/11 /11

Dva sata nakon poroda donijeli su mi bebicu i babica mi je samo rekla evo ti bebu daj joj dojku i izasla iz sobe. Sreca moja pa sam imala lagan porod i osjecala sam se dobro tako da sam uzela bebu i stavila je na dojku. Moja mala guzara (i dan danas je takva), je odma pocela da siše a mene je obuzela neka toplota, gledala sam je i nisam mogla da vjerujem da je to moja beba i da sam joj najbitnija u zivotu, jer sam proizvođač njene hrane. Kako sam se samo važno osjećala u tom momentu.
Babica nas je kasnije obišla i pohvalila, ali nažalost nam nije bliže prilazila, da vidi kako to moja beba doji. Ovo vam pišem iz razloga što nisam znala kako da dojim bebu i što sam joj samo nudila bradavicu a ne i onaj smeđi dio. Bebi mi je napravila regade koje su bile pravo bolne, ali to nije bio ni djelić boli koji sam osjetila peti dan nakon njenog rođenja. Bila je noć i ona je dojila. Poslje podoja je zaspala i vratila sam je u krevetac. Samo sto sam se ponovo uvukla u krevet cula sam da je bljucnula. Ustala sam da je obrišem i presvučem i vidjela najgori prizor koji sam mogla zamisliti. Moja bebica, stara tek pet dana je povratila veliku kolicinu krvi. Bila sam izvan sebe. Ujutru smo otisli pedijatru, i kad sam joj ispricala sta se desilo rekla mi je "da ti vidim grudi", čim sam joj pokazala bradavice, žena je znala uzrok povraćene krvi - moje regade.
To je hB bilo brzo iza nas, a nas dvije i nakon devet mjeseci uzivamo u najljepsem i najintimnijem osjecaju koji povezuje mamu i bebu.