/11 /11

A onda je u dobi od približno četiri Emine sedmice moj muž morao otići na službeni put i još isto večer, kad sam Emu odnijela spavati, odjednom je, po mom mišljenju bez razloga, počela jako plakati. Pomislila sam da plače jer je navikla da je uvečer stavi na spavanje moj muž i da je to razlog za plač. Međutim to nije bio plač kao obično, bio je vrlo glasan, grčevit plač koji je trajao vrlo dugo. Nije pomagalo ni nagovaranje, ljuljanje, pjevanje, držanje na rukama… 

Nisam znala šta uraditi, pokušala sam sve čega sam se mogla sjetiti: hranjenje, podrigivanje… Imala je čistu pelenu, a ni uobičajeni način uspavljivanja nije pomogao. Konačno mi je iscrpljena od plača zaspala u naručju. Budući da se sasvim umirila, odahnula sam i stavila je u krevetić. Nakon nešto više od sat vremena opet je počela plakati, opet je bila neutješna i zacrvenila se u licu. Ne mogu se sjetiti kako sam je uspjela utješiti, ali smo na kraju, skroz iscrpljene, zaspale. 

Sljedeći dan sve je opet bilo u redu, dan je tekao ustaljenim redoslijedom, a uvečer opet plač i čitava se priča ponovila. Bile smo budne gotovo cijelu noć i sada sam već bila jako zabrinuta. Na sreću, muž se idući dan vratio kući i nadala sam se da će sada sve biti u redu. Ali nije bilo. Uvečer je Ema opet dobila napad plača i budući da sam se već jako brinula, nazvala sam svoju sestru koja ima malo stariju djecu i pitala je za savjet. Smirala me i rekla mi da je riječ o kolikama i da najvjerojatnije neće biti većih problema, ali da svejedno odem sutradan do pedijatrice da pogleda je li s Emom sve u redu. 

Pedijatrica mi je rekla da je moja sestra u pravu i da su to grčevi koji se zovu kolike. Budući Emu nisam dojila, preporučila mi je da u apoteci kupim posebnu mliječnu hranu s manje laktoze za dojenčad koja imaju tegobe zbog kolika i da će to pomoći. To sam i napravila pa je nakon nekoliko dana stvarno bilo bolje. Ponekad se noću još budila i plakala, međutim to nije bilo ništa u usporedbi s borbom koju smo vodile svaku noć do tada. 

Mama Željka iz Mostara