MELLI
|
IZVORNA PORUKA: ena23
Draga moja...zaista mi je zao sto si u situaciji kakvoj jesi i ne znam uopst ekoliko imam pravo komentarisati i davati savjete, ali evo pokusat cu, a naravno uvijek ej na tebi da odlucis zadnja...
ja imam par pitanja za tebe a to je: ako uradis abortus i dodjes kuci i za dva dana se pokajes, hoces li kriviti svog muza sto ti nije bio veca podrska? ili svekrvu sto te natjerala na to? ili zivot i sudbinu? ili ces sjesti i poceti plakati i kriviti sama sebe sto nisi bila jaca? jer kako god, ako se poslje pokajes, ma koga ti poslje krivila, djete je otislo, i sve sto ces moci je da mrzis jos vise svekrvu, da pocnes mrziti svog muza ili da izgubis svako postovanje prema sebi kao licnosti...
Naravno, ako znas da se neces pokajati poslje to je vec druga prica... ali mislim, s obzirom da nisi neka teenager-ka kojoj se eto slucajno zakacilo, da hoces...
i najvaznije, kao sto neko rece, djete nisi sama pravila pa ne bi trebalo ni da sama ostanes u takvoj situaciji, fino svog muza pored sebe i objasni sve cinjenice, kako se osjecas, kako on, kako bi se poslje osjecali, sve sve sve... ako je vec musko nek pokaze malo tih muda pa nek i on preuzme malo odgovornosti...
Ovo gore trebalo bi biti otprilike moje mišljenje,samo ću dodati još nekolio rečenica.
Naravno da je pored male bebe, jako teško dobiti još jednu malu bebu,znam to iz vlastitog iskustva.Razlika između moje djece je godina i po,i ja tačno znam o kojem umoru ti pričaš.Isto sam se osjećala kada sam ostala drugi put trudna.Hanna je tada imala samo devet mjeseci,još uvijek sam je dojila,premalo je spavala,po cijeli dan bila je samo samnom.Ludila sam od umora i nespavanja.Zadnje što mi je trebalo bila je još jedna beba,ali eto desilo se.
Rodila sam naravno.Bilo mi je užasno teško prvih mjeseci,ali eto to tako brzo prođe,da nisam ni svjesna da je mom sinu sada skoro deset mjeseci.
Vjeruj,da kada ga danas gledam zna mi proletjeti kroz glavu šta da ga ne daj Bože nisam zadržala,da sam abortirala,kakav bi bio moj život.
Užasno mi je naporno i teško,sama sam sa njima po cijeli dan ,ali guramo iz dana u dan,i sve je lakše.
Što se tiče tebe i TM nekako mi se čini da vas previše definišu vaše porodice,ko je, kome ,šta,kako.??????
Nekako mi u svim tvojim postovima akcenat na moji i njegovi.Ne osjećam vas kao odrasle, samostalne osobe koje same uređuju svoj život.Izvini ako sam gruba.
Imam osjećaj da su TM,a djelimično i tebi po rođenju zaboravili odrezati pupčanu vrpcu.
Ova ŽIVOTNA odluka ne bi se trebala puno ticati ni tvojih , ni njegovih roditelja,nego vas kao roditelja.Želim ti puno sreće i pružam ti maksimalnu podršku,ma šta da odlučiš
|
, ako ne želiš i nisi spremna to je druga stvar 
a ako se i dogodi potrebno je napraviti testove jel mogu negativno utjecati na plod,vjeruj mi jel imam takav slučaj u obitelji..... 
.Zalosno,tuzno,sokantno...Bol je bio neizdrzljiv fizicka i psihicka uz to.Nakon 6mj.pauze ponovo sam ostala trudna i sve je proteklo hB u najboljem redu,da bih se odmah nakon 8mj.odlucili ponovo svjesno za drugu bebu i OPET spontani
.Osjecala sam se jadno..ali sam ostala pri svojoj odluci.Tek oni pogledi kako su smetali i komentari 'sto ce ti,jes li normalna?Nemogu da nekazem da nije bilo tesko psihicki i financijski ali izdrzalo se
. Ali eto svega ima u Bozijoj basti.
Odštampaj
