MajkaTereza
|
IZVORNA PORUKA: veeseelaa
minie nemoj je ti više tješit 
ja imam djevera neoženjenog, pa čovjek nije bio kući 3 - 4 dana
ima neku ribu ide kod nje i nema ga danima, kad dodje legne spavat ,smorila ga
meni bi bilo čudno da neko mlad i slobodan uhvati se kuće i i posjeta po 10 puta bratičini al ajd,nismo u istom fazonu življenja
a i nisam kući vala ni ja nešto 
i to ispijanje kafe svakodnevno sa sveki, ajd sve al za to treba zaista imati vremena, ljubavi, htijenja
ja takvo što gajim samo prema mojoj majci, svi drugi su drugi i nemam kad da ih stavim u svakodnevni raspored
Hahahaha jest vala, kakva je to utjeha - "Boga mi meni moja dolazi", kakva vam je to babska prica majke vam.. Sta je vama svima (ne svima, svima, vec vecini, znate sta mislim..) , zasto osudjujete svaku situaciju, svaku zenu, covjeka, pa zar svi moraju po vasem kalupu? A vi sto se sekirate, bezze vrijeme trosite, kakve veze to sto neko drugi radi ili ne radi ima s vasim zivotom?! Ja bih sad trebala da se roknem, svekrva mi je jednom vidjela dijete, ni za rodjendan ga ne zove, jednu tetku je vidio jednom, a drugu nikad vidio nije, i posto sam u procesu rastajanja sa mm, on nije vidio sina evo vec mjesecima. Sta ja sad da radim? Ne mozete kontrolisati sta neko drugi radi/ne radi, kakav ce biti, kako ce se ponasati.. Sekirate se dzaba, ne mozete promjeniti druge, i sta je najgore sto se moze desiti ako ne vidi amidzu 5 dana? Moj nije oca vidio mjesecima, i daleko je sretniji nego prije, jer bar ne mora mene gledati uplakanu, slusati njegovu dreku i gledati svakodnevne trzavice.. Zene drage, budite sretne sto su vam djeca zdrava, ako vam je muz na mjestu, uzivajte i u tome, budite zahvalne na zivotu koji imate, samo je jedan. Ako se budete sekirali kad je ko bio, kad ce ko doci i slicno, nece vam biti onako dug kao sto bi mogao.. A vi sto osudjujete, i mislite da svako ko se ne ponasa isto kao bas vi, ili da je bas vas kalup najbolji, shvatite da se zivot za minut moze promjeniti, nikad ne znate sta vas ceka, i ko ce na kraju bolje proci. Ja sam recimo sad sretnija nego sto sam ikad bila sa muzem, on dolazi iz jedne jako cudne porodice, negativa, osudjivanje, demoralisanje, i u principu mi je sad drago sto nisu htjeli da budu puno s nama, i dijete mi nisu okupirali.. Tako je kako je, izvucite ono najbolje iz svega - skupite snage da prihvatite ono sto ne mozete promjeniti, i da promjenite ono sto mozete..
A za DelSarH - sve je bona normalno prvih par mjeseci, jos su ti hormoni ludi. Ja bih ti savjetovala da provjeris hormone, i da popricas s nekim. Ja sam kad mi je siin imao 6 sedmica pricala sa Dzejnom, ona je na Mojmilu, i jako je fina, i puno mi je pomogla. Kasnije sam preska kod Sandre na Grbavici, takodjer divna. To je anksioznost, znaci moras naci nacin da kontrolises misli, a psiholozi su trenirani da ti s tim pomognu. Ne osvrci se na zlobne komentare, nasi ljudi su mentalno zaostali kad je u pitanju psiholog, u ostatku svijeta svi idu psiholozima kad je neka zivotna kriza. I ja sam sad kad mi je pokrenuto sve u vezi razvoda otisla da popricam parputa, i bas mi je godilo. I kao sto ti rekose zenice, radi nesto drugo dok ga drze da ne gledas. Kad je mrak, ne tjeras mrak da ide, vec upalis svijetlo - tako i ti, otjeraj taj osjecaj radeci nesto drugo, fokusirajuci se na osjecaj neces biti bolje. Zelim ti svu srecu, i drzim fige
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
. Valjda ce posjeta ili posjete 
. 
. Naime, imam osjecaj da cu poludjeti kad moj svekar i svekrva uzmu bebu, tepaju joj, ljube, pricaju kako ce se druziti kad poraste itd.Oni su dobri prema meni nikad mi nista lose uradili ali jednostavno od kako je beba dosla mene su poceli tako nervirati.Ja to ne želim i trudim se da to potisnem na neki nacin ali uvijek preovlada neki cudan oosjecaj u meni.Postanem tako nervozna totalno kao dr.osoba..Cak mi se desava i kad oni nisu tu da razmisljam kako su je drzali i pricali i pocnu me opterecavati neke crne misli.Trudim se da ih ne uvrijedim na neki nacin ali mislim da su i oni poceli primjecivati da sam postala cudna.Muzu sam ispricala kakav problem imam ali on smatra da to nije normalno i da sam zlobna. Ne znam sta da radim. Zanima me da li je neka od vas imala ili ima slican problem i kako se nosite sa tim.Da li ima nade da ce proci ovaj osjecaj jer mi po citav dan kad znam da ce doci traju psihicke pripreme il kad mi trebamo ici kod njih.Mada izbjegavam da idem ikako jer me to toliko izjeda iznutra. Oni inace dolaze svako 3 dan mozda i meni je to smrt jer znam da ce htjeti da drze bebu i najgore sto hoce da je drze svo vrijemerdok su tu a ja naprosto kuham. 
