/11 /11

KADA netko toliko stručan kaže da moderno roditeljstvo baš i nema pretjerano puno veze s našom tisućljetnom antropologijom, bilo bi u redu povjerovati, zar ne? O toj je temi, a posebno o temi zajedničkog spavanja s bebama, nedavno govorio vrsni svjetski antropolog i stručnjak za bebe dr.James J. McKenna koji je ujedno i direktor Mother-Baby Behavioral Sleep Laboratoryja. 

Njegova priča o čuđenju modernom roditeljstvu započela je naravno kada je njegova supruga čekala prvo dijete. 

"Kao i svi mladi roditelji okružili smo se knjigama i modernom teorijom odgoja djeca, no nakon izvjesnog vremena prelistavanja i čitanja zaključili smo da te knjige ne samo da nam ne trebaju, jer daju toliko kontradiktorne poruke, već nam se čini da se uvelike razlikuju od antropologije koju smo učili i proučavali. 

"Ili mi ne znamo ništa o antropologiji ili svi ovi moderni stručnjaci ne znaju baš ništa o bebama.", zaključio je prije dužeg objašnjenja. 

Čini se da je zapadno društvo zaboravilo da bebe imaju svoje potrebe i da bi ih trebali slušati, a ne od prvoga dana pokušati utjecati na djecu kako bi ona postala sve ono čemu težimo. U tome je osnovni problem. 

Studenti antropologije već na prvom satu uče da je ljudska novorođenčad najosjetljivija, da im treba najviše dodira i blizine, da se ljudske bebe razvijaju puno sporije od drugih bića i da im zbog svega toga treba puno više brige nego životinjama. 

I razvoj mozga pa samim time razvoj svega kod beba je puno sporiji nego kod drugih, sporije teče i razvoj probavnog trakta, ma uopće svega i zbog toga su bebe puno nesamostalnije od drugih.

Znate li koliko bebama znači dodir majke? Znate li da svojim dodirom i svojom blizinom utječete na svašta, ne samo na bebino raspoloženje i sigurnost. Samo jednim dodirom možete utjecati na bebin krvni tlak, na njihovo disanje, temperaturu, razinu stresa te rast i razvoj. Samo malim dodirom i toliko potrebnom blizinom bebi ćete dati puno više od hrane i pažnje, a moderni bi roditelji to svakako htjeli nekako ukinuti. 

Naravno, postoje bebe koje lakše zaspu same, ali to je stvar navike, a ne njihove potrebe da spavaju sami. Da se bebe pita mama nikada ne bi ni na sekundu otišla od njih, a kamoli ih ostavila cijelu noć same. Ne postoji nešto što se zove samostalna beba. Uvijek postoji samo beba i roditelj. 

Provjerite koji put kako vaša beba diše, pratite svoje disanje i vidjet ćete nakon samo nekoliko trenutaka da će beba početi sinkronizirano disati kao i vi. Toliko je jaka poveznica između bebe i roditelja da je stvarno nelogično učiti moderne roditelje da od prvog dana postavljaju bilo kakvu granicu između sebe i tom malog tek rođenog bića. 

"Dokazuju to i brojna istraživanja na ljudima najsličnijim bićima, na majmunima, koja su dokazala doista jak utjecaj blizine majke. Mali su majmunčići nakon kratkog vremena nakon što je majka maknuta od njih pokazali priličnu razinu stresa, nepravilan ritam srca, čak i pad imuniteta ukoliko je majka bila duže vrijeme odvojena od mladunaca. Pa kada su oni tako osjetljivi kako su onda tek osjetljiva najosjetljivija bića od svih - ljudske bebe?", pojasnio je profesor McKenna te istaknuo da je upravo zbog takvih rezultata istraživanja poželio još više prodrijeti u temu te je sa svojim timom okupio stručnjake kako bi otkrili postoji li doista i u kojoj mjeri razlika između beba koje spavaju same i beba koje spavaju uz svoje roditelje, majke najčešće. I doista - rezultati su otkrili razlike, baš ovakve kakve smo popisali na slučajevima malih majmunčića. 

To je nešto što su naše bake očito znale jer ih nitko nije uvjeravao u suprotno. Današnji stručnjaci za roditeljstvo oglušuju se o antropologiju i čine sve kako bi moderne roditelje nagnali na neka nova pravila ponašanja koja će nas udaljiti od naše biologije, a približiti robotima jer kako inače objasniti težnje modernih ljudi koji kažu da bi ljudi trebali spavati minimalno osam sati dnevno, a bebe i duplo više - te da bi mala djeca obavezno trebala spavati cijelu noć. 

Toga u antropologiji nema. Svi smo mi toliko individualni, naši su dani toliko drugačiji da je prilično nelogično nekome, čak i odrasloj osobi, naložiti da mora spavati od 23 sata sve do sedam ujutro, jer ukoliko to ne čini mogli bi im prišiti dijagnozi nesanice. 

Danas se stvari pokušavaju strpati u nekakve okvire kao da smo doista roboti, na što bi se odrastao čovjek još možda i mogao prilagoditi, ali malo dijete koje osjeća, koje je još uvijek premalo da misli i izražava svoje potrebe - tko će njih strpati u okvire? 

Hoće mama i tata - stvarat će naviku od prvoga dana i u tome će možda i uspjeti, ali nauštrb ljudske biologije i na koncu stvarne ljudske potrebe. Njihove potrebe. 

Zapadnjačko je društvo postalo toliko striktno, toliko upakirano u okvire da zaboravljaju da su bebe mala bića koja tek uče i koja žive po pravilima svojih instinkata. Bebe nemaju plan da čim se rode svojim roditeljima zagorčaju život. Zapravo, do otprilike šest-sedam mjeseci djeca nemaju ono što je danas uvriježeno misliti - svoje želje. Oni imaju potrebe i ne žele zbog toga ni manipulirati svojim roditeljima niti im život činiti teškima. Ma zapravo, bebe ne žele ništa više od onoga što trebaju - a trebaju blizinu i skrb svojih roditelja. I po danu i po noći. 

Izvor:INDEX.HR