|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (09.05.-13.05.2016) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Moja priča o dojenju: scarlet

Višnja Tomić, Uredništvo Ringeraja.ba, 22.11.2010
Moja priča o dojenju ne počinje nažalost na dan rođenja mog bebija, jer sam porođena na CR.
Ključne riječi:

image
/11


Prva dva dana mog boravka na intenzivnoj, bebija sam vidjela po 2 puta dnevno na 1 minut. Rečeno mi je da ne mogu dojiti, jer mlijeko kod CR sporije nadolazi i ja sam to shvatila zdravo za gotovo.
Inače, nisam se mnogo informisala o dojenju, jer sam mislila da bebu staviš da doji i ona doji i da je najbitnije da ima dovoljno mlijeka. Iako sam već od 5. mjeseca trudnoće primjećivala po koju kap mlijeka na maici, a u 9. mjesecu se budila mokre maice, pred porod sam se opijala čajem za dojilje i sokom od jabuke i molila Boga da samo bude dovoljno mlijeka. Mislila sam da ću bez problema dojiti, ako ga bude dovoljno... Grdno sam se prevarila...
Treći dan premještena sam sa intenzivne i bebi je bio kraj mene. Pored bolova od reza nisam ni primjetila šta se dešava sa grudima i bila sam presretna kada je sestrica rekla da mi je mlijeko nadošlo i da mogu dojiti. Stavila sam bebija da doji i bila preplavljena osjećajima nježnosti, ali...ta sreća nije dugo trajala. Uskoro je počeo plakati i ja sam shvatila da on uopšte ne doji, nego samo drži dojku. I dalje sam pokušavala, ali on je ili držao ili odbijao da je prihvati. Kada su sestrice došle da nose bebe na dohranu, ja sam dala svog malca misleći da je to najbolje trenutno rješenje. Vratili su ga u polusnu, zadovoljnog zbog punog želuca i spavao je oko1,5h. Probudio se i plakao, shvatila sam da mu treba više hrane, jer je rođen sa 4 kg i odmah ponovo pokušala da dojim, ali ništa, on bi samo držao dojku i to je već počelo da boli. Ja sam ga dalje davala da ga nahrane kad bi sestre dolazile, a u međuvremenu ga pokušavala dojiti, čim bi krenuli prvi znaci gladi, ali to se završavalo njegovim plačem. Već sutradan meni je mlijeko toliko nadošlo, a bebi nije htio vuči, da mi je sestra rekla da ću uskoro biti slučaj za hirurgiju i da to hitno moram izdojiti. Ja prestrašena dobijem informacije od ženica u sobi kako da to učinim, snađem se i za pumpicu, ali u međuvremenu smjene sestrica se smijene i dođe druga, koja se izgalami zbog pumpice, jer će to kao još više pogoršati moje stanje. Rekla mi je da kupim avent mast i da dalje „guram“ dojku bebi i sve mora funkcionisati. Taj dan je svaka sestra koja bi došla da mi pomogne stiskala bradavicu, a ja sam plakala od bolova i u neka doba prestale su me i zapažati, a ni ja se više nisam usuđivala tražiti pomoć. Jedna kaže ispumpaj, druga kaže, ne nipošto... Ja ionako ništa ne razumijem, djete mi gladno, sve me boli, ma najradije bih išla odmah kući.
Četvrta noć u bolnici je bila takva da sam već počela dobijati blagu temperaturu,žeđ je bila sve jača, a ženice u sobi su mi govorile da ne smijem unositi tečnost, jer će mi biti još gore stanje sa grudima, ragade su sve gore izgledale, a bebi je zadnji put bio nahranjen u 24h. Probudio se oko 1 i 30 i plakao, ja pokušavala da dojim, da izdržim do 3h dok ponovo neko ne dođe po njega, ali prošlo 3h niko ne dolazi, bebi plače,...znam da je gladan, a ja više nemam snage da ga držim, skoro cijelu noć sam provela u sjedećem položaju pokušavajući dojiti, sad već osjećam i upalu leđnih mišića, a bolovi od CR su sada ništa u usporedbi sa bolovima u grudima. Pokušavam dozvati sestru, zovem i zovem i plačem, jer moje djete plače od gladi, a ja ga ne mogu nahraniti. Pitam se kakvi su ovo ljudi, kad neće da pomognu, kakva sam ja majka, tek rodila dijete a već ga iznevjerila. Znam da  zvuči smiješno, ali moje malo srce je plakalo već nekoliko sati bez prestanka i ja sam mislila da će mi umrijeti od gladi. Osjećala sam se tako bespomoćno i bezvrijedno kada nisam u stanju da ga nahranim, da mu pružim ono osnovno i najpotrebnije. Mislim da sam tu noć bila bliža slomu živaca više nego ikada u životu, ... tada kada sam trebala biti najsretnija u životu i najponosnija, ja sam se osjećala bezvrijedno.
Vidjela sam da nemam izbora, uzela bebija u naručje i svjesna da mogu pasti od nemoći, krenula u rizik da tražim nekoga da ga nahrani. Bila je tišina, jedino se čuo moj mali drekavac i ja sam se pitala kako mene niko nije čuo kada sam ih dozivala, ali sestra je bila na balkonu i pušila, kada je ušla, počela je galamiti jer sam ustala, jer šta ako mi se nešto desi...kao da ja nisam mislila na to.
Uzela je i nahranila bebija i to je opet trajalo samo 1,5 h, on je ponovo bio gladan i opet ista priča.
Srećom da smo i pored moje temperature bili otpušteni taj dan, znala sam da ću kod kuće uz podršku i pomoć uspjeti, tako sam se odmah posvetila liječenju ragada i utvrdila da nema razlike između avent kreme od 23,- KM i babylove od 3,5,- KM, najbolje mi je pomoglo vlastito mlijeko.
Moj suprug je odmah po dolasku iz bolnice kupio dohranu, jer smo se bojali da nam dijete ne bude gladno, nismo ni sanjali koliko sami sebi otežavamo i narušavamo usklađivanje ponude-potražnje, ja sam izdajala i davala na flašicu i pokušavala dojiti.
U međuvremenu došla je patronažna sestra koja mi je rekla ako ne ide - ne ide, ne treba se sad po svaku cijenu maltretirati...
Srećom da je ona otišla na godišnji i da ju je zamijenila druga patronažna koja mi je savjetovala da sama sa sobom raščistim da li zaista želim dojiti i upozorila me da u tom slučaju slijedi kriza od ca 7 dana. Da bebiju dajem samo da doji i ako sumnjam da je gladan onda moje mljeko na kašikicu, jer ga flašica zbunjuje. On će između flašice i dojke izabrati flašicu, ali između kašikice i dojke, shvatit će da mu je dojka bolja. Patronažna je bila zaista u pravu, temperatura se popela na 39,2, uslijedila je groznica, začepljenje kanalića, a bradavice su i dalje boljele, da sam bila na samom rubu odustajanja. Pitala sam se dali vrijedi dojenje ovolike muke, pa nikad nisam čula da se neko ovoliko pati...
I onda jedno jutro bebi je samo „prodojio“, kuća puna radosti, konačnooooo...
Tada se situacija totalno preokrenula, sada je bebi dojio i dan i noć, spavao na dojci i ukoliko bih ga odvojila od sebe odmah bi plakao, nisam mogla stići jesti, otići u toalet i sl. I dalje me boljelo, mama i svekrva su plakale posmatrajući kroz kakve bolove prolazim, ali neka, jer bebi sad konačno pije moje mlijeko.
Sada sam imala situaciju da okolina sumnja u kvalitet  i količinu mlijeka, jer bebi stalno doji, nešto nije u redu...
Imali smo problema i sa grčićima pa smo dodavali čaj, kapi, ali ništa pomagalo nije.
Početkom trećeg mjeseca bradavice su zarasle i bol se povukla, bebi je počeo praviti razmake između podoja koji su i dalje trajali po 1,5h, ali bilo je mnogo lakše sada...
U međuvremenu, ja sam se informisala na RR.ba i shvatila gdje su moje greške, a dobijala adekvatne savjete i podršku, tako da smo sa tri mjeseca počeli isključivo dojiti i ispoštovali to do punih 6 mjeseci.
Već smo ušli u 12 mjesec i još uvijek je podoj glavni obrok. Ima dana kada neće ništa drugo, pa mi je lakše, jer ne sikiram se puno, znam da će mlijekom dobiti ono glavno.
Mislim da nema potrebe da komentarišem podršku dojenju od strane naših zdravstvenih radnika, shvatila sam da je nema, ali danas najviše krivim sebe, jer se nisam informisala. Nikada se nisam pitala šta rade ovolike teme o dojenju ovdje, nego sam vrijeme provodila na temama koje govore o pripremi opreme za beba. A zar je bebi bitnija benkica, pelenica, krevetac od toplih majčinih grudi iz kojih teče bijela krv koja je hrani i tješi?!
Oprostite na ovako dugoj priči i sama sam se dugo kanila da je napišem, ali morala sam ovako detaljno, iz razloga što želim da nove majke vide da je moguće sa flašice preći na isključivo dojenje. Samo treba dojiti na zahtjev, pa makar to beba zahtjevala 24 / 7 kao što je moja.
Neka se nove mamice što bolje informišu, vjeruju u sebe i jačaju svoju volju, a RR je uvijek na raspolaganju za podršku.
Još jednom se zahvaljujem svim forumašicama koje su mi pomogle da uspijem u dojenju i davale savjete vrijedne zdravlja moga bebija.
I na kraju da kažem da bez obzira kroz kakve muke prolazite i čini se da im nikada nema kraja, zaista sve to vrijedi slatkog osmijeha, koji vam vaša bebica pokloni dok vas ugriza kada krenu zubići, a vi baš pomislite da su svi problemi s dojenjem prestali. Definitivno vrijedi....

