/21 /11

Ravna stopala su jedan od najčešćih deformiteta

O kompleksnosti građe i funkcije stopala najbolje govori činjenica da je svako stopalo građeno od 26 kostiju međusobno spojenih sa 33 zgloba i više od 100 mišića, tetiva i ligamenata. Stoga i ne iznenađuje da je jedan od najčešćih deformiteta lokomotornog sistema djece školskog uzrasta ravno stopalo. Problem je utoliko veći jer se ravno stopalo vrlo često  javlja u kombinaciji sa potpuno spuštenim svodom stopala („fallen arch“). 

Treba naglasiti da je  formiranje stopala dinamičan proces tokom period rasta i razvoja djeteta te da je u tom smislu karakterisan anatomskim varijacijama. Do 18. mjeseca života  ravna stopala su fiziološka pojava, a po nekim autorima i do 3. godine djetetovog života (mada se u anglosaksonskoj stručnoj literaturi ovaj period produžava do 5. čak i do 6. godine života). Deformitet se  uglavnom uočava prilikom obaveznog sistematskog pregleda za upis u školu. 

Srećom,  ravna stopala  nerijetko osim estetskog efekta ne uzrokuje nikakve tegobe niti funkcionalna ograničenja.

Kako i zašto se javljaju ravna stopala?

Ravna stopala mogu biti urođena i stečena. Kod stečenih je prisutna i predispozicija za nastanak, odnosno nasljedni faktor.  Danas su djeca uglavnom prezaštićena u prvim godinama života kada se formiraju svodovi (roditelji ih često nose umjesto da hodaju), pa su uslijed toga mišići stopala nedovoljno ojačani i popuštaju pod dječijom težinom u periodu samostalnog hoda. To se dešava i kod gojazne djece kao i kod djece koja  naglo izrastu. Nerijetko i sami roditelji nesvjesno prave greške  koje vode ka pojavi ravnog stopala. To se najčešće očituje u ranom uspravljanju djeteta i poticanju toga “…da što ranije prohoda…” u periodu kada za to nije sazreo niti mozak niti lokomotorni sistem. 

Ravna stopala se mogu javiti i u sklopu nekih drugih stanja (cerebralna paraliza, neuromuskularne bolesti, genetski uslovljeni sindromi) kada predstavljaju samo jedan od simptoma osnovnog oboljenja.

Roditelji su često u nedoumici i pri  izboru adekvatne obuće za mališane koja treba da bude odgovarajuće veličine, primjerena djetetovim aktivnostima (cipele i sandale za hodanje, patike za sportske aktivnosti).

Kako prepoznajemo ravna stopala i koji su simptomi?

Ovdje treba naglasiti dva oblika ovog stanja odnosno postojanje  tzv. rigidnog i fleksibilnog ravnog stopala. Naime, kod djece sa fleksibilnim ravnim stopalom se  prilikom stajanja na prstima jasno uočava formiran svod, dok se pri osloncu na puno stopalo on gubi. S druge strane, kod rigidnog oblika  stopalo je uvijek zaravnjeno bez obzira stoji li dijete na prstima ili se oslanja punom površinom tabana. 

U tom smislu prvi korak pri pregledu je posmatranje stopala pri  osloncu na podlogu – prvo punim stopalom, a zatim stajanjem na prstima – posmatramo postojanje ili nepostojanje svoda pri ova dva položaja (odnosno da li se radi o fleksibilnom ili rigidnom ravnom stopalu). Zatim slijedi pregled stopala dok nisu pod opterećenjem tj. dok dijete sjedi. Također možemo da koristimo jednostavan test kojim procijenjujemo otisak koje mokro  djetetovo stopalo ostavi na listu papira.  Ukoliko ima odstupanja u odnosu na normalan otisak, dijete treba odvesti na pregled kod ljekara. Drugi način da provjerite da li je došlo do deformiteta jeste da dijete stane bosim nogama ispred vas okrenuto leđima. Ako vam se učini da je Ahilova tetiva na peti iskrivljena u stranu, a peta zarotirana u polje kao i da je oslonac stopalom o pod na unutrašnjoj strani, onda je gotovo sigurno da dijete ima ravna stopala i spuštene svodove.

Većina djece sa ravnim stopalom nemaju tegobe, pogotovo ukoliko se radi o fleksibilnom stopalu kod kojeg tokom rasta i razvoja djeteta spontano dolazi do formiranja svoda. Ukoliko se simptomi ipak jave, oni zavise od tipa deformiteta, a dijete se najčešće žali na:

• Bolove i grčeve u stopalu, nozi i koljenu
• Nestabilnost u skočnom zglobu
• Nespretnost pri hodu ili trčanju
• Ne mogu dugo da hodaju, nerado trče
• Brzo se zamaraju, izbjegavaju bavljenje fizičkim aktivnostima
• Imaju teškoće sa obućom.

Oprez! Uvijek treba imati na umu da ravna stopala mogu uzrokovati teške poremećaje statike i dinamike cjelokupnog tijela, i u ekstremnim slučajevima čak i invalidnost.

Kada i kako liječiti ravna stopala?

Ukoliko je dijete bez simptoma i funkcionalnih ograničenja, tretman često nije niti potreban, ali su neophodne redovne ljekarske kontrole.

Kada god se pruži prilika za to djetetu treba omogućiti da hoda bosonogo (po pijesku, travi, šljunčane plađe), a što nažalost veoma često i nije moguće u urbanim sredinama. Roditelji bi kroz igru trebali poticati aktivnosti koje korektivno djeluju na ravna stopala – hvatanja predmeta na podu nožnim prstima (klikeri, kockice, maramica), hod na pstima ili petama. Cipelice ili patike bi trebale da budu sa đonom koji je dovoljno elastičan i savitljiv da dječija stopala mogu da “osjete” podlogu po kojoj hodaju i da se na taj način formiraju.

Ako i pored navednih mjera ne dođe do korekcije deformiteta i dijete i dalje ima simptome vaš ljekar će vas uputiti u dalje postupke. To porazumijeva svakodnevne specifične vježbe za jačanje mišića stopala kao i korištenje anatomskih (ortopedskih) uložaka, za  rasterećenje stopala i pravilnu raspodjelu pritiska stopala na podlogu. 

I na kraju. Problem ravnih stopala će se u većini slučajeva razrješiti tokom rasta i razvoja djeteta, uz poštivanje navedenih preporuka u kućnim uslovima.  Ali svakako moramo biti svjesni činjenice da to ponekad zahtjeva mnogo roditeljskog strpljenja i umješnosti kako bismo u svim ovim aktivnostima pridobili naše mališane. 

dr Branka Babić 

Učestvuj u diskusiji i podjeli s nama svoja iskustva na temi:

Dus tabani / ravni tabani kod djece!