/11 /11

Za aktuelne sadržaje i vijesti iz svijeta roditeljstva i trudnoće odaberite Ringeraju kao svoj omiljeni izvor na Google-u.

Postavi

Zapravo, znala sam osnovno: Stavi bebu na dojku, i ona će sisati. Dosta od mene, zar ne?

Nekako taj naizgled prirodan proces svi stavljaju u drugi plan, iza onoga „kako ću tiskati bebu van“, i onda imamo priče poput „nemam mlijeka“, „jako mi je mlijeko“, ili „nije kvalitetno“, i slične.
Nažalost, u mojoj okolini, dojilački staž žena je jako mali, pa nisam imala neko iskustvo koje bi mi bilo od pomoći, tako da sam se nadala da ću nakon poroda imati tu sreću (čitaj „dobiti na lutriji“) da dojim. Opet sam u sebi mislila da će sve biti u redu, jer, zašto bi me tijelo izdalo kada naše malo sunce dođe, ako 9 mjeseci sasvim dobro funkcioniše?

I došao je taj dan, kada su mi nekih 12 sati nakon poroda donijeli bebu. Sestra mi je pomogla pri prvom „konektovanju“, i to je bilo to. Doduše, ne baš tako uspješno, jer sam se kući vratila s regadama, treći dan. On je uživao od prvog dana, ja nisam, da budem iskrena, ko će uživati pored krvavih bradavica i one iscrpljenosti od poroda.
Onda je krenulo dojenje non stop. Da, da, non stop. Da mi je neko pričao da ću samo ležati i mijenjati strane, ne bih vjerovala. Osjećala sam se kao na nekom „pojilištu“, jer na to se svelo majčinstvo prvih dana, dojenje na sat, sat i pol. Kupanje je bilo misaona imenica, barem ono kupanje na koje sam navikla, sada je bilo ono vojnički minut-dva i dosta da se samo polijem vodom. Frizura? Kakva frizura. Gosti? Zar je neko dolazio, ja sam bila u „sisa-sobi“.

Onda se cijela priča preokrenula kada sam ja počela da uživam u dojenju, negdje oko trećeg mjeseca. Naime, dobila sam jedan čarobni osmijeh, i od tada uživamo zajedno. Osmijesi su se nizali, nižu se i dan danas, dojenje se skratilo, razmaci između dojenja postali su duži, a ja sam imala vremena da se okupam kao nekad. (U ovoj priči ima i temperatura i mastits, ali hej, to je sve normalno u uspostavljanju ritma!)

Popularna „hapa“ je od početka imala zabranu prelaska kućnoga praga, a danas nam, hvala Bogu,i ne treba.

Drage moje, samo budite ustrajne i uporne da svojim zlatima proslijedite ono najbolje što im je Bog dao, i sav trud će se sigurno isplatiti .
Moja parola je : Dok budem dojila mlijeka će biti, a ne, dojit ću dok bude mlijeka!