April - Zvijezda baby kalendara 2018
Na ringerajinom zvjezdanom nebu zasjala je i aprilska zvijezda! Upoznajmo je...
14
Za bebu i majku - Bepanthen mast!
Mlade majke često su zabrinute zbog kože novorođene bebe, posebno kad njihov mališan ima crvenu i nadraženu guzu. Ako st...
9
Šta je i zašto CRP!!??
Mame često pitaju šta je to CRP i zašto je potrebno raditi nalaz CRP. Pojašnjavamo!
7
Januar - Zvijezda baby kalendara 2018
Dragi naši ringerajci, evo kucnuo je čas da krenemo s predstavljanjem dvanaest „Zvijezda baby kalendara za 2018. godinu“...
6


Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:





image
Emicaa13
CortinaT zaista čini čuda
Moja beba od 10 mjeseci ima Nummuralni ekcem. Prije mjesec dana smo počeli koristiti Cortinat kremu. Prijatno me iznenadila jer je jedino ona uspjela ekcem držati pod kontrolom. Nijedna krema a ni losion koji smo do sad koristili nije to uspio.  Više >>
image

Anketa

Skuter
minja_

Da li biste svom maloljetnom djetetu kupili skuter, ili mu dozvolili da se vozi na skuteru od prijatelja?

da (24%)

ne (76%)


Broj svih glasova: 84

Hvala na glasovima. Glasovala/glasovao si već na svim aktualnim anketama. Možeš napraviti svoju anketu!

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *