|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Priča jedne doktorke iz porodilišta…

Uredništvo Ringeraja.ba, 12.10.2015
Priča zbog koje će vam suze poteći niz lice....
Ključne riječi:

image
/11


Ulazim u porodilište… Na porođajnom stolu mlada osoba koja ima dvadesetak godina, mršava, upalih obraza, tamnih podočnjaka. Ne čuje se…

Babica mi prilazi i kaže: “Doktorka, žena je dilatirana šest centimetara. Termin porođaja je kraj sljedećeg mjeseca, a beba je baš mala.”

“Kako se zoveš”, pitam i prilazim ženi. 

“Milica”, kaže jedva čujno.

“Odakle si?”, nastavljam sa pitanjima.

“Odavde“, kaže, “tu sam se udala“.

“Dobro Milice, što si tako mršava? Jedeš li ti uopšte”, pitam.

“Da, odgovara kratko. Dobro jedem. Znate doktorka, moj muž radi i zaradi, ne pije. Dobar je. Svaki dan imamo hljeba i ponešto skuvamo. Lijepo živim, ne žalim se” priča.

Ja počinjem da se ledim… Shvatam da je iskrena. Da je to stvarno tako. Ona stvarno jede samo jednom dnevno i misli da je to u redu.

“Milice, koga imaš ? Brata, sestru”, upitam.

“Samo sestru, doktorka, ali ona je u hraniteljskoj porodici. Znate, mama je umrla, tata radi po cio dan i nije znao šta će sa mnom. A bila sam vrijedna, čistila sam, kuvala. Odem na pijacu i uzmem zeleniš što bace. A bace dobru hranu. Kaže on meni, Milice našao sam ti muža. I doveo ga. Idi, dijete sa njim, biće ti bolje nego ovdje. I tako sam se ja udala“, kaže.


I je l ti lijep muž”, pokušavam da se našalim. 

“Dobar je“, prozbori i nastavlja da ćuti. Samo grimase na licu pokazuju da je boli. Mlada žena koja prihvata realnost, ma koliko bila teška, koja ne zna za bolje, mrtva u svojoj nemoći da bilo šta promijeni.

Babica mi donosi njene analize krvi.. Bacam pogled na papir i steže mi se knedla u grlu. Teška anemija, hipoproteinemija.

Znate, nastavlja, ovo je djevojčica. Zvaću je Anđela. Imam stvari. Sve sam oprala i složila, znate stvarno su ko nove. I pelene, imam i pelene. Nego, nemojte da se ljutite mislim da ću da se napnem.”

Napni se, Milice”, kažem i gledam u babicu. Svi ćutimo. Nemamo riječi. A iznutra nas steže, boli..

Hajde Milice, najjače što možeš, napni. Milica sluša, njeno mršavo tijelo daje svu svoju snagu, i ona se porodi. Beba mršava, ali lijepa, plače, crnokosa.

Dušo, mama te je dočekala. Dušo, dajte mi je da je ljubim”, kaže.

Uzima je, grli, ljubi i plače od sreće. 

“Dušo, ti si meni sve. Koliko je teška, doktorka?“, pita.

“Evo samo malo, Milice, izmjerićemo bebu”, objasnim. Beba je teška 2 200 grama. Terminska beba, beba gladne Milice.

“Lijepa je doktorka, stvarno je lijepa”.

“Jeste Milice, lijepa…

Tjeram babicu da joj donese stvari, da je presvučemo. Babica obara pogled. Odlazi u pripremu i donosi kesu, najlonsku, običnu i u njoj jedna stara spavaćica, jedna kesa uložaka i sapun.

“Milice, jesi li gladna, žedna?”

“Nisam, ješću kasnije. Ne brinite, ne treba meni mnogo”. I prvi put Milica ima osmijeh.

Izlazim iz porodilišta. Čeka me nizak čovjek. 

“Ja sam Milicin muž. Da li je Milica dobro?”

“Jeste”, kažem i gledam ga. Iznošena majica, ali čista, velika trenerka i pocjepane patike. Ruke, grube, ranjave. Porodila se i beba je dobro. Srećan je.

“Molim vas, dajte ovo Milici”, reče i pruža malu kutiju plazme i sok.

“Neka jede, treba da doji, a ja cu doći sutra.. Eto krenulo mi, imam da radim,..”

Odlazim puna tuge. To je stvarnost. Tu oko mene.

Sutradan u viziti, dolazim do nje. Osmjehuje mi se. Miriše na sapun, oprane kose u spavaćici sa porođaja, koja je čista.

Shvata moj pogled. Gleda me u oči i kaže.

“Oprala sam je i osušila se. Toplo je. Vidite”, kaže i pokazuje na stočić kraj kreveta.

Sokovi, napolitanke, plazme, čokolade.

“Dale su mi, nisam uzela… Kažu, jedi Milice, vidi kako si mršava, a mi debele”.

Namještam osmijeh i gledam oko sebe… Ove divne žene iz sobe su osjetile da treba da joj pomognu i donijele su joj od uložaka do hrane, a da je pritom ni jednog trenutka nisu uvrijedile..

Dolazi dan otpusta. Pri polasku Milica dolazi da se zahvali…

“Hvala vam na stvarima za bebu. Nije trebalo.

“Neka Milice, uživaj. Nije to ništa.”

“Hvala , hvala…”

A on ih čeka… Ljubi ih u kosu i daje Milici jednu ružu… Tako se valja…

Gledam ih i mislim… Koliko ti je stvarno potrebno da budeš srećan? Zaista ne znam…

Izvor: bebac,com

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Prirodan izbor za miran san vaših mališana
Odabir pravilne i kvalitetne ishrane kojom ćete omogućiti da vaši mališani utonu u miran san predstavlja izazov za svako...
5
OSAFLAT® za kolike - nježna pomoć za naše ...
Za grčeve i nadutost dojenčeta, bolove u trbuhu… Nekog od Vas čeka i poklon paket Viennapharm proizvoda. Učestvujte!
4
Svi hoće da drže bebu, ali ko drži mamu?
Majčinstvo je neprestano donošenje odluka, pravljenje uspomena, pokušavanje i pravljenje grešaka. Pokušavamo da odgojimo...
4
Babies&Smiles prekrivač za dojenje
Uživajte u proljetnim izlascima uz Babies&Smiles prekrivač za dojenje
3






Anketa

Šta da saznate...
пеперутка16

..da nosite trojke, šta bi uradili?

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *