/11 /11

Cijeli život slušam o dojenju, koliko je dojenje bitno za zdravlje bebe i puna pozitivne energije i nade jedva čekam da počnemo dojiti. Donose mi bebu po prvi put u sobu i od 7 žena jedino ja nemam NI KAPI MLIJEKA.

Bebu stavljam na grudi i ona snažno sisa ali ne guta jer nema ništa u njima. Svijet mi se srušio. Medicinske sestre rade masažu i manuelnu ekspresiju, ni kapi. Beba dobiva prvo adaptirano mlijeko, ali je vraćam na dojku i ona ne odustaje, i dalje sisa na prazno. Dojke premekane.

Dan izlaska iz bolnice ostao mi je u sjeni nedostatka mlijeka, osjećala sam se tako prazno, promašeno, beba se rodila a ja sam već prvi dan zakazala kao majka, ne volim se ni sjetiti tih dana. Zamolila sam sve iz porodice osim mojih i roditelja MM da ne dolaze prvih dana jer sam shvatila da će ovo sa dojenjem zahtijevati pravu bitku, za koju je prije svega potreban mir. A onda, sva sila čajeva za dojenje, mlijeka, kompota, čorbi, tusiranja dojki vrelom vodom i vruće obloge, masaža i uporno držanje bebe na dojci prije svake i poslije svake bočice AD mlijeka. I onda, tek 5. dan, nakon što su svi od mene digli ruke krenuo je kolostrum, gust i žut i beba je bez obzira na 5 dana flašice i AD mlijeka nastavila dojiti kao da flašicu nikad nije ni probala. I nastavila sve do danas. Cijelo vrijeme dojila sam na zahtjev, beba je nekako od početka uobročila samu sebe, dojila je svaka tri sata, rijetko na dva sata. Ja sam nastavila s istim režimom pića i hrane cijelo ovo vrijeme, najmanje dva litra čaja od komorača, anisa i kima, kompot i čorbe, kuhani ječam.

Veoma je bitan mir, nastojte svim silama to sebi obezbijediti, nisam dozvoljavala nikome osim MM da bude u sobi dok dojim, ali isto tako i u mislima sam dok dojim bila sama s bebom, nisam dozvoljavala da osjetim bilo kakvu negativnu emociju dok dojim ili držim bebu u rukama, to je vrijeme bilo samo naše. Prvi mjesec je dobila 1100 grama, pa 1300, pa 1500. Drugi izazov desio se uporedo sa prvim skokom u razvoju, negdje pred kraj prvog mjeseca, nakon tri dana nesanice i možda pet šest sati sna za cijela tri dana, mlijeko je jednostavno stalo, nakon poštenih 5 sati spavanja dojenje se ponovo uspostavilo. Nisam joj za prvih pet mjeseci davala čaj i vodu jer nisam htjela da u tako malom zelucu bilo sta uzima mjesto mlijeku i stvara osjecaj sitosti onda kada to nije.

Uspješno dojenje nije nešto što pada s neba, to je aktivan proces i započinje mnogo prije nego se beba uopšte i rodi, sa svih strana sabirete informacije, priče o uspješnom i neuspjesnom dojenju, šta vam moze pomoći da povečate količinu mlijeka, šta su izazovi kojima morate odoliti, i onda kada se beba rodi i kada mlijeko krene nepostoji veće i bitnije obaveze od one prema tom malom djetetu. Ono se rodilo ne da ga uklapate u svoj svijet već da se vi prilagodite njemu. Svoj život, svoje potrebe i navike prilagođavate bebi, dok se beba ne adaptira na vanjski svijet i porodicu. Nemojte bebin plač tumačiti odmah kao glad, pratite broj mokrih pelena i boju i učestalost stolice. Moja beba bi zbog grčeva prekidala dojenje i tek kad bi utonula u prvi san, nakon pola sata ili sat nosanja, počinjala bi ponovo da doji, i tako za svaki podoj.

Pijte Divku a kad se grčevi bebe smire počnite i sa sokom od svjezih narandži, od toga meni mlijeko i dalje nadolazi kao ludo.

Moram iskazati veliku zahvalnost RR i posebno savjetima Lejle Ka, mnogo puta sam se našla u nedoumici a njeni savjeti bi mi uvijek pomogli. Imam mali prijedlog, napravite nesto kao vodić za dojenje za prve dane i pošaljite ih svim budućim mamama na adresu, dok imaju vremena da vrijeme provode na internetu, da se na vrijeme informišu o najbitnijim izazovima procesa dojenja, da ne odustanu od sebe prije vremena.
Pozdrav svima i puno sreće i lijepih trenutaka sa vašim malim bebama!!!