kao i svima ali nema ljepseg osjecaja, a to znam jer dojim svog bebana vec godinu i osam mjeseciuser posted image

_____________________________








(odgovor članu Anoniman)
Neposredna veza do poruke: 23
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 17:32:02   
Anoniman
Ja sam dojila obje curice,mlađu još uvijek dojim,hvala Bogu odmah su prihvatile i nismo imali problema.
S prvom sam se kao i svaka majka ubijala u pojam pitanjem da li joj je dovoljno,jel gladna,još stanu neke desete osobe na svaki njen kmek dobacivati "ona je tebi gladna"user posted image user posted image user posted image   pa mora nekad zaplakati,još je imala i grčiće,Bože moj!
Stariju sam dojila 10 mj,voljela bih da sam duže mogla,ali sam neplanirano ostala trudna i čini mi se da se mlijeko samo počelo povlačiti.

Za mene je dojenje potpuno navršetkom dvije godine,a to što neki dr tvrde da je 6 mj sasvim dovoljno okačim mačku o rep,mlađu planiram ako Bog da dojiti do druge godine,pa možda i koji mjesec preko user posted image mada to smatram nepotrebnim,ali eto zato što toliko voli svoju siku user posted image

(odgovor članu niki83)
  Neposredna veza do poruke: 24
   RE: Moja priča o dojenju!
28.6.2010 20:01:23   
*pcelica*
Svoju pricu o dojenju zelim da podijelim prvenstveno zbog majki koje trenutno prolaze slicnu situaciju kroz koju sam ja prosla (mozda im mi uporne budemo inspiracija da budu uporne da ne odustaju odmah)
Stariju curicu sam bez ikakvih problema dojila osam mjeseci nakon cega je ona sam odbila a i nisam vise imala nesto mlijeka. Zbog toga sam mislila i ovu bebicu cu dojiti bez upale i regada, ali sipak. Sve negativno sto me je moglo snaci snaslo me je.
U porodilistu su mi bebicu donikeli nakon sest sati i rekli mi da je stavim na grudi ali ona nije gladna  jer su je one nahranile user posted image . Kad sam je prinijela na grudi ona je pocela da vuce a ja sam bila presretna, i tako sam je dojila par dana dok jedno jutro nisam mogla ustati iz kreveta od temperature  a grudi su mi bile kao dva kamena. Borila sam se sa temperaturom dva dana, tusirala toplom vodom stavljala kupusove liske ali slabo mi je pomagalo. Treci dan mi je dosla patronazna i rekla da moram doktoru zbog temperature koja nije spadala i zabranila mi unosenje bilo kakve tekucine jer sam imala mlijeka da mogu dojiti jos dvije bebe. Doktoru nisam otisla jer sam se bojala da cu zbog lijekova ostati bez mlijeka. Obloge sam nastavila stavljati  ali sam u toploj vodi namakala krpu i onda je jos grijala peglom da bude sto toplija, onda minutu dvije hladnu oblogu pa onda kupusov list. Nakon par takvih obloga napetost u grudima je popustila i meni je bilo puno lakse. Mislila sam tu je kraj mojom problemima, ali sam se prevarila. Nekih dvadesetak dana moja bebica nije htijela da doji. Prvo sam moslila da nije gladna ali kad sam joj kasicicom dala ona je sve sto sam izdojila pojela.Ostala sam sokirana jer sam shvatila da ce se ona odbiti od sike. Satima sam plakala jer su moji pokusaji dojenja izgledali kao sumo hrvanje . Sve sam mo guce polozaje isprobala skidala je do gola ali ona bi samo okretala glavi i vristala dok ne poplavi. Ni u jednom trenutku nisam htijela odustati i dati joj AD jer nisam htijela da joj dajem formulu a imam toliko mlijeka. Onda sam izbacila iz upotrebe sve sto joj je stvaralo konfuziju flasice i cuculu i ostala ustrajna u namjeri da necu odustati. Moji su mi bili velika podrska i puno su mi pomagali jer je bila nemoguca misija da je sama nahranim. Par dan je bilo tesko jer je ona trazila cuculu ali ja bih joj ponudila da doji sve dok je nije zaboravila. Sad joj je sest mjeseci i jos uvijek se uspjesno dojimo. Sada kad ogladni zavuce svoju glavicu meni u njedra i cvili a ja sva ponosna je dojim i nije me briga sto me ljudi na ulici cudno gledaju zato sto mi je desna dojka za dva broja veca od lijeve jer lijevu nikad nije htijela dojiti a desna puna mlijeka ja sam ponosna mama zato sto sam i pored svih problema usijela da dojim svoju bebu.
DA


_____________________________

<3. 20. 07. 04
<3. 27. 12. 09
<3. 03. 11. 15

(odgovor članu Anoniman)
Neposredna veza do poruke: 25
Stranica:   [1] 2 3 4 5   Sljedeća stranica >   >>
Stranica: [1] 2 3 4 5   Sljedeća stranica >   >>
Idi na:








Anketa

Trudnoca
Admin

Sta i kako ste pile od tableta koje vam je dr.propisao za trudnocu(Folacin itd ) i po koliko dnevno

odgovorite mi (98%)

odgovorite mi (2%)


Broj svih glasova: 47

Hvala na glasovima. Glasovala/glasovao si već na svim aktualnim anketama. Možeš napraviti svoju anketu!

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *